„Građanke i građani, SABORCI,...“ (Ranko Krivokapić, Vijesti, 23.05.2016.)
Osnovni zakon palanke je da nema, niti smije biti, promjene. Težnja za vječnošću i svim što uz to ide. Prevariti istoriju i pritvrditi nezavisnost od iste. I država je preinačena - od vladavine prava i zakona - u priču o nezavisnosti. Politička pamet zapetljana u nebrojena proturječja, kruži u začaranom krugu loše beskonačnosti. Pak su sve promjene privid i magla novih parola i retorike.
Palanački san o plemenu, u stvarnosti ima postojanost mjehura od sapunice. Sve što palanka čuva izrodi se u svoju suprotnost - od poštenja i trezvenosti, do države socijalne pravde - nezaobilazne u SDP propovijedima. Depresivni optimizam i zatvorena u sebe svijest, druguju u mašti, plutaju pučinom Atlantskog okeana i demokratijom Afganistana. Vladajuća politika, oruđe ovog fantastičnog poduhvata, ide u susret prvim demokratskim izborima, povodom deset stoljeća državnosti.
Evroatlantista i palančanin
Građanin Ranko povasdan u brizi, da ekonomija koja tone u dužničko ropstvo ne garantuje vječnost vaskolikoj vladajućoj klasi. Nego je vakat da onaj okretniji dio, na vrijeme presjedne u drugi vagon ili kompoziciju. U uslovima izvjesnog ekonomskog rasula može doći do nekontrolisanih gibanja masa i događanja naroda. Gdje zacijelo neće biti mjesta za „zdrave“ snage vladajuće koalicije. Biti na vlasti skoro pa čitavo stoljeće, a ne razmišljati „pozitivno“ - o poziciji koja će sačuvati leđa vladajućoj klasi, bila bi naivnost dostojna početnika.
Jedan od osnovnih zadataka neoliberalne revolucije i pripadajuće duhovne nadgradnje - a to je resor građanina Ranka - jeste ukidanje formalne logike i načela protivrječnosti. E da bi se proizvela potpuna zbrka u glavama birača.
Naravno, pometnja u rasuđivanju glasača ne znači da zakoni ekonomije ili jasnog i razgovijetnog mišljenja prestaju da postoje. Oni i dalje važe i djeluju u stvarnosti van domašaja “demokratski izabrane vlasti”. DPS i ne taji da je posvećen kapitalu i neoliberalnoj ekonomiji. Put je prokrčen populističkom kontrarevolucijom, koja je počela onim komičnim AB prevratom sa sendvičima i jogurtom.
Iz te komendije se potlje vaistinu izlegla revolucionarna promjena ekonomske osnove društva. Nijesu letjele glave, kao prilikom eksproprijacije eksproprijatora i ukidanja privatne svojine: radnička klasa se pokazala kao miroljubiv, pogodan i pomirljiv vlasnik kapitala. Obećavano joj koješta, a od radničkog i reformisanog SDP-a dobila je na poklon novu gramatiku. I putovanje u XIX vijek, gdje radnička prava diktira prvobitna akumulacija kapitala.
Outsourcing
U uslovima kad su osnove hiljadugodišnje države - ekonomija i odbrana - povjerene stranom faktoru, ostalo je mjesta samo za vrhunske domaće profesionalce, po pitanju demokratije. Pogledajte Pozitivnu: volja ti opozicija, volja ti pozicija ili oboje u isti mah - a ništa ne traže - samo neka je Crnoj Gori i vlastodršcu dobro.
Na drugoj strani vladajuća neoliberalna stranka će zbog smanjenja troškova, radije povremeno (minut-dva) angažovati i strance, slobodne strijelce, lakovane bubašvabe… na poslovima koje su prije obavljale čitave stranke ili čete stajaće vojske. Koje ištu troška: redovnu platu, topli obrok, slobodne i prazničke dane, rješenje stambenog pitanja i benificirani radni staž. Nije tajna da su svi članovi SDP-a zaposleni u državnim organima. Prije ili kasnije vladajućoj stranki će padnuti na pamet, da će neko, recimo pozitivan, pojati i jotovati uz manji trošak.
Neoliberalni grabež hara dvije decenije Crnom Gorom. Građanin Ranko bijaše dragocjen kolaboracionista i vatreni borac u vaspostavljanju vlasti novopečene rentijerske klase. Veli “vratimo državu - i slobodu svima”. Veliki korak za građanina koji je decenijama bio primjer zadrtog etno ideologa. Borio se 90-ih “protiv moćnog diktatora” iz apartmana luksuznog beogradskog hotela. Protiv pošasti neoliberalizma, sa mjesta predsjednika Skupštine. “Borbu za nove vrijednosti” može zamisliti samo kao prelazak iz stare u novu fotelju.
Bonus video:
