Kakva zaostavština posle 13 godina vlasti ljevičarske Radničke partije u Brazilu! Država doživljava najtežu recesiju od pamtivijeka: stopa nezaposlenosti je 13 odsto, inflacija 10 procenata. Siromaštvo raste, a srednjoj klasi prijeti pad u bijedu. Državni izdaci rastu, poreski prihodi su u strmoglavom padu. Deficit i zaduživanje javnog budžeta potpuno su van kontrole. Poludržavni koncern Petrobras, do Dilme Rusef ponos i dika brazilske privrede, korumpirani direktori i političari vladine koalicije oglodali su do kostiju: nestale su milijarde eura. Raspoloženje u narodu varira od cinizma do depresije.
Protiv svjetionika ljevice, bivšeg predsjednika Luiza Inasija Lula da Silve, već su otvorena dva sudska procesa: zbog ometanja pravosuđa u vezi sa korupcijskim skandalima u Petrobasu kao i zbog finansijskih mahinacija u gradnji hotela i odmarališta. Lulina nasljednica Dilma Rusef je kao predsjednica srušena u impičmentu u Senatu Brazila: zbog ilegalnih manipulacija u budžetu, dvije godine prije okončanja mandata.
Drsko i nadmeno
Tužna istina o oba ova predsjednika glasi da za njihovom erom i njima samima u Brazilu niko suze pustiti neće. Pošto je Donji dom parlamenta u maju prvo privremeno suspendovao predsjednicu Rusef, vladajuća Radnička partija je pozvala na opšte proteste. No, na ulice zbog navodnog „parlamentarnog puča protiv predsednice“ skoro niko da izašao nije. Umjesto toga, Brazilom se proširilo olakšanje što je „impeachment“ posle devet mjeseci naopokon uspio. Čak je i Radnička partija pustila Rusef niz vodu i priprema se za predsjedničke izbore. Njen kandidat je, vjerovali ili ne: Lula.
U posljednjem govoru u svoju odbranu, parlamentarnu istragu protiv sebe Rusef je opet proglasila za državni udar i sva se zabrinula zbog „smrti demokratije“ u Brazilu. Skoro da se pri tom rasplakala. Ostalo je tajna zbog čega je ovaj impičment državni ili parlamentarni udar, jer ni Rusef - inače žrtva mučenja u teror-kazamatima posle vojnog udara 1964 - ni ono malo senatora koji su se svrstali uz nju, za tu tvrdnju nisu ponudili ama baš ni jedan argument. U ovom posljednjem nastupu pred Senatom sada već bivša predsjednica pokazala je ono ponašanje, koje joj je već od inauguracije u januaru 2011. u Kongresu Brazila obezbijedilo više neprijatelja nego prijatelja: drska, bezočna, nadmena, jednom riječju skoro pa nevaspitana. Čime je protiv sebe digla dvije trećine senatora.
Od početka „paralisana patka“
U brazilskoj demokratiji su partije najčešće udarne pesnice pojedninih kandidata, a u Kongresu Brazila ima skoro tri tuceta ovih programski krajnje elastičnih izborih udruga. Lukavi i zavodnički političar Lula je uvijek znao kako da političkim, a i nekim drugim, sredstvima uvijek sebi obezbijedi većinu u parlamentu. Svojeglava i samo-izolirajuća Rusef je smatrala da može da vlada bez ikakvog parlamenta i stoga je već na početku svog drugog mandata bila „paralisana patka“.
Naravno da je proces impičementa protiv Rusef bio prije svega politički proces: to je i priroda svakog impičmenta. Čak i ako se dokaže, što če biti teško, da je optužba protiv nje, zbog manipulacija u budžetu, bila protivpravna konstrukcija. Gore od svih taktičkih grešaka Dilme Rusef, koje su je finalno i srušile, jesu strukturalna podbacivanja Radničke partije. Za razliku od svog njemačkog prijatelja Gerharda Šredera, Lula u Brazilu nije sproveo privredno-političke reforme, kojim bi svoju zemlju naoružao za borbu sa konkurencijom u globalizovanom svijetu. Umjesto toga on je jedrio na talasu visokih cijena naftnih derivata i poljoprivrednih proizvoda, koji su milijarde eura slili u državnu kasu a milione Brazilaca digli iz siromaštva. Poslije okončanja naftnog cjenovnog vatrometa, Brazil, najveća i privredno najjača država Latinske Amerike, je pao u tako duboku krizu da je sada strašilo za cjelokupnu zapadnu hemisferu, ako se izuzme baksuzna i bankrotirana Venecuela. Dobra vijest u trećoj godini velike brazilske recesije je da je dno, po svemu sudeći, dosegnuto.
Temer hoće da otvori eru liberalizma
Kad je vice-predsjednik Mihael Temer u maju preuzeo poslove od Rusef, tržišta su reagovala oduševljenjem: kursevi na berzama u Sao Paolu su neviđeno skočili, kao i vrijednost nacionalne valute Reala, iako prelazna vlada, koja ima mandat samo do kraja 2018. ama baš ništa uradila nije da reducira državne izdatke niti da poveća prihode. Razlog je da većina poslanika i senatora ne želi da pred lokalne izbore u oktobru birače konfrontira sa nepopularnim skraćenjima u budžetu i rastom poreza.
Poslije okončanja socijalističke ere, prelazni predsednik Temer sada želi da Brazil uvede u jednu novu eru: eru liberalizma, sa sve reformom penzionog sistema, uključujući povećanje penzionog godišta, skraćenjima u neefikasnim socijalnim programima, zaustavljanjem daljeg zaduživanja države te sanacijom državnog budžeta koji je uništila ljevica. Na taj način Temer želi da povrati izgubljeno povjerenje međunarodnih investitora. Iako, to se mora navesti, ovi herkulovski zadaci ne mogu biti odrađeni do kraja njegovog mandata, za dve godine.
Autor je dopisnik FAZ za Južnu Ameriku sa sjedištem u Sao Paolu (Frankfurter Allgemeine Zeitung /FAZ)
Prevod: M. VULETIĆ
Bonus video:
