Na predizbornim skupovima DPS-a, predsjednik Vlade i predsjednik partije, u svojim je govorima između ostalog, rekao sljedeće:
“…Sve vrijednosti koje smo ostvarili na referendumu 21. maja 2006. na probi su na ovim izborima i moramo ih odbraniti. Svi oni koji su bili protiv Crne Gore tada, sada su još ostrašćeniji... Ne smijemo dozvoliti povratak riziku, lutanju, siromaštvu...”
“…Crna Gora nije na prodaju!..”
“Ovo je trenutak kada moramo pokazati poštovanje za sve ono što smo do sada uradili.”
“Odlučujemo o slobodi Crne Gore…”
Građani Crne Gore moraju da se zapitaju zašto DPS u političke utakmice decenijama ide sa istim “oruđima”. Uvijek se izmisle neprijatelji države i naroda, pa narod treba da glasa za odbranu od te “pošasti”. U Crnoj Gori se od pamtivijeka za slobodu ginulo, što DPS vješto koristi.
Vakat je da se uvide prevare i analiziraju učinci višedecenijske vlasti, koje direktno ili indirektno narod osjeća na sopstvenoj koži.
Iako je kao brojna partija presudno doprinijela izglasavanju crnogorske nezavisnosti, DPS nije stekla pravo da vječno upravlja državom. U proteklih deset godina, i ranije, Crnu Goru je trebalo izgrađivati kao ekonomski jaku, demokratsku, ekološku i državu socijalne pravde, zasnovanu na vladavini prava, čime bi prestala opasnost od “unutrašnjih i spoljnih neprijatelja”. I od samog DPS-a!
Što se “prodaje Crne Gore” tiče, znamo da je pod kontrolom stranih investitora oko 10 miliona kvadrata morske obale i priobalja, u vlasništvu ili pod zakup na 90, odnosno 99 godina. Kompanija Adriatik Marinas ima ekskluzivno pravo korišćenja akvatorijuma Bokokotorskog zaliva, dok Porto Montenegro uživa sve blagodeti eksteritorijalnosti u pogledu plaćanja državnih taksi i obaveza, uz mogućnost da djelove morskog dobra zalaže za dobijanje kredita kod banaka.
Na poluostrvu Luštica, egipatski Orascom gradi hotele, vile, marine, pristaništa... Luštica Bay ima tretman privatnog posjeda, a pod zakupom je na 99 godina. Ima pravo da eksploatiše obalu, izdaje je pod zakup, preprodaje lokacije i da pravo korišćenja prenosi na treća lica.
Kraljičina plaža je “blindirana” da čuva intimu uglednika iz vrha vlasti i njihovih prijatelja tajkuna, dok je grad-hotel Sveti Stefan “progutala” neka ofšor kompanija, čija vlasnička struktura javnosti nije poznata. Za zakup kasarne Kumbor, gdje se gradi ogromni zatvoreni rizort, Crna Gora je naplatila samo 12,5 miliona eura za narednih 45 godina. O Buljarici se tajno pregovara… Parcela po parcela , Crna Gora se, ipak, prodaje!
Ako imamo u vidu razaranje i rasprodaju industrije, stalno povećanje stopa nezaposlenosti i siromaštva, nebrigu o starima, loše zdravstvo i školstvo, odliv mozgova, iseljavanje sa sjevera, javni dug sa garancijama do kraja 2016. godine 82,6 % BDP-a,..., onda, zaista, treba “pokazati poštovanje za ono što je DPS vlast uradila!”
Povratak u siromaštvo se ne može dogoditi, jer smo dotakli dno!
Bonus video:
