KOSMOS ISPOD SAČA

Pošto su artičoke?

Artičoka je takođe dobra za nadutost, i ne bi loše bilo da je konzumiraju kulturni pregaoci u Crnoj Gori, da istovremeno liječe nadutost i nadmenost. Ima tu svojevrsne igre riječi, skrivenih značenja
151 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija (Novina)
Ilustracija (Novina)
Ažurirano: 08.02.2019. 11:34h

Čašu žuči danas niko ne popi, što se artičokom ne izliječi. Da, upravo artičoka pomaže oslobađanje žuči i podstiče varenje. Ima još dejstava te čudesne biljke, ali je u svakom smislu pogodna za građane Crne Gore, jer im je žuč došla do crte, preliva, a oni pucaju, neko u sebi, neko u druge, zavisno od toga kako ko i na koju nogu ustane.

 Artičoka je takođe dobra za nadutost, i ne bi loše bilo da je konzumiraju kulturni pregaoci u Crnoj Gori, da istovremeno liječe nadutost i nadmenost. Ima tu svojevrsne igre riječi, skrivenih značenja. Art, prva tri slova riječi artičoka, podudaraju se sa naslovom dodatka u kom je objavljen ovaj tekst. Skoro sve ostalo u Crnoj Gori što sadrži ili nosi u sebi ta tri slova ART je laž, mutljavina i pronevjera umjetnosti zarad sticanja finansijske dobiti.

 Može se napraviti model: „portret crnogorskog umjetnika u mladosti“. Dakle, riječ je o koliko toliko buntovnom biću, koje isprva napravi buru u čaši vode nekim djelom. Nakon toga se upale alarmi dežurnih kultunih službi i pregaoca bliskih vlastima. Sledeći korak je kupovina umjetnika dok su mladi. Tako se beru crnogorski umjetnici, kupuju se dok su svježi.

 Kupovina obično nije direktna, ne ide novac direktno iz Vlade ili partije. Obično su to posredničke institucije, po principu middle men koje vrbuju mlade umjetnike i drže ih na kratkoj finansijskoj uzici. Vremenom im kapne sponzorstvo, put na sajam ili festival. Svakim prilivom novca, oštrica kroz koju progovara umjetnik vremenom otupi, i umjetnik od nevolje postaje državni gromobran u svojstvu branika kulture i otadžbine.

 Mladi umjetnik ubrzo postaje parazit državnog budžeta, štampa sve više, a čitaju ga sve manje, i kao posljedica frustracije javlja se ukazivanje na one koji nisu slični, na izdajnike otadžbine i remetilačke faktore u kulturi.

 Oni su puni žuči, a rade u polju kulture, otuda i nadimak Artičoke. Ima takvih mladih kulturnih pregalaca u raznim savjetima, u državnoj televiziji, u maticama, kulturnim časopisima, fakultetima i nvorganizacijama koje za cilj imaju „podizanje svijesti i nivoa kulture u društvu“, baš kao da je kultura pitanje vodostaja, pa ga je lako riješiti rušenjem brane. Nikad im nije palo na pamet da probaju sa rušenjem ministra.

 Naravno, nije problem samo u mladima koji su hrlili za novcem, već je problem što lako ostaraju i zauzmu pozicije sudija. Moraju opravdati svoj angažman i sinekure. Neće ih niko nikad pitati rade li što i zašto ne, ali njima je lakše ako djeluju. Artičoke prave lošu predstavu u pozorištu i od toga prave famu putem medija, Artičoke sebi daju nagrade, penzije i stipendije, proglašavaju se najboljim piscima u posljednjih dvadeset godina, Artičoka prede i predaje o identitetu, na istu temu dobiju i prostor za tv emisiju, rubriku u Pobjedi ili nekom sličnom portalu. Ostaće to za anale.

 Artičoke su dobre i za probavu, jer sve to jedva da se može svariti, a silna kultura mora naći put do oslobođenja. Art i čouk.