Početkom novembra saopšteno je da je američki predsjednik Barak Obama lično razgovarao sa predsjednikom Rusije Vladimirom Putinom radi predupređenja sajber napada na predsjedničke izbore u SAD. Prethodnog mjeseca direktor Nacionalne obavještajne službe Džejms Klaper i ministar unutrašnjih poslova Džeh Džonson javno su optužili visoko postavljene ruske zvaničnike za korišćenje sajber napada s ciljem da se “umiješaju u proces predsjedničkih izbora u SAD”.
Nakon završetka izbora, 8. novembra, nisu se pojavili nikakvi ubjedljivi dokazi da su kompjuterski napadi bili vezani za brojače glasova ili drugu opremu koja je korišćena tokom izbora. Ali, neki posmatrači tvrde da je na izborima, čiji je ishod zavisio od 100.000 glasova u tri ključne savezne države, ruska sajber umiješanost u politički proces mogla izvršiti značajan uticaj na konačan rezultat.
Da li se takvom ponašanju Rusije može oduprijeti u budućnosti? Kontrola uvijek zavisi od toga koga ometaju i šta pokušavaju da spriječe.
Koliko god čudno zvučalo, državi je lakše da se uzdrži od od primjene sile nego od dejstava koja ne dostižu taj nivo. Prijetnja od iznenadnog napada, nečega kao “sajber Perl Harbor”, vjerovatno je bila preuveličana. Za ekonomiju kritični objekti infrastrukture, kao što su elektromreža ili komunikacije, jesu ranjivi, ali bi uticaj na najvažnije državne organe, vjerovatno, bio ograničen njihovom međuzavisnošću. A SAD su jasno stavile do znanja da uzdržavanje nije ograničeno samo na osvetu putem sajber napada (mada je i to moguće), već da se može sprovoditi i bilo kojim drugim sredstvima - od raskrinkavanja i javne osude do ekonomskih sankcija i primjene nuklearnog oružja.
Sjedinjene Države i druge zemlje, uključujući Rusiju, saglasile su se da se zakoni koji važe za oružane konflikte primjenjuju i u sajber prostoru. Hoće li se sajber napad smatrati oružanim napadom zavisi od posljedica, a ne od korišćenih instrumenata. Oni mogu dovesti do uništenja imovine ili donijeti smrt i ozljede ljudima.
Ali kako spriječiti operacije koje nisu jednake oružanom napadu? Postoje sive zone djelovanja u kojima važni ciljevi (npr. otvoreni politički procesi) nisu strateški i životno bitni kao što su to elektro ili finansijski sistem. Rušenje ovih poslednjih ciljeva može nanijeti štetu životima i imovini, dok miješanje sa strane u prvom slučaju prijeti duboko ukorijenjenim političkim vrijednostima.
Godine 2015. grupa vladinih eksperata UN (uključujući stručnjake iz SAD, Rusije, Kine i niza drugih zemalja sa značajnim sajber mogućnostima) saglasila se oko stava da sajber napadi ne mogu biti usmjereni na civilne ciljeve u vrijeme mira. Taj sporazum su potvrdile zemlje Grupe 20 na samitu u Turskoj u novembru 2015. Kada je sljedećeg mjeseca anonimni sajber napad poremetio rad ukrajinske elektromreže, kod nekih analitičara se pojavila sumnja da je ruska vlada primijenila sajber oružje u hibridnom ratu protiv Ukrajine. Ako je to istina, onda je Rusija prekršila sporazum koji tek što je potpisala.
Ali, kako se može interpretirati ponašanje Rusije kada je riječ o predsjedničkim izborima u SAD? Po riječima američkih zvaničnika, ruske specijalne službe upale su u elektronsku poštu važnih članova Demokratske partije i te materijale dostavili Vikiliksu kako bi omogućili curenje tih informacija tokom predsjedničkih izbora i tako obezbijedili neprekidnu emisiju vijesti neprijatnih za Hilari Klinton.
Taj pretpostavljeni ruski sajber napad - podrivanje Demokratske partije na predsjedničkim izborima - ušao je u sivu zonu djelovanja koja se može predstaviti kao propagandistički odgovor na to što je H. Klinton 2010. proglasila godinu “slobodnih akcija” na Internetu ili kao osveta (po mišljenju ruskih zvaničnika) za njene komentare koji su na izborima 2012. ugrožavali Putina. Nezavisno od motiva, taj je čin ličio na pokušaj da se iskrivi američki politički proces - preciznije rečeno, upravo je to taj tip prijetnje koja nije smrtonosna, a želimo da je preduprijedimo u budućnosti.
Obamina administracija se ranije potrudila da ocijeni ozbiljnost sajber napada, ali se nije snašla u višeznačnosti sivih zona. Obama je 2016. stavljen pred težak izbor - da procijeni potencijalni stepen protivmjera prema Rusiji: sajber napadi ili široke ekonomske sankcije. Administracija nije htjela da preduzima korake koji bi mogli da ometu predsjedničke izbore koji su se približavali. Zato je osam dana prije glasanja u SAD, Rusiji poslato upozorenje o nemiješanju u izborni proces. Upozorenje je poslato preko “vruće linije” koja je otvorena prije tri godine radi bavljenja sajber incidentima i koja spaja “Centre smanjenja nuklearnog rizika” u obje zemlje.
Pošto je ruska aktivnost obaranja kompjuterskih mreža bila, kako se čini, usporena ili prekinuta, Obamina adrministracija je zaključila da je njihovo upozorenje imalo efekta. Međutim, neki kritičari smatraju da su Rusi do tog trenutka već bili postigli svoje ciljeve.
Tri sedmice nakon predsjedničkih izbora, administracija predsjednika SAD je saopštila da je sigurna u puni integritet izborne infrastrukture Amerike, kao i da su izbori bili slobodni i fer s tačke gledišta sajber bezbjednosti. Ali službe su nastavile da istražuju efekte šire ruske kampanje infomacionog rata u kome su izmišljene priče o gospođi Klinton imale za cilj da utiču na birače. Mnoga falsifikovana saopštenja dolazila su preko državnih ruskih informativnih kanala Novosti RT i Sputnik. Da li na to treba gledati kao na tradiconalnu propagandu ili je riječ o nečem novom?
Mnogi kritičari pretpostavljaju da je nivo zvaničnog ruskog državnog učešća u procesu predsjedničkih izbora u SAD 2016. izašao iz dozvoljenih okvira i da se ne može smatrati formom dopustivog ponašanja u sivoj zoni međusobnih odnosa. Ti kritičari su pozvali Obaminu administraciju da ode dalje u razotkrivanju Rusije tako što će javno objaviti sve što američke službe znaju o aktivnostima Rusije u toj oblasti i naložiti finansijske sankcje i zabranu putovanja za visoke ruske zvaničnike koji su umiješani u ove prekršaje. Ipak, drugi američki zvaničnici ne žele da otkrivaju sredstva koja su američke službe koristile da bi ustanovile izvore sajber napada i plaše se eskalacije napetosti.
Učešće Rusije u izborima u SAD 2016. je preloman momenat. U susret vrlo važnim izborima koji slijede u mnogim zapadnim demokratskim državama, analitičari će pažljivo pratiti kakve je lekcije Kremlj izvukao iz ovog događaja.
Autor je profesor na Harvardu; bio je pomoćnik američkog ministra odbrane i predsjednik nacionalnog obavještajnog savjeta SAD
Copyright: Project Syndicate, 2016.
Bonus video:
