STAV

Bruka Svjetske banke

Dvije banke su tekuće pod prinudnom upravom. Zato se nameće nezaobilazno pitanje, a prateći obaveze iz navedenog dokumenta: da li se prinudna uprava uvela da se spase obraz dvije institucije: CBCG i Svjetske banke?
2518 pregleda 10 komentar(a)
Svjetska banka, Foto: Shutterstock
Svjetska banka, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 28.12.2018. 18:18h

Kad poginete od upornog kašlja zimske gripe, nekako se najbolje liječiti čitanjem; skrene se fokus i zaokupe misli. Tako se nabasa na dokument, iz novembra prošle godine, pripremljen od strane Svjetske banke, koji je bio potreban za odobrenje prve tranše garancije od 90 miliona USD (80 miliona eura), što je omogućilo da se resorno ministarstvo zaduži u značajnim iznosima (od 200-240 mil, str 39). Dokument se, u kraćoj formi, može sažeti kao DPG-PD 11292017 (izvor: WB/ Montenegro). Dokument evaluira održivost javno-finansijskog i otpornost bankarskog sektora. Dokument je javnog karaktera (“Public Disclosure Authorized”).

Definisano je deset pokazatelja, putem kojih se procjenjuje fiskalna odživost i otpornost finansijskog sektora. Za šest je nadležno ministarstvo finansija (1-6). Uključuju: pokazatelj učešća poreskih prihoda u BDP-u (moraju da rastu); značaj PEFA rejtinga (ocjena stabilnosti javnih finansija; mora da raste); smanjenje učešća plata iz javnih tokova (mora da se smanjuje); kao i učešće troškova za ljekove (mora da se smanjuju); i, procenat učešća transfera za penzije i socijalu, kao i potrošnje za javne nabavke (moraju da se smanjuju).

Za četiri (7-10) pokazatelja (action point/trigger) nadležna je CBCG. Prvi se tiče obaveze da se postigne propisani rezultat Zakona o dobrovoljnom finansijskom restrukturiranju (15 miliona eura po naredbi guvernera bankarima). Kako je u pitanju projekat, koji je u širem regionu predstavljao veliki trošak, sa spornim rezultatima, nije ni čudo da je Svjetskoj banci štrik važniji od suštine brojke, kod mjerenja rezultata ovog projekta.

Treći propisuje da CBCG mora da počne sa kvartalnim izvještavanjem faktoring kompanija do 2019. Četvrti, da se bankarska supervizija unaprijedi tako da prati bazelske i europske norme.

Druga obaveza je tema ovog osvrta.

Citat glasi: ”Three banks with qualified audit reports in 2015 maintain solvency ratios above 10 percent or intervened by 2019.” Ili, u prevodu: “Tri banke koje imaju revizorsko mišljenje sa kvalifikacijom 2015, moraju da zadrže koeficijent solventnosti iznad 10 procenata ili se moraju sprovesti mjere do 2019. (str. 16/17, 27/28, 39).

Treća banka, dobro poznata na tržištu jer su je poreski obveznici spasavali prije deset godina, realno nema ni jedan poslovni i tržišni razlog da ima kvalifikovano mišljenje revizije, osim unutrašnje-organizacionih, pa se slabosti koje su revizori godinama identifikovali moraju interno srediti, u preciznim operativnim koracima sa kontrolisanim, mada značajnim, ulaganjima.

Dvije banke su tekuće pod prinudnom upravom. Zato se nameće nezaobilazno pitanje, a prateći obaveze iz navedenog dokumenta: da li se prinudna uprava uvela da se spase obraz dvije institucije: CBCG i Svjetske banke?

Najkraći odgovor bi trebao da bude, nije. Korektivne mjere, među kojima je i mjera uvođenja prinudne uprave (Zakon o bankama, članovi 105-129), potezi su u okviru odgovornosti rada CBCG, čak i kad su uvedeni ovako kasno da realno nemaju potencijal bilo kakvog oporavka predmetnih banaka. Zbog toga bi evaluatori iz Svjetske banke trebalo da su značajno zadovoljni. Formalno se pokazuje da su oni odradili svoj posao, a ako se sagleda površina rizika na bankarskom tržištu, pošto predmetne banke nisu sistemske banke. Ipak, ostaje nedorečeno: da li su svjetski bankari pravovremeno zagrebli ispod vještački-održavane umirene površine?

U odgovoru na ovo pitanje otkriva se jednostavni argument za tvrdnju da Svjetska banka nije poštovala propozicije odgovornog rada na terenu, među institucijama zemlje u razvoju. Njihovim neaktivnim prisustvom u odsustvovanju iz poznavanja konkretne situacije na terenu, kreirali su, sa našim rukovodiocima i upravljačima iz CBCG, visoko osjetljivu siituaciju u pristupu inostranim povjeriocima našeg javnog duga.

Naredno press izvješće, van svake sumnje, definiše glavni argument ovog osvrta, i predstavlja dokaz odgovornosti Svjetske banke za ukupna tekuća dešavanja u bankarskom sektoru u Crnoj Gori. Što se (ne)lako čita između redova saopštenja, kao što slijedi: “CENTRALNA BANKA CRNE GORE Podgorica, 10.12.2018. godine; Održan sastanak predstavnika CBCG i Svjetske banke: ‘Guverner Centralne banke Crne Gore dr Radoje Žugić sa saradnicima sastao se danas sa timom Svjetske banke, koga je predvodila g-đa Linda Van Gelder, regionalna direktorica Svjetske banke za Zapadni Balkan… Što se bankarskog sistema tiče, prema podacima za deset mjeseci 2018. godine, svi ključni indikatori poslovanja karakterišu pozitivni...

Guverner je upoznao predstavnike Svjetske banke sa uvođenjem privremene uprave u Atlas i IBM banci, izražavajući očekivanje da će se, kroz ovu mjeru, stanje u pomenutim bankama stabilizovati. Uvođenje privremene uprave je, po riječima guvernera, bilo neophodno zbog pogoršanja finansijskog stanja u ovim banakama i za tom mjerom je posegnuto sa primarnim ciljem zaštite interesa deponenata.

Direktorica Van Gelder je pohvalila impresivan napredak ostvaren na planu jačanja stabilnosti finansijskog sektora, kome su, po njenim riječima, doprinijele dosadašnje aktivnosti Centralne banke Crne Gore. Predstavnici Svjetske banke su izrazili spremnost da nastave sa pružanjem podrške daljim aktivnostima Centralne banke Crne Gore, usmjerenim na dodatno snaženje zdravlja bankarskog sektora.’”

Napomena: skraćeno za potrebe osvrta, bez mijenjanja suštine.) Na strani 25, uvodnog dokumenta DPG-PD 11292017, eksperti iz Svjetske banke pišu da su sredstva u Fondu za zaštitu depozita dovoljna. To znači da treba vjerovati da su iz više nivoa provjerili podatke o kretanju depozita i broju malih deponenata. Kao i da će novom evaluacijom (kraj ove godine) ponovno potvrditi da su sredstva, potrebna za male deponente, sigurna i spremna na isplatu. Pa se može zaključiti da će se poštovati rok od 15-20 dana za isplate, od uvođenja stečaja, kao što propisuje zakon; ili da će možda biti dovoljno sredstava za isplate iz navodne dokapitalizacije, koju bučno najavljuju glavni akcionar i guverner. Životnije prevedeno: ako su eksperti Svjetske banke ovoliko zadovoljni, kao što potvrđuju posljednje dvije rečenice press-a, korektno bi bilo da eksplicitno potvrde da su bili i da ostaju institucionalna strukovna kontrola guverneru, suglasno potpisanom u DPG-PD 11292017.

Međutim, eksperti Svjetske banke su uradili sve da budu bespogovorna podrška, guverneru i CBCG. Iako je trebalo da znaju šta se dešava među zidinama u Sv. Petra Cetinjskog, iza onih stubova koji ne odaju simboliku izuzetnosti, toliko su dugo odlagali da vide suštinu, da su se sad našli sa svima nama, posebno sa malim deponentima, da gutaju gorke pilule surove realnosti.

Tako da se može argumentovano tvrditi da eksperti Svjetske banke nisu pravovremeno provjerili i uvezali podatke, a kako bi se upalile crvene lampice (early warning system), već su preko kakvog lokalnog hedonisanja zaboravili šta im je posao. Boli koliko su makroekonomski bili slijepi.

Vrijeme je, takođe, da eksperti iz Svjetske banke budu suočeni sa činjenicom da nijednom nisu vršili uparivanje podataka o bruto prometima u platnom prometu, posebno sa inostranstvom. Zar je stvarno moguće da su ostali zatvorenih očiju da CBCG kontroliše i platni promet, što u cjelosti opovrgava nedavno CBCG opravdanje da agencije državne uprave, primarno, kontrolišu transakcije iz platnog prometa?

Stoga, za buduće zdravlje našeg finansijskog sistema bilo bi otrežnjujuće da nas zajedno sa EK-ratama upoznaju o njihovim stručnim stavovima kako se može sprovesti član 55 Zakona o Centralnoj banci CG, koji utvrđuje uslove za razrješenje člana Savjeta CBCG. Koliko god da je ovo improbabilistički scenario u zemlji gdje ne postoji stvarna definicija odgovornosti za činjenja u ime institucije, guverner se ne može smijeniti osim kao član Savjeta. I to suglasno odredbama zakona, koji su kad je usvojen, pohvalile i Svjetska banka (str.17, tačka 49, pomenuti dokument) i EK (Progress Report 2018); a to bješe zakon, koji je naš parlament brzopotezno usvojio od jutra do popodneva novembra 2017.

U Zakonu o CB CG nema druge procedure da se bilo ko može javno i/ili institucionalno upitati da li je guverner radio svoj posao u skladu sa zakonskim i strukovnim normama, osim slijedeći norme kojima se propisuje rad guvernera kao člana Savjeta. Čak i kad se dokaže da je guverner učinio “ozbiljan propust u obavljanju svojih odgovornosti”, tj. može se dokazati da guverner nije radio svoj visoko-odgovorni posao, nema jasnog kontrolnog mehanizma da se pozove na odgovornost. Prezentovano je možda dovoljno da se može odgovorno napisati da je tekuće dešavanje u našem bankarskom sektoru odgovornost i bruka tima Svjetske banke. Osramotili su ukupne negativne prakse multilateralne institucije do sada, a bilo ih je mnogo. Sada je jasno da su se dobrovoljno uspavali i da su face value vjerovali podacima, koji su im intenciono predati. Tako da je vrijeme da eksperti iz Svjetske banke budu suočeni sa svojim radom. Došli su tri dana nakon uvođenja prinudne uprave u dvije banke. Pohvalili su CBCG aktivnosti. Znači, preuzeli su odgovornost prema ino-povjeriocima i nemaju ni jedan razlog da ugrožavaju poziciju Crne Gore na ino-tržištu fondova zaduživanja u narednom periodu, ni zakulisno ni javno.

Zato resorno ministarstvo mora sve uraditi da se ne umanjuje pozicija zemlje prema ino-zaduživanju. Pošto bi tek onda ušli u neizmjerljivi makroekonomski rizik. Takav naporni scenario nije ni u čijem interesu: ni poreskih obveznika, ni malih deponenata dviju banaka, ni udarnih institucija sistema, ni vodeće politike, sa bilo koje strane, vlasti ili opozicije. A, trebalo bi da to nije ni interes institucije, koja pomenutim ponašanjem ne opravdava globalnu reputaciju besprijekornog odgovornog multilateralnog finansijera.

Bilo bi dobro da je sve izneseno gripozno buncanje…

Autorka je ekonomska i finansijska analitičarka