U “trafo-betonjerki” obitava nekakva čudna atmosfera!
Iako ova prostorija RTCG-a nije namijenjena čak ni za boravljenje, u nju se stalno navraća na kafu. U ovoj oronuloj prostoriji, koja je poput bunkera dobrim dijelom ukopana u zemlju, nervozno strujno zujanje od 50 Hz kafi vjerovatno pruža neki neodoljivi ukus. Naime, od kada su u betonjerku šljegli Bobo i Milan, praška škola lijepog i rediteljskog kuvanja kafe počela je svojim mirisom da smanjuje stres ne samo zaposlenim u televiziji, već je u potpunosti odagnala i svu tremu kod njihovih gostiju. Čak i više, neki jedva čekaju da se završi snimanje i da se navrat-nanos spuste u ovu neuslovnu prostoriju kako bi uživali u čarima tople crne tekućine.
Zašto ih ova kafa toliko privlači? Kako se režira njen ukus? Da li se zahvaljujući njoj razvijaju potrebni trenuci opuštanja?
Zli jezici kažu da ništa od gore navedenog nije tačno i da se ovdje zapravo radi o taseografiji - proricanju iz taloga ispijene kafe. U stvari, umjesto istraživačkog novinarstva ili ispitivanja javnosti, svi gosti ove medijske kafedžinice nadaju se svom putovanju kroz vrijeme i dolasku nekog boljeg razdoblja. Tako ih njihov unutrašnji nemir i želja za očekivanom promjenom dovodi do ovog podrumskog kutka javnog servisa. U njemu, posljednjem mjestu na kojem možete očekivati svjetlost reflektora, uočavate da što god ste valjano uradili u Crnoj Gori za to nikada neće biti nagrađeni ili uvaženi. Tačno je da za prosutom kafom ne treba žaliti, ali je očigledno da se na ovom prostoru najbolje uočava kako prolaze oni koji režiraju budnost kod građana i potenciraju njihov istraživački mehanizam. Poruka je jasna i novinarima i građanima - svakome ko bude pitao WhatsApp Vladu Crne Gore ne gine socijalna memla poput one koju svojim zaposlenima određuju presuđeni u rukovodstvu RTCG-a.
Uz Bobovu kafu možda neki i oćeraju mamurluk balkanskog opijanja politikom, ali zato je sigurno da neće uvažiti uvjerenje da “kod nekih ljudi postoje dobri običaji i zakoni” i da će uz njih i njihova “država biti valjana” i prema njima dobra. Neće! Češće je na ovim prostorima vlast bila na strani onih “u čijim privatnim životima vlada pohlepa” i zato se sa pravom navodio da javna nepravda postaje pravilo kada su “loši i zakoni i običaj i čitava država”. U ovom ispijanju kafe po ćoškovima RTCG najbolje se na mikro nivou sagledava aktuelni politički trenutak Crne Gore u kojem neki lideri pripremaju neke čudne demokratske (i ekonomske) transformacije.
Ovih dana na kafu u oronuloj prostoriji iznad podruma RTCG-a svoj dolazak najavili su predsjednik Crne Gore, predsjednik Skupštine Crne Gore sa svim poslanicima i, obavezno i neizostavno, predsjednik Vlade Crne Gore sa svim svojim savjetnicima i ministrima koji nijesu u vožnji. Nadamo se da im Bobo tokom posjete, osim napitka koji podiže potrošnju energije, neće dati na čitanje svoje komedije, melodrame i knjige snimanja i, ne daj Bože, dozvoliti im pristup prekidačima za visokonaponsku mrežu. Za očekivati je da će neko od gostiju i nešto pitati...
Odgovori će biti jasni. Imaće kritičan ton prema svemu što sputava slobodu duha i pokušava ugušiti smisao. Njihova univerzalnost lagano će prevazilaziti površni (ili nepostojeći) patriotizam, kao i moralne slabosti i oportunizam. U odgovorima će se jasno uočavati moralna dosljednost i intelektualna hrabrost. Provincijalizam i duhovna lijenost kod nekih od gostiju neće biti otežavajuća okolnost za odgovore koji će odisati kritičkim preispitivanjem nametnutih i neprovjerenih vrijednosti. Na svako pitanje, retoričkom vještinom i stilskim potencijalom biće sopštavano ono što će izdražati probu vremena - pravo umjetnosti da bude buntovna i pravo novinarstva da bude istinito!
Kafu najviše konzumiraju pisci. Treba im budnost. I samo njeno spravljanje predstavlja neku vrstu rituala, a tokom rituala svaka radnja ima izraženi simbolizam i promišljenost. Budnost i promišljenost su simboli slobodnog građanina - pojedinca koji poštuje propise, plaća porez i svojim aktivizmom štiti prava drugih građana da bi njihova politička zajednica funkcionisala pravedno i stabilno. Slobodan građanin svojom budnošću i promišljenošću treba da kontroliše svaku vlast na svakom nivou i u svakom obliku.
Čarls II Stjuart je 1657. godine zabranio rad svih gostiona u kojima se služila kafa jer je smatrao da se u njima okupljaju ljudi koji kuju zavjeru protiv njega. Ovaj “Veseli monarh”, iako je volio umjetnost i pozorište, vjerovatno je živio u strahu jer je njegov otac bio pogubljen tokom Engleskog građanskog rata i moguće je znao da ispijanje kafe bistri misli i motiviše, odnosno pokreće ljude.
Ako u “trafo-betonjerki” miris kafe razdvaja profesionalni dan od autoritativnog mraka, hoće li se ispijanje kafe zabraniti i u RTCG-u?
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
