“Poštene ljude niko ne ubija. U mafijaškim obračunima do sada nije stradao nijedan nedužan i slobodan čovjek.” (premijer Crne Gore, Duško Marković, u emisiji “Načisto”, 07. 10. 2016.)
Prije nekoliko dana, u Budvi, greškom je ubijen ljekar. Suprug. Otac. Kolega. Ljekar koji je život posvetio spašavanju drugih ljudi. Sebe nije mogao spasiti. Ubijen je Čovjek. No, šta ga razlikuje od onih koji su ga ubili? Sitnice. To što nije bio kriminalac. Nije bio povezan sa kriminalom. Nije čak ni poznavao ljude koji su bili povezani sa kriminalom. Sa svijetom kriminala, sa svijetom smrti, svijetom nesvetih stvari, povezala ga je samo jedna obična jutarnja kafa . Da, kafa . Povezala ga je navika sjedjenja u kafiću prije posla. Povezao ga je kobni trenutak.
Da li građani Crne Gore, ili čitaoci ovih redova, osjećaju neku žal, empatiju, zbog navedenog slučaja?
Oh, da. Osjećaju bijes. Nepravdu. Jed. Gorčinu. Osjećaju nemoć. Osjećaju da će pravda ponovo, kao ko zna koji put, izostati. Lično: bijesan sam. Utoliko više jer sam bespomoćan. Vlasti ćute. One su, ćuteći, saučesnici. Bez njihovog žmurenja ova ''kolumbijska'' ubistva usred dana jednostavno ne bi bila moguća. Odgovornost institucija će još jednom izostati. Nakon dan, dva i ova priča, i ova porodična tragedija, će otići u fioku zaborava.
Dva pripadnika kriminalnog klana raznesena bombom u Kotoru, naočigled prolaznika. Bivši osuđenik pogođen u glavu, ispred benzinske pumpe. Čovjek optužen za šverc kokaina ubijen snajperom sa zidina Starog grada. Zatvorenik poliven vrelom vodom. Drugi zatvorenik ubijen snajperom. U Baru ubijen vođa kriminalne grupe. Na Cetinju, u eksploziji automobila, nastradao žestoki momak. Bačena bomba na kafić u centru grada, sumnja se na kriminalne obračune. Ponoviću pitanje: da li građani Crne Gore, ili čitaoci ovih redova, osjećaju neku žal, empatiju, zbog svega navedenog?
Ja ne. Sami su birali svoj put. Ponovo lično: budući da do novca ne želim da dolazim dilujući drogu ili ubijajući - nije me stalo.
Crnom Gorom iz sjenke upravljaju kriminalci u odijelima. Crnom Gorom upravljaju bezimeni klanovi, ponajviše oni porodični. Crnom Gorom ne upravlja narod. Narod, nažalost, (ne)svjesno, svojim ćutanjem, svojim glasanjem, samo daje legitimitet. Daje im mandat. Demonstrirajući svoju nemoć, narod im, paradoksalno, daje moć.
No, ovdje se više ne radi o onome što svi znamo. Ne radi se o opštim mjestima. Ne radi se o mojkovačkom, škaljarskom, kavačkom ili zagoričkom klanu. Ne, ne radi se više o ''200 kila kokaina iz Španije''. Ne radi se o premijeru koji dolazi iz tajne službe. Ne radi se o ubijenim kriminalcima. Ne radi se o plaćeničko-uvezenim ubicama.
Nažalost, radi se o nedužno ubijenim ljudima. Ubivši ljekara, indirektno su ubili i njegovu porodicu. Ubili su jedan miran i spokojan život. Ubili su ljekarsku profesiju. Ubili su jednog oca. Muža. Prijatelja. Ubili su nekoga ko je izdržavao svoju djecu. Ubili su budućnost te djece. Ubili su nekog ko je svoj život živio po zakonu i pravilima. Ubili su, nažalost, jedan cijeli svijet.
Budućnost u Crnoj Gori je već 27 godina crna. Preživjeli smo ratove. Preživjeli smo zatvaranje fabrika. Preživjeli smo, a i dalje preživljavamo, nezaposlenost i biro rada. Preživljavamo prosječne penzije od 100 eura. Ne živimo - životarimo. No, kako stoje stvari, mafijaške obračune pod patronatom vladajuće partije - nećemo preživjeti. Neki su, u ime većine, preplatili tuđe dugove. Crna Gora je u svoju crnu utrobu, po ko zna koji put, uzela najbolje.
Sugrađani, molim vas, ne ćutite. Dignite glas. Pričajte. Ljutite se. Budite bijesni. Ovaj ljekar je mogao biti i vaš prijatelj. Vaš drug, otac, brat. Intelektualci, drznite se. Progovorite ono što mi građani mislimo, a ne umijemo reći. Političari, reagujte. Pritisnite ih. Pratite glas naroda. Glas razuma. Samo, molim vas, ne ćutite.
Ćutanje nas, baš kao i surove ubice, ubija. Iz prikrajka. U trku. Iz sjenke. Ne dajte. Ne dajmo!
*Prošle srijede, kao i obično, jedna kćerka je telefonom pozvala svoju majku. Umjesto uobičajenog započinjanja razgovora, kćerka je tiho izustila: ''Mama, ubili su tatu.''
*Priča je istinita.
Bonus video:
