Kako odgovoriti na organizovanu i dobro osmišljenu hajku na jedno leksikografsko djelo, njegov autorski tim i izdavača? Ko je osmislio i naredio hajku? Ko je "po zadatku" izvodi, prihvata i širi? Šta joj je cilj? Koji jezik hajkači razumiju? Sigurno ne naučni diskurs i jezik argumenata.
Kad se jedno stručno i naučno, leksikografsko i lingvističko pitanje preseli u politikantstvo i politizuje do mjere kako je to učinjeno sa Rječnikom crnogorskog narodnog i književnog jezika CANU, onda struka i nauka u sudaru sa politikantstvom nemaju nikakve šanse, kao što nijesu imale ni prilikom kodifikacije crnogorskog jezika. Ako se iz jednog leksikografskog teksta iščitavaju "skandalozne uvrede, naučne sramote, kulturocidni i anticiviliacijski postupci, skarednosti, bestiđe...", veoma je teško takvim čitačima i tumačima objasniti leksikografske postupke i metodologiju. Oni za naučne argumente ne haju, konstruišu i interpretiraju onako kako im odgovara da bi izvršili zadatak - hajku. Zbog toga se ne obraćamo hajkačima, oni odlično znaju šta i za čiji račun rade, već isključivo crnogorskoj javnosti da ne nasijedaju na difamacije "filologa" sa Vladinog FCJK, već da uzmu Rječnik i odgovore nađu u njemu ili potraže objašnjenje od autorskog tima. CANU je otvorila vrata svim zainteresovanima, onima koji traže objašnjenja pojedinih odredničkih riječi iz Rječnika, svi koji su dolazili, riješili su dileme i otišli zadovoljni onim što su čuli.
Svakom je već jasno da u tekstovima objavljenim u “Pobjedi”, u kojima se agresivno napada i blati Rječnik CANU, nema ni pomena od naučne, zdrave i plodne kritike i polemike. "Filolozima" sa FCJK nije cilj ukazati na propuste u Rječniku, kojih ima, ali sigurno ne u onom obimu i obliku kako to oni žele da prikažu, da bi se objektivnom naučnom kritikom unaprijedilo djelo ili poboljšao tekst Rječnika. Prikazivači traže da se Rječnik povuče, uništi, spali i kazne oni koji su se drznuli da rade leksikološki opis crnogorskog jezika, zato što samo oni sa FCJK "pośeduju znanje crnogorskog jezika" ili kako ustvrdiše, ko njih ne poznaje ne zna šta je crnogorski jezik pa se njim i ne može baviti.
Najveći dio iznesenih primjedbi može se argumentovano odbraniti leksikografskom metodologijom. Dio primjedbi je neutemeljen, zlonamjerno iskonstruisan učitavanjem primjera kontekstualne upotrebe odredničke riječi kao njene definicije, a manji dio su zaista greške (neki istorijski podaci i godine) koje će se ispraviti, kako je to uobičajeno u poslovima ove vrste. Nije novo da se u teškom i kompleksnom poslu izrade opšteg, deskriptivnog rječnika jednog jezika naprave greške, i jači timovi stručnjaka sa više leksikografskog iskustva i veće institucije u regionu pravili su i prave greške, možda i veće, ali je zaista bez presedana da se sa ovoliko diskvalifikacija i žuči dočeka neki rječnik nacionalnog jezika. Posebno je nečasno krivotvorenje činjenica i izvrtanje onoga što piše u Rječniku. Niko u Rječniku ne tvrdi da je "Mjesec planeta", već se u definiciji planete Venere njen sjaj poredio sa sjajem mjeseca, niko ne tvrdi da je Draža antifašista, čak ni u primjeru uz odrednicu antifašista, da su Albanci agresori...Više puta smo isticali da je primjere iz korpusa, kojima je samo ilustrovana upotreba odredničke riječi i koji su preuzimani direktno iz izvornika bez lektorskih i intervencija bilo koje vrste (tako u primjerima ima ekavskih oblika, ali zato nema niti jedne odredničke riječi u ekavskom obliku), nedopustivo tumačiti kao tvrdnje i stavove autorskog tima ili CANU. Ali koga to još interesuje. Hajkači rade svoj posao.
Optužili su nas da ne tretiramo islam kao religiju, zato što uz sve odrednice iz islamske religije stavljamo kvalifikator isl. dok druge religijske pojmove kvalifikujemo sa rel. Npr. uz odrednice bog, anđeo je stavljen kvalifikator rel. jer su to pojmovi tipični za sve monoteističke religije, ali smo uz odrednice Alah, Azrail (anđeo smrti) i druge pojmove iz islamske religije, stavljali kvalifikator isl. Izdajanjem pojmova islamske religije kvalifikatorom isl. htjeli smo da uvažimo islamsku vjeroispovijest i sve njene pripadnike, a ne nikako da ih uvrijedimo. Isti postupak diferencijacije i kvalifikacije uobičajen je u leksikografiji, a primijenjen je u i dva savremena rječnika bosanskog jezika (S. Halilović, I. Palić, A. Šehović: Rječnik bosanskoga jezika, Filozofski fakultet, Sarajevo 2010. i Dž. Jahić, Rječnik bosanskog jezika, 2012.). Nikome od tamošnjih filologa ili bošnjačih političkih partija to nije zasmetalo niti su zbog takvog postupka svoje rječnike proglasili "naučnom sramotom", kao što je to učinjeno u Crnoj Gori.
Stigmatizuju autorski tim zbog loše definicije sintagme novi vijek. Smatram da smo morali biti precizniji u određivanju gornje granice novog vijeka, međutim, ona je određena na isti način u već pomenutom Rječniku bosanskoga jezika, ali i u Rečniku srpskoga jezika Matice srpske iz 2007. U tim državama i naučnim zajednicama niko nije ni registrovao tu "skandaloznu grešku", ako i jeste sigurno nije njom slavodobitno mahao po dnevnim novinama. Naši lovci na greške to rade jer moraju potvrditi revnosnost i servilnost naručiocu hajke.
"Filolozi" sa FCJK u nedostatku argumentovanih zamjerki lingvističke prirode, a Rječnik CANU je prije svega lingvistički utemeljen, i ne predstavlja enciklopedijski tip rječnika, potražili su materijal za kritiku na odrednicama koje se tiču manjinskih naroda,vješto i manipulatorski ih "protumačili" i tako dali povod njihovim političkim predstavnicima da se pridruže hajci na Rječnik. Za svaku odredničku riječ i zamjerku koje su iznijeli politički predstavnici albanskog i bošnjačkog naroda autorski tim Rječnika ima objašnjenje koje je utemeljeno u uobičajenoj leksikografskoj metodologiji i praksi. Ponavljam još jednom da apsolutno niko iz autorskog tima i CANU nije ni pomislio da u negativnom svjetlu u Rječniku predstavi bilo koga, a ponajmanje manjinske narode.
"Filolozi" sa Vladinog Fakulteta, tumačeći primjere uz odredničku riječ kao stavove autorskog tima, tvrde da Rječnikom "sprovodimo kulturocid" i narušavamo multietnički i multikonfesionalni sklad u Crnoj Gori (kulturocid je inače, njihova omiljena riječ, svu "nauku" o crnogorskom jeziku oni zasnivaju na nepostojećem kulturoicidu i lingvocidu crnogorskog jezika). Nakon ovih tvrdnji logično bi bilo zaključiti da su "filolozi" posebno osjetljivi na ove kategorije i da se o njih nikada ne bi ogriješili. Međutim, nije tako. Pogledajmo u zvaničnom Pravopisu crnogorskoga jezika, čiji je autor glavni "filolog", doc. dr A.Čirgić, dekan FCJK, vanredni akademik DANU, koliko ljudi treba posjeći, pobiti, opljačkati, prokleti da bi učenici savladali pravila pisanja zareza ili kojeg drugog pravopisnog znaka ili pravila: Pokolji se na drum sa turcima, četrnaest pośeci turakah (str. 23); od petnaest hiljada turakah ne puštiše živa ni jednoga (94); Tu se odmah pomutismo grdno, pobismo se ognjem iz pušakah (95); Kakav fišek na poklon veziru, samovoljni kaurski hajduče (98); Što ne čuva mladu glavu, ljudska vilo, što krvnika njom nasladi, bratska diko(96); Zato ga je mrzio i progonio i ubio pijukom pravo u čelo (81); Kosa mlada na groblje junačko, siplje li se bulah ka srpkinjah? (23); Da je bješe srbin ugrabio, ako hoćah glave obrtati (23); Sto putah sam gleda Crnogorce, gleda turke, a gleda latine (23); Paleolog poziva Murata da zakopa Grke sa Srbima (87); Tada su nas vezali, ćerali, palili, gonili da primimo što srcu ne primismo svom (81);...ja na smrtni čas moj vječnome prokletsvu i anatemi, kako njega, tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre! (90); da mu Bog smuti srce i mozak, da ga sila Božija porazi, da njegov dom ostane pust (92); Spalili su im kuće i oćerali sav mal pred sobom (85); Ko je vitez, ko je dobri junak, povede se roblje crnogorsko(94); Narode moj, stado moje, prelaziš u marvu (83); Rat! Rat! Hoće da se rati (97).
Podvučene imenice u primjerima: Turci, Srbi, Srpkinje, Latini, napisane su malim slovom, onako kako propisuje Pravopis (tač. 27) jer "označavaju nazive vjerskih pripadnika", zaista lijep prilog crnogorskoj multikonfesionalnosti i multietničnosti. Primjeri koji potvrđuju pravilo dati su iz “Gorskog vijenca”, iako ni u jednom od brojnih izdanja, od prvog bečkog do danas, nije potvrđena ovakva praksa. Klasično krivotvorenje Njegoša.
Ni roditeljima đaka neće se svidjeti kad saznaju kakvim su morbidnim primjerima i strahotama iz primjera izložena njihova djeca: Ne bješe već domaće rati ni boja, ne bješe pokliči: ko je vitez, ni viteza na domaći boj, ne čujaše se koleža ni tužbanje, ne viđaše se lica muškoga ni ženskoga ogrebotinah krvava i nagrđena, ni glave crnom kapom ni crnom maramom pokrivene, ni perčina muškoga ni kose ženske ostrižene, ne oblivaše se zemlja, drvo i kamen krvlju vaše braće i ne kipješe bratska krv iz ustah vašijeh, ne kukahu majke za svojijem sinovima, ni sestre za svojom braćom ošišane, ni sirote udovice za svojijem muževima ogrebene ni žalosna đečica za svojijem roditeljima suzam oblivena (81).
Zamislite našu žalosnu đečicu koja surfuju po internetu, žive najmanje dva vijeka nakon kojevitezanja, koleža i tužbanja, ostrižene ženske kose i nagrđenih i ogrebanih lica, zemlje oblivene bratskom krvlju, bratske krvi iz ustah, kako na ovakvom primjeru uče da se rečenični djelovi pri nabrajanju odvajaju zarezom. Da ne govorimo o jezičkim osobinama samog teksta, sa arhaičnom leksikom, sa starim i nestandardnim morfološkim oblicima i sa čak pogrešnom upotrebom zareza. Znaju li "filolozi" sa Vladinog Fakulteta da je naučno i metodološki pogrešno i nedopustivo oprimjeravati pravopisna pravila savremenog jezika tekstovima iz XIX vijeka, pa makar bili i Njegoševi.
Neće se svidjeti ni ženama, naročito aktivistkinjama u borbi za prava žena da pročitaju mizogine primjere iz zvaničnog Pravopisa kojima se potkrepljuje pravilna upotreba pisanja crte i znaka pitanja: Žena oskudnih čari može biti ministar spoljnih poslova, može biti vladarka, čak i slavna glumica, ali sekretarica - ne! (98) Ja te tvoje ideje - ljutnu se Avram - prosto zamišljam kao harem starih žena koje odavno ne mogu poslužiti ničemu. (22 i 99) Kazuj, babo, jesi li vještica. (87 i 96). Muško-šovinistički odnos prema ženama iskazan kroz navedene primjere neprihvatljiv je, naročito je štetno i opasno što se preko jednog jezičkog normativa u svijest učenika i studenata unose ovako retrogradni i naopaki stavovi. Kako "filolozi" ne nađoše bolje primjere za pisanje crte i znaka pitanja, "kakvu sliku o Crnoj Gori šalju svijetu" preko svoga, možemo li reći, "kulturocidnog čeda"? Možemo li u XXI vijeku obrazovati i vaspitavati učenike i studente na citiranim primjerima i u šta ih zvanični Pravopis crnogorskoga jezika pretvara? U pismene i obrazovane ljude ili nešto drugo? Zaključite sami.
Bonus video:
