Ono što mi zovemo Internetom u Kubi gotovo da ne postoji. Među malobrojnima koji imaju dodira sa globalnom mrežom, većina to čine satelitskim telefonima koje plaća neko iz inostranstva (veza je vrlo spora i vrlo skupa). Internet kafei postoje i sat vremena u njima košta preko četvrtine prosječne mjesečne plate. Sa takvim stanjem stvari, faktičko postojanje interneta u zemlji ne ugrožava činjenicu da je država i dalje jedini izvor informacija.
Kuba nije Sjeverna Koreja – Kubanci su, naročito ako ih posmatramo kao offline društvo, na zapanjujuće visokom nivou tehničke pismenosti. HD televizori, tableti i računari uopšte nisu rijetkost. Mlade ćete uglavnom vidjeti kako sa smartfonom u ruci diskutuju o modernim svjetskim trendovima, kao da su im na raspolaganju svi mediji ovog svijeta a ne samo osam strogo kontrolisanih državnih TV kanala. Svi ti uređaji proizvode potrebu za informacijama, multimedijalnim sadržajem, aplikacijama i drugim stvarima koju je, bar sa naše tačke gledišta, nemoguće zadovoljiti bez veze sa internetom. Ipak, curica iz Havane gleda svoju epizodu Star Wars crtanog filma gotovo istog dana kad i njeni vršnjaci u Londonu, a Huan Migel je već na desetom nivou u trenutku kad Milutin sa optikom tek pali svoj Fallout4.
Potreba stvara način, pa i kad se radi o potrebi za ubiranjem plodova drveta kome je zabranjeno da postoji. U Kubi, ime tog načina je “El Paquete Semanal” – “Nedjeljni paket” – podzemna mreža nelegalnih internet jazbina, hard diskova i kurira koja za cilj ima sakupljanje, klasifikaciju, kategorizaciju i distribuciju svega što se na internetu desilo u proteklih nedjelju dana.
Krajnji proizvod je tačno jedan terabajt podataka – “Paket”, koji svakog petka biva pušten u distribuciju nelegalnim kanalima. Sastavljen je uglavnom od piratskog sadržaja skinutog sa cijelog interneta. U njemu je sve od američkih, španskih i latinoameričkih TV serija, sapunica, filmova, muzike, snimaka sportskih događaja, skeniranih dnevnih novina i magazina, snimaka odabranih vijesti sa televizija širom svijeta, ali i “skrejpovanih” sajtova na španskom, tehnoloških portala i selekcije najpopularnijih Youtube klipova i tutorijala.
Paket je ozbiljna, zaokružena operacija
Sve je sistematski složeno i klasifikovano po folderima, i vrlo se lako snaći u nepreglednoj količini informacija. Odanom korisniku Paketa ne treba više od pet sekundi da dođe do filma, časopisa ili utakmice koja ga interesuje. Najpopularnije stvari su u Full HD rezoluciji a svaki video ima nalijepljene španske titlove. Poseban odjeljak posvećen je piratskim igrama i aplikacijama za računare, Android i iOS smartphone uređaje.
Mreža kurira širom Kube distribuira paket do “dilera” – uglavnom servisa računara i mobilnih telefona gdje unošenje hard-diskova i fleš memorija ne izgleda sumnjivo. Cijena usluge presnimavanja nedjeljnog terabajta na USB hard disk varira, ali često prevazilazi 10% mjesečne plate prosječnog Kubanca. Većina ljudi ili zajednički učestvuje u kupovini čitavog Paketa, ili sa fleš memorijama manjeg kapaciteta dolazi samo po one njegove djelove koji ih interesuju, što ih košta znatno manje. Cijena paketa vremenom opada, što zbog pada interesovanja (svi su već presnimili jedni od drugih), što zbog gubitka na aktuelnosti informacija. Pretplata na paket košta između dolara i tri nedjeljno, u zavisnosti od toga kad ga preuzimate. Ako želite da svoj Terabajt imate dan prije svih, luksuz ćete platiti 17 dolara (prosječna plata u Kubi je 20).
“Deni Pakete” – antiheroj digitalnih Kubanaca
Paket je pažljivo organizovana mašina crnog tržišta u kojoj se svakom zupčaniku zna tačno mjesto. Na čelu čitave operacije stoji njen idejni tvorac, stanovnik Havane koji je poznat samo po nadimku “Deni Pakete“. Ako ga zamišljate kao zdepastog, ćelavog neandertalca sa tompusom među zubima, iznenadićete se –kralj Paketa izgleda kao potrčko! Deni ima 26 godina i, iako priznaje da novca ima daleko više od većine vršnjaka, nikad ne biste rekli da je vođa jedne od najuspješnijih podzemnih operacija u Kubi. Živi skromno i većinu vremena troši u prostoriji sa roze zidovima odakle koordiniše sklapanje i distribuciju nedjeljnog paketa.
Na vrhu zgrade koja je centar operacija nalazi se nekoliko velikih, bijelih rezervoara za vodu. Ovakve rezervoare u Kubi često koriste da sakriju tanjire satelitskih antena. Čim uđete u Denijevu kancelariju, jasno vam je da se i kod njega pije voda iz vodovoda – pošto na nekoliko računara vidite različite satelitske programe uživo, sa crvenim kružićem i oznakom “grabando” (snima se) u ćošku. Deni objašnjava da do sadržaja dolazi na razne načine. Nešto snima sa satelita, nešto dobavlja kroz mrežu ultrasporih internet priključaka, a nešto švercuje iz Floride. U kancelariji mu pomažu dva muškarca, znatno starija od njega.
Operacija je mnogo, mnogo šira od njih trojice. “Svako ima svoju odgovornost”, Deni govori Voksu, "Svako sakuplja određenu vrstu sadržaja. Onda mi to donose, a ja sve organizujem, montiram, spremam za distribuciju, i predajem našim kuririma. Ovo je težak posao. Mnogo vremena se potroši tražeći i dodajući titlove. Mnogo sadržaja piratizovano je sa američke televizije i filmova. Moj tim traži titlove za sve to po internetu, prilagođava ih, a onda ponovo renderuje sadržaj sa nalijepljenim titlovima, kako onaj ko gleda ne bi morao da razmišlja kako da ih uključi”.
Deni brine i o lakoći snalaženja kroz Paket. Kad prolazite kroz njega nailazite na zapanjujuću temeljitost – svi filmovi su u HD-u, prvi fajl u folderu je uvjek slika sa plakatom, i svi imaju španske titlove. Ovo je najbliže što se obična folder struktura ikada primakla Netfliksovom interfejsu . Od TV serija, preko utakmica i rijaliti šou epizoda – sve je tu, i sve je tačno tamo gdje ga očekujete. Da Internet ne postoji, “Paket” bi bio najbolja stvar na svijetu.
Za Kubance, Paket je internet
Mnoge prakse koje se kod nas oslanjaju na internet, u Kubi koriste Paket kao medijum. Ni digitalni marketing nije drugačiji. A la mesa – kubanska verzija Yelp-a za Android i iOS koja nudi kartu restorana zajedno sa jelovnicima, kritikama i ocjenama korisnika – oslanja se upravo na Paket za distribuciju nedjeljnih update-ova.
Revolico je verzija žutih strana i malih oglasa. Kad iz root foldera Paketa kliknete na ikonicu sa velikim slovom R, u vašem browseru otvoriće se sajt koji izgleda kao vrlo dobra verzija Craigslista, sa hiljadama oglasa i reklama za sve od smještaja i prodaje elektronike, do auto-servisa. Jedina razlika je što sve radi offline, i pokreće se iz fajl strukture vašeg nedjeljnog terabajta. Revolico je i najveći izvor prihoda za Denija i njegovu ekipu. Oglašivači plaćaju da se pojave u njemu, a reklama na prominentnijem mjestu košta više. Ovo je ujedno i jedan od prvih koraka kubanskog tržišta ka masovnom reklamiranju, uzevši u obzir njegovu potpunu oslonjenost na centralno planiranje i kontrolu cijena.
Internet će u Kubu u narednih par godina gotovo sigurno doći. Deni je, ipak, toliko siguran u kvalitet svog proizvoda i činjenicu da brend Revolika od Interneta može samo da profitira, te ističe da se ne plaši tog trenutka. Odlučna borba kubanskih vlasti protiv piraterije je, na drugoj strani, sasvim druga priča. Na Denijevu sreću, u njegovoj zemlji o tome još uvijek nema ni glasa.
Zašto Vlada ne zabrani Paket?
U Paketu nema pornografije, a iz njega misteriozno fali i onaj dio interneta i medija koji je kritički pisao o kubanskom režimu. Vjerovatno je da Vlada osjeća potrebu naroda za sadržajem u Paketu, i da dozvoljava njegovo postojanje svjesna da bi zabrana donijela nove piratske grupe koje bi imale manje efikasnu autocenzuru.
Bonus video:
