Dragi Milo,
Kada bih imao dokaze da država koju poodavno vodiš radi u interesu svojih građana, onda bi novinari u listu koji vodim nekoliko godina manje sumnjali u ono što pričaš i u ono što tvoji državni organi tvrde da rade.
Nažalost, previše je dokaza da vlast na čijem si čelu, bez obzira koju funkciju obavljaš, radi samo ono što je u tvom i u interesu tvoje uže i šire familije, kumova, prijatelja - političara, „biznismena“ i mafijaša.
Ako se taj interes ponekad i poklopi sa interesima države i njenih građana, previše je dokaza da je to samo puka slučajnost i da služi za zamajavanje domaće i međunarodne javnosti „na našem evropskom i evroatlantskom putu“.
Naš je posao da stalno sumnjamo i te sumnje iznosimo.
A ima ih dosta da je takvog zamajavanja i lažne odbrane države bilo u mnogim događajima prije i na dan izbora.
U neopravdanom nedostatku informacija i obilju dezinformacija, oni se mogu posmatrati i kao priprema terena za iskorišćavanje stvarnih ili izmišljenih terorista za uticaj na birače pa čak i zavođenje vanrednog stanja ili prekidanja izbora, u slučaju da rezultat nezakonitog partijskog prebrojavanja glasova prije 20 sati ne bude išao u tvoju korist. Uticaj na birače se desio, znam lično nekoliko slučajeva. Na sreću, ovo drugo nije, ovog puta smo se provukli kroz iglene uši.
Krenimo redom, dragi Milo.
Tvoj šef policije dva puta uoči izbora straši građane tvrdnjama da se spremaju nemiri u nedjelju, obećavajući da će ih država „rigorozno“ spriječiti. Kome je on to prijetio? Po onome što se kasnije desilo - „kuvarima i konobarima“ i navodno drugim, još neotkrivenim i neimenovanim teroristima. Ili ih je, možda, upozoravao da su otkriveni, s obzirom da su znali za njih najmanje mjesec prije nego su uhapšeni? Ili je pripremao teren?
Mnogi su se birači tog dana probudili uz vijest o njihovom hapšenju, koju je objavila ružičasta televizija (a tvrdiš da ni ti nisi ništa znao do tada). I uz nju doručkovali i ručali i večerali. I glasali ili nisu.
Tek kad šef policije potvrđuje tu vijest, objavljuju je i „pomagači terorista“, uprkos pritiscima sa raznih strana da slijepo povjeruju trovačkom dijelu tvoje izvršne vlasti, kako je te medije nazvao g. Krivokapić. Jednom smo se upecali na sličan scenario u hotelu “Ljubović” 1997. uoči izbora „ti ili Momir“ - tadašnje „teroriste“ oslobodilo je nekoliko godina kasnije tvoje nezavisno sudstvo. Zato sad i sumnjamo.
Nakon sličnih pritisaka na tužilaštvo i pod pritiskom javnog saopštenja šefa policije, i ono je riješilo dilemu „uticati ili ne uticati na izborni dan“ - VDT potvrđuje pokušaj terorizma, ali baca bombu u izbore pominjanjem „određenih političkih partija“. Bez obzira na mogućnost koju je kasnije ostavio g. Katnić, da se to može odnositi i na DF i na tvoju stranku, „znali ili ne znali“, postavljena je još jedna kockica u mozaiku „državnog udara“, svejedno je li tvog ili Frontovog.
Sljedeća je sumnja u zamajavanje i pripremu atmosfere puča dvočasovno ukidanje vibera i whatsappa kasno popodne, sa ciničnim obrazloženjem o neželjenim političkim porukama koje su građanima stigle oko podne - nečuveno u demokratskim zemljama, to rade tvoje kolege u Turskoj i Egiptu, na primjer. Kada su mreže pod pritiskom javnosti i vjerovatno zapadnih diplomata vraćene u funkciju pola sata prije okončanja izbora, mogli smo odahnuti da vanrednog stanja neće biti, da smo znali šta će se kasnije dešavati. Ispalo je da ste dobro prebrojali, prije izbornih komisija.
Neću, dragi Milo, o bušnom TV nastupu SDT i tragikomičnom i kontradiktornom španskom serijalu srpskog premijera. Jesu li pričali istinu, a posebno je li Katnić, „znao ili ne znao“, na bilo koji način zloupotrijebljen, utvrdićemo kad vidimo dokaze.
Sumnjivo je, ali je još nejasno, zašto se tvoji ubiše da dokažu da to što su „kuvari i konobari“ spremali 16. oktobra nije državni udar, kada se sjetim kako ste ono što se dešavalo prošlog 24. oktobra odmah tako nazvali. Posebno kada se uporede kamenice i Molotovljev koktel još neidentifikovanih tadašnjih „pučista“ sa 50 cijevi i 3500 metaka „konobara i kuvara“ i njihovih još nepoznatih saučesnika sa „elementom inostranosti“.
Još jedan dokaz podmuklog, ali i opasnog zamajavanja javnosti, tvoja je tvrdnja da su mediji koje si nazvao pomagačima terorista krivi što se do kraja ne rasvjetljavaju mafijaški, a ne samo teroristički akti. A ružičasti i Statisovi su baš branili državu kada im je nedjeljama poslije hapšenja organizovane kriminalne grupe - na čijem je čelu tvoj poodavno najbliži saradnik S.M. - glavna tema bila ko je odao da će se to desiti a ne pljačka desetina miliona eura od građana čije interese tvoja vlast „rigorozno“ štiti. Ili kad su listom krenuli na istog ovog tužioca, jer se usudio da se umiješa u svoj posao, a „pomagači terorista“, koji su godinama „antidržavno“ detaljno pisali o toj i drugim pljačkama na njegovom dnevnom redu, javno ga podržavali. Ili je državnički izvještaj bezbjednosnog gurua državnom organu u kome se žali na preveliku nadležnost tog istog SDT.
Patetično upoređuješ „pomagače terorista“ sa medijima koji su satanizovali Đinđića i tako pripremali njegovo ubistvo. Zaboravio si da su na čelu ružičastog dijela tvoje izvršne vlasti - televizijskog i štampanog - isti oni ljudi koji su predvodili kampanju protiv Đinđića u ime politike i mafije, a sada ti nije gadno da ti služe satanizovanjem svih koji imalo sumnjaju u ono što ti pričaš, a usuđuju se da to kažu.
A jučerašnjim nastupom ponovo si im se i javno pridružio poslije pauze od par godina. Čim si „otišao“, prestao si da poštuješ pisanu naredbu Evropske komisije da državni zvaničnici svojim izjavama ne huškaju na nasilje protiv medija i novinara.
Crtaš nam ponovo mete, dragi Milo, i bićeš odgovoran za sve što nam se desi, kao što si odgovoran što dosadašnji napadi na nas (samo 23 za tvojih devet godina) nijesu uopšte rasvijetljeni a kamoli do kraja. Vjerovatno smo te mi spriječili da to uradiš u interesu države i njenih građana. U koje valjda spadamo, pa sve da smo „znali ili ne, pomagači terorista”.
Bonus video:
