Windows operativni sistem je pravljen na primjeru funkcionisanja prirodnog sistema, zamišljen kao jedan element u tehnološkoj oblasti, koji između ostalog treba čovjeku da olakša ukupan rad, komunikaciju, ubrza poslovne tokove i napravi ih jednostavnijim, preciznijim, savršenijim.
Cilj je bio da se napravi sistem, da bude savršen kao čovjek ili čak kao prirodni sistem u kom egzistiramo, ekvivalentno elektronkoj formi.
Uspjelo se u tome gotovo u cjelosti jer mu je temelj, prva verzija, bila bazno savršena, a svi kasniji evolutivni tokovi od njegovog prvog objavljivanja, pokazali su njegovu snagu, sa svim svojim nedostacima i poboljšanjima u različitim edicijama do danas.
Ima i ona druga strana - ako je, recimo, neki sistemski fajl u njemu ostećen, on će da pravi probleme, da usporava rad Windowsa, da koči, desiće se i da blokira. Ako ima više sistemskih fajlova oštećenih, loših, sistem neće moći pravilno da funkcioniše i praviće krupne probleme do te mjere da će paralisati sve aplikativne programe koji egzistiraju u njemu, pomoću kojih pišemo, pravimo tabelarne proračune, slajdove, crtamo, projektujemo, programiramo, komuniciramo itd., jednostavno rečeno ometa, blokira programe pomoću kojh vršimo operativne poslove koji služe da bi dobili gotov proizvod ili uslugu.
Ova mala uvertira se odnosi na sve sisteme koji funkcionišu i kod nas i u svijetu, kao paralela dobrog ili lošeg.
Takav jedan sistem kod nas je DPS, koji postoji više od 27 godina i od koga nam zavisi egzistencija, poslovi, karijera, edukacija, ambicije, čojstvo, junaštvo, praktično život. Ovaj sistem je za razliku od Windowsa, temeljno pogrešno postavljen, samim tim njegovo djelovanje je kontraproduktivno, povremeno i pogubno. U tom vrtlogu DPS sistema sa velikim brojem oštećenih sistemskih “fajlova“, ovo društvo nije samo paralisano, već je iscrpljeno do te mjere da će apatija prerasti u DNK karakteristiku novih generacija koje treba da dođu na svijet u našoj, još uvijek, lijepoj državi, a mi na zemlji smo već kontaminirani dovoljno da smo spremni za takav proizvod.
Kad čovjek postane ravnodušan, bez strasti, energije, onda njegov život više nema smisao. Čovjek kao i ostale životinje ima nagon za opstanak. Šta uraditi - reinstalirati DPS sistem, to je više puta uradjeno. Od velikosrpstva do velikocrnogorstva, od sluganstva Miloševiću do okretanja leđa i izdaje, od protivnika crnogorske nezavisnosti do pravljenja privatne države, od protivnika NATO-a do uguravanja u NATO, od protivnika EU do EU zagovornika, od promašenih privatizacija do punih džepova, itd. Jedino gdje su bili principijelni je pljačka države i otimanje državnih resursa u skladu sa zakonima koji su sami pisali.
Danas počinju, više se zalijeću, da prave autoput, iz kredita koji treba da vraća ona onamo generacija. Auto-put, da. Kako? Ne ovako… Novac, ne sav, već dio njega, koji je kreditno obezbijeđen za autoput, da se uloži u vraćanje akcija tj. državno vlasništvo, prvo 41,75% EPCG, a zatim Telekoma, Pivare, Jugopetrola, Boksita - Crna Gora ne bi imala ekonomsku krizu već bi mogla iz realnih izvora raditi autoput.
Efekat višedecenijske vladavine DPS-a je 1% enormno, nezasluženo bogatih, 30 % njihovih sluga i to je njihova cifra danas, ostatak navuku preko krađe glasova, ucjena, Ozne i lizijernih crnogorskih intelektualaca. Ostatak naroda je onaj zdravi, iako iscrpljeni, dio Crne Gore koji treba da nadjača ovih 1%, i uzme stvar u svoje ruke, onih 30% sluga će se prikloniti čim vide da brod tone. Šta je potrebno uraditi? Formatiranje? Da! Kako? Teško, ali je moguće! Moguće je sve, jer sve može, kad čovjek mnogo želi, kad vjeruje, kad je istrajan i dovoljno hrabar da ide do kraja. Imamo opoziciju koja se očistila od insajdera, prišla problemu čini se po prvi put, mudro, organizovano, ubjedljivo sa velikom odgovornošću i koja će povesti većinsku Crnu Goru za prvo formatiranje DPS-sistema. Pojedinačno ne bi ništa uradili, ovom strategijom udruživanja, nenapadanja između sebe, zajedničkog dogovora o načinu izlaska na izbore tj. strategijom neprosipanja niti jednog glasa, mogu sve. Uvjeriće prvo sebe da je moguće izaći iz ovog začaranog kruga, a još bitnije je da će uvjeriti građane da postoji iskrena volja da se ovaj sistem zamijeni novim, sigurno boljim, jer od ovog ne možemo imati gori. Potonja je ura Crnogorci!
Autor je profesor informatike
Bonus video:
