STAV

Ćacikratija

Politika nije rezervisana isključivo za ljude sa visokim obrazovanjem. I oni sa nižim obrazovanjem mogu legitimno zastupati interese građana. Ali politika i pored toga treba da ima akademski nivo

155 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Vijesti/Savo Prelević
Foto: Vijesti/Savo Prelević

Nakon 14 godina pao je Vučićev režim. Interesantna vremenska dinamika, dvanaest godina su vladale Demokrate, godinu duže krvavi Miloševićev režim. Prema pisanju medija polovina od 140 izabranih poslanika studentske liste su doktori nauka, pa časopis Science objavljuje da je Srbija izabrala najpametniji parlament u svijetu. Da li će nova vlast napraviti diskontinuitet u odnosu na inerciju politike Srbije od Ilije Garašanina i programa Načertanije iz 1844. godine, to će pokazati vrijeme. Najmanje što očekujem jeste da profesori u Skupštini Srbije vrate akademski pečat politici. Onakav kakav je nekad prije "ćacizacije" imala Skupština Crne Gore.

Nije politika, da se razumijemo, rezervisana isključivo za ljude sa visokim obrazovanjem, dapače, i predstavnici sa nižim obrazovanjem mogu legitimno zastupati interese građana. Ali politika i pored toga treba imati akademski nivo. To što ministar poljoprivrede nema diplomu visokoškolske institucije nije opravdanje kada preporučuje građanima Crne Gore da kupuju robe u Trebinju i Skadru. Student koji prati predavanja iz javnih finansija zna da je PDV najizdašniji poreski prihod, i da bi prelivanje ovog prihoda u budžete susjednih država samo uvećalo i onako visoki budžetski deficit. Na drugoj strani, sama preporuka ministra građanima je poraz upravo politika u ovoj važnoj oblasti, jer pokazuje da se ne proizvodi dovoljno hrane. Veća proizvodnja obarala bi cijene.

Kao kandidat za Savjet Centralne banke bio sam pozvan u Skupštinu Crne Gore. Poslanica vlasti koja se predstavila kao doktorandkinja iz oblasti ekonomije, pitala je da li postoji način da se "unaprijedi veza između lokalnih samouprava i Centralne banke u oblasti fiskalne discipline". Poslanica doktorandkinja bi trebala da zna da nadzor nad finansijama lokalnih samouprava vrši Ministarstvo finansija, shodno Zakonu o finansiranju lokalnih samouprava, dok Centralna banka ovdje nema ingerencija. Jedna druga poslanica vlasti me pitala na kraju sjednice, da li bi banke zbog visokih profita trebalo progresivno oporezivati iako su progresivne poreske stope prema Zakonu o porezu na dobit pravnih lica uvedene još 2021. godine. Dakle poslanice, članice Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, ne poznaju osnovne odredbe zakona koji određuju javne finansije, a tobože o nečemu odlučuju.

Ima tu još interesantnih momenata u politikama iz domena kulture, od davanja imena bazenu po Njegošu, najvećem južnoslovenskom piscu, ne i vaterpolisti. Kažu da je znao Njegoš na putovanjima, kada perjanik sa palube broda baci pomorandžu u zrak, da je pogodi zrnom iz kubure na oduševljenje putnika, pa bi se po njemu moglo nazvati neko streljačko društvo, na primjer. Jedini kontakt Vladike Rada sa disciplinama u vodi, nalazim u poemi "Ljetnje kupanje na Perčanju", gdje u zadnjem stihu kaže "da poletim malo fizičeski, ka' što letim vazduhom duhovno". Dakle ni pomena lopte kao osnovnog rekvizita vaterpola. Ovo imenovanje bazena ipak nosi samo stupidnost. Jedno drugo imenovanje je i stupidno i opasno. Naime dva vojna broda su nazvana opet po Njegošu i njegovom prethodniku, Petru Prvom. Pomenuti Petrovići su eventualno mogli imati ingerencije nad lađama sa kojima su Ceklinjani četovali po Skadarskom jezeru. Knjaževina Crna Gora čak ni po izlasku na more nije mogla imati ratnu flotu prema odredbama Berlinskog kongresa. No, u istoriji Boke bilo je sjajnih pomoraca: Matija Zmajević admiral ruske flote koji je komandovao sa 143 ratna broda i Švedskoj mornarici nanio poraz 1719. godine. Odnosno, da je drugi brod nazvan po kapetanu Ivu Vizinu koji je jedrenjakom "Splendido" oplovio svijet. Ali avaj, oba pomorca su katolici, ovaj prvi brat i sinovac nadbiskupa barskih. Neprihvatljivo je to za vladajuće političare, mogli bi se zamjeriti mentorima u Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Katolički identitet Boke i Crne Gore za njih je stran. Ne znaju ili neće da znaju za Duklju i Zetu, Vojislavljeviće i Balšiće koji su pripadali katoličkoj konfesiji. Ovdje je opasno to što se ignoriše sopstveno istorijsko nasljeđe, i gura se u ruke država okruženja koje će ga i bez pitanja preuzeti.

Nova inicijativa da se kao dan vojske slavi datum bitke na Vučjem dolu, umjesto na Tuđemilu, upravo je intencija gore navedenog. Knez Vojislav je Dukljanin, koji je vladao znatno prije Nemanjića, pa je tu istorijsku epizodu najbolje staviti u drugi plan.

Da li Crna Gora ima kapaciteta za intelektualnu rekonkvistu? Pogledajmo istoriju protesta u Crnoj Gori. Prvi veliki protesti u Crnoj Gori su se desili januara 1989. godine. Na tim protestima se čula između ostalih i poruka "Hoćemo Ruse!" Zamislite, kada se čitava Istočna Evropa kretala prema Zapadu, Crnogorci su htjeli prema Rusiji u trenutku kada ni sama Rusija nije znala đe je i što će sa sobom. Samo par godina poslije toga hiperinflacija je većinu familija u Crnoj Gori dovela na ivicu gladi.

Drugi veliki protesti bile su litije. Pravoslavci u Crnoj Gori su uzeli ikone bogočovjeka da sa njima otjeraju čovjekoboga koga su sami stvorili. Velike nacije izađu na ulice da izraze nezadovoljstvo, pa se i pobiju s policijom, ali ne i u Crnoj Gori, sigurnije je iza popa. Čak su i neki univerzitetski profesori stali iza sveštenika, a da prethodno riječi kritike nisu uputili Đukanovićevom režimu.

Očigledno ako hoćete da masovno izvedete Crnogorce na ulice treba da se vratite daleko u prošlost, čak i prije Šćepana Malog. Da zazovete duh kneza Dolgorukina, da vam kaže kako da mobilišete narod, ili prosto da sačekate retrogradni Merkur.

Nedavno se gospođa Kos stavila u ulogu pastirice vaskolike političke scene. Rekao bih nesvjesna lošeg tumačenja, dakle ne iz zle namjere. Asocijacija me podsjetila na jednu karikaturu publikovanu u austrougarskoj štampi tokom Prvog svjetskog rata. Na karikaturi je predstavljen kralj Nikola kako jaše ovna, dok "gaserom" nišani topovnjače Austrougarske monarhije u Bokokotorskom zalivu. Oko kralja su nacrtani vojnici predstavljeni kao uspravne ovčice sa crnogorskim kapama. Reklo bi se da nas Evropa što svjesno što nesvjesno, evo više od vijeka gleda na sličan način, zaboga zašto?

Pogledajte još:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")