Hrvatska je doista slučajna država. Nigdje na svijetu više ne postoji banana republika koja bi ovako nezainteresirano i tupo zijevajući promatrala da joj ispred nosa ruše temelje suverenosti, obeščašćuju nacionalne interese i pljačkaju srce samobitnosti. Samo se u Hrvatskoj veleizdaja velikodušno tretira kao pogrešno parkiranje o kojem umjesto prijekog suda pravorijek daje Odbor za odlučivanje o sukobu interesa. I to u trenutku kada je i vrapcima na grani jasno da je Hrvatska napadnuta izvana, uz pomoć domaćih izdajnika koji su je prodali za Judine škude. I da taj rat nije započeo jučer, već traje barem 10 do15 godina! U svakoj minimalno normalnoj državi sve bi raspoložive policijske snage već bile na terenu. Svi postojeći tužitelji, Uskoci i Pnuskoci ostavili bi se redovnog posla i posvetili istražnim radnjama svake činjenice, svakog imena koje se javno spominje. Vlada bi hitno i permanentno zasjedala, naš bi veleposlanik bio povučen na konzultacije, a tajne službe već bi odavno mobilizirale i svoj pričuvni sastav. Diplomacija bi intenzivno komunicirala s dokazanim saveznicima objašnjavajući što se događa, a vojska bila u stanju pripravnosti.
Samo Hrvatska ne vidi da je u ratnom stanju, samo se ovdje s dalekovidnice može nekažnjeno pozivati narod na predaju, odustajanje od bilo kakvog otpora i pregovore s okupatorom! A oni koji to čine uvjeravaju nas kako se ama baš ništa lošeg nije dogodilo, kako je sve u skladu sa zakonom i pozitivnim propisima, te da nema govora ni o kakvom ataku, već je po srijedi uobičajeno i svakodnevno poslovanje dvaju pravnih subjekata. I da tako treba, “Peace Brother”, nastaviti i dalje!
Ne, tako nešto više nije moguće ni u hipi komuni. Da supruga visokopozioniranog člana vlade od njegovog prijatelja mjesecima i godinama na račun svoje tvrtke prima nemali novac. Da taj prijatelj već godinama za još veći novac radi za interese susjednog plemena koje je već uhvaćeno u pokušaju podmićivanja bivšeg poglavice. Da taj prijatelj ima i pravomoćnu optužnicu vezanu za krađu policijskih dokumenata. Inače, visokopozicionirani član vlade bio je prije toga godinama i saborski zastupnik, ministar unutarnjih poslova, šef tajnih službi, a samo spletom nesretnih okolnosti, iako on ima indicija da se radilo o izbornoj krađi, nije postao glavni poglavica. Njegov prijatelj iz košarkaških dana prijatelj je i s bivšim poglavicom osuđenim za primanje mita koji je, čim je pušten iz Fort Remetinca, pohitao s visokopozicioniranim članom vlade, uz malu pomoć obostranog prijatelja, popušiti lulu mira iako neki imaju indicija da je spomenuta i podjela plijena.
Ne, ni napušena djeca cvijeća ne bi popušila ovakvu priču kao bezazlenu, pa makar pisalo da je njezin autor Karl May. Svaki pošteni i ponosni Indijanac pohitao bi skinuti skalp poglavicama susjednog plemena koji im pokušavaju ukrasti sveti totem. A nakon Zsolta i Zoltana, na muke bi stavili one koji su ih prodali za šaku zlata. Pardon, ni za čim uvjetovani ugovor dvaju pravnih subjekata. Karamba, rekao bi Čiko. Karambol, ispravio bi ga Zagor.
Bonus video:
