Svojevremeno sam se oglasio u vašem listu, tražeći izjašnjene aktuelne vlasti o nekim mojim nepoznanicama, radi zauzimanja ispravnog stava o istom. Kako ih nijesam dobio, želim isti iskazati kako ja vidim ovu situaciju u društvu i rješenju iste.
Prije svega, pitam se, ima li država plan i program razvoja ekonomije i društva, a ako ne, zašto nema?! Planovi i programi i njihova realizacija su podsticaj razvoja svakog društva. Nije da se ne radi, ali sve mi liči kao rad od slučaja do slučaja, to nije planski, a mi hoćemo naprijed. Zna se, planovi se osmišljavaju u Vladi, a u Vladi treba da budu čestiti, stručni, umni, odgovorni i privrženi ljudi. Nikako to ne mogu biti oni koji sebe ugrađuju u sve i svašta. Nije perspektivno biti na više platnih spiskova i da bude kako oni hoće, pa ti crkao-pukao. Imamo stalno propadanje i bezperspektivnost, a nas kao da to ne interesuje. Možda mislimo, kao što se nekad govorilo, puće iza brijega, ili pašće s neba. E, to ne može tako! Na sljedećim izborima trebamo se prizvati i birati, ako već nije kasno! „Ja ću glasati ministra Ivanovića“, ako osnuje stranku, jer mi je loza uništena, iako sam je prskao deset puta, sada moram da se opredijelim za koze. Ovo što nam rade liči na mađioničarstvo.
Pitam se: je li naše društvo stabilno, radi li svako svoj posao, ima li odgovornosti za ono što činimo?! Je li kontinuitet rješenje za stanje u koje smo?!
Valja znati što nam treba činjeti. Treba nam planska razvojna ekonomija. Trebaju nam nova radna mjesta kako bi se zaposlili ljudi sa Biroa, omladina makla sa ulice i iz kafića. Od njih stvoriti graditelje i stvaraoce, uključiti ih u životna zbivanja i da nam to bude elitna radnička klasa.
Za sve ovo su nam potrebne reforme društva. Nosioci reforme moraju biti čestiti, stručni, umni, odgovorni i privrženi ljudi, ne vodeći računa o stranačkoj pripadnosti. Za svaku oblast formirati posebne timove i odrediti mentore.
Ograničiti vrijeme izrade programa i njegovu primjenu.
Tako pokrenuti posrnulu ekonomiju i doprinijeti progresu naroda i države. Radom se iskazivati i afirmisati. Demagogija mora biti zaboravljena. Odgovornost mora biti imperativ. Samo tako se može biti bezbjedan, slobodan i biti svoj na svome uz punu primjenu vladavine prava. Raskinuti sa neoliberalnom ekonomijom.
Ova metodika je već imala primjenu i pokazala se uspješnom, nije utopijska i izmišljena.
Bonus video:
