Istaknuti crnogorski slikar, Nikola Mijo Vujošević, vazda interesantan i prijatan sagovornik. On kazuje, kako reče Čedo Vuković, da je u kanjonu Morače, u Platijama, našao sebe; a moglo bi se reći da je Kanjon, na njegovim platnima, našao sebe…
- Rođen sam kraj Morače, kraj nje sam proveo djetinjstvo, mladost. Otuda mi je bliska kao motiv, naročito njen gornji tok - priča mi Mijo Vujošević. - Same Platije, taj prirodni fenomen, dugo nijesam mogao vidjeti, jer su bile nepristupačne. Prvi put sam ih ugledao na platnima Vuka Radovića. Ovaj ambijent pun je kontrasta koji omogućavaju i uslovljavaju mijene i prirodnu metamorfozu likovnog izraza, što je za umjetnika bez forsiranja osnovni moto postojanja. U početku nijesam razmišljao o tome što će kanjon Morače značiti u mom slikarstvu. Međutim, stalno bavljenje u Kanjonu budilo je u meni čudna osjećanja koja su djelovala i uvijek djeluju podsticajno i inspirativno…
Razgovarati o Platijama najbolje je, u Platijama!
I: jednog proljećnjeg dana 1970. uputismo se, uz Moraču, Vujoševićevim “fićom”, da u impresivnom ambijentu Kanjona pričamo o njegovom slikarstvu.
- Platije su moje carstvo, kojemu nije teško biti podanik - veli Vujošević. - One su moje juče, danas i sjutra. Posljednjih godina dolazim do umjetničkih problema od kojih sam se nekako plašio. To je skoro nevidljivi život kanjona Platije, to su plodovi kamena, koji se samo totalnim spojem s njim mogu da nađu. Ja ga u Kanjonu tražim, nalazim i nastojim da mu dam druge, više vrijednosti. To je to nezapaženo koje prelazi u lirski obojen apstraktni naturalizam…
I opet Platije; prilikom naših kasnijih susreta. Slikar je uvjeren da se iskrenim i produbljenim bavljenjem jednim pejzažem može doći do krupnih saznanja, da ima prostora za dug i uporan rad u savladavanju neobične vizije jednog rijetkog i neiscrpnog motiva.
Reče mi s pravom Vujošević: Zaista je za Platije isuviše kratak jedan život!
A “Kamena kora Platija”, očigledno, njegova je najznačajnija slika, sprega utisaka, htjenja, traženja. Radio je u ulju, na platnu, u jesen 1967. a izložio na samostalnoj izložbi u Titogradu aprila 1968.
- Ova slika predstavlja esencijalni izraz mojih doživljavanja i istraživanja Morače i Platija; jedinstvo okamenjene fantastike, nadrealne vizije, naturalističke elementarnosti - kaže Nikola Mijo Vujošević. - Ona sadrži genezu ovaploćavanja mojih viđenja i projekcija Platija, mijene u okviru jednog subjektivnog odnosa i shvatanja: od realnog, poetskog doživljaja, preko kontrasta džinovski snažne kamene monolitnosti i gotske vizuelnosti, do sukobljavanja i jedinstva naturalističkog i apstraktnog. Iskazuje slobodniji odnos prema umjetničkim podsticajima, koji se sintetizovano preobražavaju u imaginarnu kompoziciju karakteristčnu za kanjon Platija. Istovremeno, “Kamena kora Platija” nagovještava dalju evoluciju mojeg likovnog izraza na bazi kontinuiteta, koji je upravo u toku, i neiscrpnosti ovog kanjona kao slikarskog medija…
Slikar ukazuje i na likovno-tehnološku stranu “Kamene kore Platija”, jer to, kaže, za njega ima takođe osobit značaj.
- Djejstvo vremena i erozije na kamenu Platija izraženi su, do tada, najbliže mojim zahtjevima koje sada, razvijajući u suštini isti postupak, nastojim da potpunije ostvarim - rekao mi je Vujošević. - Moram da kažem da sam slikajući ovo platno osjećao izvanrednu uznemirenost i zadovoljstvo. Bili su to dani ohrabrenja i uočavanja rezultantne perspektive mojeg fanatičnog i veoma riskantnog opredjeljenja za kanjon Morače, za jedan od karakterističnih predjela inspirativnog crnogorskog podneblja. Čini mi se da sam tada istovremeno najviše davao i dobijao. U stvari, ovom slikom, onim što sam u njoj i njome osjetio, počinju dubinska ulaženja u srž i suštinu mojih slikarskih težnji…
Drugovao Mijo s arhitektama, Vajom Kneževićem i Buckom Radonjićem, zaljubljenicima u ovaj grad. Vaju vazda na umu kako da Titograd dobije ljepše lice, dušu, da se razlikuje od drugih, da se pozitivno reflektuje na stanje duha njegovih žitelja; oplemenio Sastavke, na ušću Ribnice u Moraču.
A Bucko, slikar, scenograf, i, kako je volio za sebe da kaže, pozorišni čovjek; niz godina radio u Crnogorskom narodnom pozorištu. Islikao Staru varoš, sokake, avlije, ljude… Izložio u Njujorku svoje crteže i grafike inspirisane Njegoševim “Gorskim vijencem”.
Ispisa mi na svom monografskom katalogu: “Mom sapatniku i saputniku po Americi i svim drugim prostorima Slobodanu Vukoviću od Bucka, 23.10. 1994.“
Nazva ga Mijo maestrom scenografije.
- Scenografsko djelo Velibora Bucka Radonjića, značajno ne samo po svom obimu i raznovrsnosti, već osobito po svom umjetničkom kvalitetu, izvjesno je već postalo trajno dobro bazične vrijednosti naše pozorišne kulture - tvrdi Mijo. - Iako Radonjićeve scenografije nijesu nikada djelovale izdvojeno, one su ipak u pojedinim predstavama, osobito u onim iz crnogorske kulturne baštine, imale takav vizuelni i autentični kvalitet da su se gledaocu činile izuzetnim, neobično privlačnim, autohtonim…
Kamen i voda; nerazdvojni.
Bilo je to vrijeme kada je preduzimljivi Boško Buba Golović, predsjednik Poslovodnog odbora “Zetatransa”, krenuo s izvozom ljutog crnogorskog krša koji je našao primjenu na gradilištima širom Gabona; a zatim i prirodne izvorske crnogorske vode, po Africi.
… A Mijo, zagledan u litice Kanjona; što više od Platija oduzima, čini mu se da više ostaje.
- Slikati Platije ovakve kakve jesu najčešće ne znači pristupati im na klasičan način, jer je osjećaj u njima uvijek između realnog i irealnog - veli Nikola Mijo Vujošević. - U smislu izvora nadahnuća Platije su takvo vrelo koje može predstavljati nešto nestvarno. U njima se sukobljavaju potpuna apstrakcija i potpuni naturalizam, što podstiče imaginaciju. Opčinjavajuće djejstvo ovog kamenog čuda potire granicu između sna i jave…
Da bi se izbliza bavio Moračom i Kanjonom, Vujošević je svoj atelje smjestio ponad rijeke, u nekadašnjoj školi na Bioču, đe, kad se pređe most, počinje stari drum prema Vjeterniku.
Sretoh ga onomad na podgoričkom Trgu nezavisnosti.
- Ideš li, Mijo, i dalje u biočki atelje? - upitah.
- Kako da ne! Tamo i zakonačim! - reče osamdesetsedmogodišnji slikar.
Autor je novinar i pisac
Bonus video:
