STAV

Sačuvati ili spaliti: Nestajanje javnih prostora u Budvi

Ove relacije im omogućuju lakše i brže ostvarivanje ličnih ciljeva. U ovakvoj atmosferi, grad, kao prostor koji dijelimo i čuvamo, nestaje i stvara se prostor za dominantne pojedince
8 komentar(a)
Budvanska rivijera, Foto: Vuk Lajović
Budvanska rivijera, Foto: Vuk Lajović
Ažurirano: 16.09.2016. 10:09h

Savremeni arheolozi smatraju da ostaci iz "Spaljenog grada," (Shahr-e Sukhteh) UNESKO zaštićenog nalazišta koje datira iz 3200. godine p.n.e. na teritoriji današnjeg Irana predstavljaju izvor novih informacija o početku ljudske civilizacije. Tokom duge istorije razvoja urbanih sredina, pa sve do prošlog vijeka gradovi su spaljivani i iznova stvarani. Danas više ne bilježimo razaranje gradova vatrom, već smo taj proces zamijenili mantrom napretka i modernizacije. Mi spaljujemo gradove nepromisljenošću lokalnih vlasti, a taj proces je demokratski podržan od strane građana.

Prema Izvještaju Svjetskog urbanog razvoja Ujedinjenih nacija (UN’s World Urbanization Prospect Report) iz 2014. godine 54% svjetske populacije živi u urbanim naseljima. Ovaj procenat će se povećavati do 2050. na 64%. Ovakva ekspanzija urbanih naselja upućuje na to da gradovi danas predstavljaju centralni poligon na kojem lokalne vlasti implementiraju strategije održivog razvoja. Ove strategije omogućavaju sigurnost, prosperitet i stabilnost građanima.

Već decenijama su Budvanske gradske vlasti napustile ulogu zaštitnika javnog interesa i postale medijator za interese pojedinaca. U procesu kad javni gradski prostori postaju privatna svojina, grad kao samoodrživa socio-ekonomska cjelina nestaje. Zamjenjuju ga kratkoročne strategije prostornog razvoja i otuđenost urbanih aktera koji svoju sredinu posmatraju isključivo kroz prizmu antagonističkih relacija.

Ove relacije im omogućuju lakše i brže ostvarivanje ličnih ciljeva. U ovakvoj atmosferi, grad, kao prostor koji dijelimo i čuvamo, nestaje i stvara se prostor za dominantne pojedince. Posledica ovog procesa je sve prisutnije potiskivanje ka marginama društva manje važnih grupacija građana.

Ovakvo stanje u Budvi preovladava već decenijama. Naši sugrađani, samozadovoljni svojom pasivnošću podržavaju pretvaranje grada u močvarno polje u kome svi kolektivno trunemo. Nije važno što nemamo viziju za sjutra. Od značaja je trenutno stanje lagode i rasterećenosti. Danas, možda više nego ikad je izvjesno da će grad nastaviti da propada dok god Budvani budu zadržali kolektivni stav posmatrača. Za sve sugrađane koji previše dugo spokojno posmatraju devastaciju javnih površina u Budvi, danas se postavlja pitanje: da li grad sačuvati ili spaliti? Ako spalimo Budvu, da li građani zaista nešto gube? Spaliti grad predstavlja proces pretvaranja javne u privatnu površinu radi isključive dobiti pojedinaca. Ovaj proces je već djelimično sproveden u djelo.

Dosadašnje ophođenje prema javnim gradskim površinama ne obećava budućnost za kvalitetan život građana. Činjenice koje idu u prilog ovoj izjavi se mogu pronaći u svim dosadašnjim investicionim projektima na teritoriji opštine. Projekti od javnog interesa koji su realizovani poslednjih decenija su tako rijetki da zapravo većina građana vjeruje da ih nikad nije ni bilo. A kad i dođe do njihove realizacije, njihov loš kvalitet, kako konceptualnog tako i izvođačkog dijela, neminovno navodi građane Budve da zažale što su u takav projekat uložili poreski novac.

Imajući u vidi ovakvo zatečeno stanje u gradu, postavlja se pitanje da li još ima mogućnosti odbraniti grad od devastacije i kratkoročnih investicionih planova. Da li se mogu sačuvati kvalitetni i značajni gradski prostori u Budvi? Ili smo već zakasnili ili nemamo izbora osim da posmatramo kako grad sagorjeva do temelja?

Italijanski pisac Italo Kalvino je izjavio da prava veličina grada ne leži u monumentalnim građevinama, građevinama koje se već duže vrijeme planiraju na teritoriji opštine Budva. Veličina jednog grada je duboko urezana u uličnim ćoškovima, zamračenim ulicama, prozorskim okvirima, kućnim pragovima i nepravilnim krovovima. Kalvino ističe da je prava vrijednost grada u svakodnevnim prostorima, prostorima koji su uvijek dostupni svim građanima. Kad u Budvi nestanu javni prostori, a po aktuelnom prostornom planu Centra Budve oni će se pretvoriti u klaster zgrada bez arhitektonskog karaktera, ostaće samo prazna dolina bez života i identiteta. Zato je važno na vrijeme evakuisati nego izbliza posmatrati užas spaljivanja koje gradu predstoji.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")