Kad Efi Marfi u filmu kidne policajcu isped nosa, to je zanimljivo, čak je i snimljeno tako da bude duhovito. Kad Di Kaprio bježi od inspektora u filmu Catch me if you can, iako je snimljeno po istinitom događaju, i znamo ishod, u filmu postoji tenzija koja čini da priželjkujemo da ga ne uhvate, nikad.
Tračao je i Tom Henks kao Forest Gamp, pa i u Godarovom filmu neodoljivo trči Žan-Pol Belmondo, Do poslednjeg daha, ali ležerno, skoro bez smisla, sa sve cigaretom u zubima.
Valja podsjetiti i na bruku, kad je slavni glumački bračni par posjetio Crnu Goru, pa su ga kolima jurile tri voditeljke „ekskluzivne“ emisije, jurcali su za Bredom i Anđelinom putevima Crne Gore, čak i patrolu zaobišli i kad su ih stigli dobili su jedan divan kompliment, za koji su svi kasnije tvrdili da nije baš to rekao, a Bred je zaista rekao da su: „obnoxious“, što se može prevesti kao: odvratan, nepodnošljiv, mrzak, antipatičan, omražen.
Došao čovjek sa ženom u turističku destinaciju, državu ekološku, našu Crnu Goru, a jurile ga tri voditeljke koje je tako precizno glumac opisao jednom riječju.
Priča o potjeri može se završiti primjerom iz Boke. Policajcima je utekao Škaljarac, pripadnik lokalnog klana. Ministri i šefovi odmah su krenuli u sječu glava, policajcima je naređeno da vrate pištolje i značke, neki su „procesuirani“, ali poenta je da su đonovi odbjeglog Škaljarca slobodni, oni gaze nekud, možda već van granica Crne Gore.
Odbjegli se zove Jovan Jovanović, a priča djeluje kao „pesma za decu“ kakve je pisao nekad Jovan Jovanović Zmaj, poznat i kao Čika Jova Zmaj. Otperjao je naš Zmaj policajcima kao plavokosa vlasnica zmajeva iz Igre prijestola.
Jedino što se može konstatovati kao apsurd jeste da je možda Škaljarac bježao od Spuža, mjesta gdje snajper pogodi zatvorenika, ili ga kolega polije vrelim uljem.
Sigurno nije pobjegao ka Budvi i Bečićima, jer se tamo pištoljaju redovno, poslednji skor je dvoje mrtvih. U Baru nema što da traži, osim da što prije izgine. U Kotoru takođe, ko zna ko tamo koga traži i zašto, policija policiju, ili kriminalci kriminalce, neki cinik će reći da je svejedno, bez obzira kako se posmatraju odnosi.
Jovanović, naš mladi zmaj se u startu prevario, jer koji god smjer da je odabrao, gdje god bi se zaputio, slobodu u Crnoj Gori neće naći, ne samo on, nego niko.
Rizik je popiti kafu, rizik je učestvovati u saobraćaju, rizik je ostaviti papir u pisarnicu suda, rizik je zamjeriti se moćnima, „lajati protiv vlasti“, ići na proteste, ne glasati kako ti se kaže, ne misliti kao oni misle, sve je rizik, zato trk Škaljarca nije bio trk u slobodu, već trk u krugu zatvora koji se zove Crna Gora. Run Škaljarac Run, nema tog filma na IMDB, ali će neko možda snimiti dobru komediju o nama, koja će da upali ako se posmatra sa određene vremenske distance i van konteksta da su zapravo stvarni ljudi živjeli u ovom našem dobu, i ćutali.
Bonus video:
