Ovog maja, UNESCO Svjetski dan slobode medija i RightsCon održavaju se zajedno u Zambiji, u sjenci duboke zabrinutosti za budućnost novinarstva i za pitanje da li išta nalik zajedničkom digitalnom javnom prostoru može preživjeti narednu deceniju.
Postoji mnogo načina na koje bi obje ove stvari lako mogle nestati. Generativna vještačka inteligencija samo je najnoviji mehanizam koji novinarstvo dodatno udaljava od održivosti, ali bi mogla biti i najdisruptivniji do sada. Sve češće, sistemi vještačke inteligencije stoje između redakcija i publike, odgovarajući korisnicima direktno umjesto da ih upućuju na izvorno izvještavanje. U tom procesu brišu razlike, preuzimaju sadržaj bez pristanka i stapaju činjenice, spekulacije i otvorene neistine u odgovore koje je teško provjeriti, a lako manipulisati. Za medije koji se već bore da dopru do publike i da za svoj rad budu pravično nadoknađeni, to dodatno podriva povjerenje, odgovornost i vidljivost.y
Istovremeno, priča nije jednostavna. Za redakcije sa oskudnim resursima, naročito u zemljama niskog i srednjeg dohotka, vještačka inteligencija može biti zaista korisna. Ona može pomoći urednicima da brzo analiziraju podatke o publici, prevedu sadržaj na više lokalnih jezika, pretraže velike skupove podataka za istraživački rad i automatizuju radno intenzivne zadatke za koje mali timovi jednostavno nemaju kapaciteta.
Te koristi su važne. Medijske organizacije širom Afrike, Azije i Latinske Amerike već koriste vještačku inteligenciju na pragmatične, često oprezne načine, i nastaviće to da rade. Ignorisanje te stvarnosti značilo bi prepuštanje budućnosti novinarstva akterima koji su mnogo manje zainteresovani za javni interes ili demokratsku odgovornost.
Ali u asimetričnom informacionom ekosistemu, u kojem se održivost medija sistematski i namjerno podriva slabim politikama, ekstraktivnom tehnologijom i kontinuiranim političkim napadima, generativna i agentska vještačka inteligencija rizikuje da razori već krhke veze između novinara i zajednica kojima služe. Upravo u tim odnosima živi povjerenje. Kada se oni prekinu, novinarstvo gubi relevantnost, a javni život gubi zajednički osjećaj stvarnosti. Kreativnost, individualnost i nijanse potiskuju se na margine baš u trenutku kada novinarstvo postaje potrebnije, a ne manje potrebno.
Ovo nije samo medijski problem. I sve to je prije nego što uopšte dođemo do pitanja šta ovo znači za demokratiju, političko učešće i međunarodnu diplomatiju. Nekontrolisano širenje dezinformacija i govora mržnje generisanih vještačkom inteligencijom već nagriza političko učešće i međunarodnu diplomatiju. Ono prazni zajedničke narative koji su društvima potrebni da se suoče sa izazovima koji ne poznaju granice: klimatskim promjenama, sukobima, javnim zdravljem. Bez pouzdanih informacija i bez prostora u kojima se ljudi osjećaju saslušano, demokratsko odlučivanje postaje nemoguće.
Na kraju, moramo odlučiti ko će kontrolisati informacionu infrastrukturu. Nerealno je, a vjerovatno i nepoželjno, zamišljati da se tehnologija može u potpunosti ukloniti iz javnog života. Ali možemo i moramo iznova promisliti ulogu koju ona ima i čijim interesima služi.
Neka od rješenja za ove digitalne probleme možda mogu doći iz analognog doba. Ona leže u obnavljanju individualnih odnosa, razumijevanju lokalnih potreba i ulaganju vremena u povjerenje zajednice: spor posao koji se ne može automatizovati.
Urednici Balobaki Checka, sajta za provjeru činjenica koji djeluje u istočnom dijelu Demokratske Republike Kongo pogođenom sukobima, to su rano shvatili. Veliki dio informacija na koje su se ljudi oslanjali stizao je preko WhatsAppa, često bez ikakvog načina da se provjeri njihova tačnost. Tim je u početku pretpostavio da će biti dovoljno da u te grupe dijeli pouzdane vijesti. Nije bilo. Povjerenje je počelo da se gradi tek kada su novinari provodili vrijeme razgovarajući s ljudima pojedinačno, prvo slušajući, a potom stičući pravo da im se vjeruje. Ova vrsta novinarstva ne može se uredno skalirati i ne uklapa se lako u platformskim modelima zasnovanim na ekstrakciji i brzini. Ali upravo je to ono što otporni informacioni ekosistemi zahtijevaju.
Project Kontinuum stvara globalni pokret oko ove ideje: da novinarstvo utemeljeno u ljudskoj povezanosti, inkluziji i relevantnosti vrijedi trajne podrške — od donatora, kreatora politika i javnosti. Riječ je o prepoznavanju da tehnologija treba da jača, a ne da slabi veze između ljudi i pouzdanih informacija.
Za to je potreban pristup cijelog društva i medijske organizacije ne mogu same nositi taj teret. Donosioci odluka moraju urediti licenciranje sadržaja, zaštitu podataka i konkurenciju na načine koji dodatno ne učvršćuju moć platformi. Na tehnološke kompanije mora se vršiti pritisak — i one moraju biti regulisane — kako bi odgovarale za sistemske štete koje njihovi proizvodi izazivaju. Donatori bi trebalo da ulažu u neglamurozan, dugoročan rad održavanja pluralističkih, etičkih i bezbjednih digitalnih javnih prostora.
Postoji i hitan posao koji treba obaviti unutar samog medijskog sektora. Umjesto da samo pasivno apsorbuje svaki novi tehnološki šok koji mu dolazi, novinarstvo mora pomoći da se aktivno oblikuje način na koji se vještačka inteligencija razvija i primjenjuje. To uključuje podršku alatima vještačke inteligencije koje vode redakcije za borbu protiv pogrešnih informacija i dezinformacija, finansiranje saradnji i grantova koji promovišu inkluziju, ugradnju pismenosti o vještačkoj inteligenciji u novinarsko obrazovanje i obezbjeđivanje prisustva medijskih glasova u političkim debatama koje će oblikovati sljedeću generaciju informacione infrastrukture.
Moramo ulagati u okruženja u kojima se može čuti mnogo glasova, u kojima ljudi mogu donositi informisane odluke o sopstvenim životima i u kojima nezavisno novinarstvo ostaje građanska i humanitarna linija života.
Budućnost informisanja uključivaće vještačku inteligenciju, ali da li će ona služiti demokratiji ili je nagrizati i dalje je otvoreno pitanje. Odgovor će se naći u izborima koje svi pravimo: o ulaganju, regulaciji, saradnji i, prije svega, o vrijednosti koju pridajemo novinarstvu koje ljude ne prepoznaje kao podatkovne tačke, već kao građane.
Branko Brkić je lider projekta Kontinuum
Meera Selva je glavni izvršni direktor Internews-a
Mediji i organizacije koje su objavile članak
OpenDemocracy - Velika Britanija; The New Humanitarian - Švajcarska; Poynter - SAD; Nieman Lab - SAD; Columbia Journalism Review - SAD; Tempo - Indonezija; WAN Ifra - Global; Nova Ekonomija - Srbija; Malaysia Kini - Malezija; N1 - Hrvatska; Vox Europe - Francuska; Kyiv Independent - Ukrajina; Vjesti - Crna Gora; Initium - Singapur; Daily Maverick - Južna Afrika; Quint - Indija; 444 - Mađarska
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
