Ustavni sud

Opet o naknadama majkama koje su rodile troje i više djece. Neki će reći baš sam dosadan, šta će mi sve to, jednom sam već pisao, ukazao na diskriminatorski karakter zakona. I zašto ne reći da su me mnogi podržali tada. Međutim, Ustavni sud je rekao svoje, Zakon je ustavan. A kada to saopšte sudije Ustavnog suda onda kapa dolje. A da li je sve to baš tako? I ponovo se latih pera, da se još jednom osvrnem na ovaj Zakon koji je izazvao mnoge nedoumice, komentare i kontroverze. Moram priznati da sam se jedva usudio da ponovo pišem, jer je rizik danas daleko veći u odnosu na moje prvo javljanje.

Neposredan povod da se ponovo oglasim bila su tri nedavna događaja: izbori u Tivtu, emisija Dnevnica na TV Vijesti i odluka Ustavnog suda. Redosljed zbivanja manje je bitan.

U mom prvom osvrtu na izglasani Zakon o naknadama majkama koje su rodile troje i više djece, naglasio sam da je predlagač Zakona SNP, a da je isti usvojen glasovima opozicije i SDP koja je tada bila dio vlasti. DPS je bila protiv, ali je preglasana. Naveo sam i da je Zakon isključivo diskriminatorski, posebno u odnosu na pojedine populacione grupe. Posebno sam naglasio da će Zakon u narednom periodu, ako opstane, za dugo vremena eliminisati sa tržišta rada jednu značajnu populacionu grupu (mlade žene i majke) kao bitnu pretpostavku, odnosno značajan resurs sveukupnog privrednog razvoja. Naveo sam i činjenicu da je predlagač ovo uradio ciljano i u marketinške svrhe, s obzirom na predizbornu godinu i u to sam sasvim siguran. Mislim da je sve urađeno na brzinu, o čemu svjedoče mnogobrojni problemi koji su iskrsavali primjenom Zakona. Duboko sam ubijeđen da predlagači Zakona nijesu vodili dovoljno računa o tri bitna elementa: 1. obim ženske populacije budućih korisnika 2. visina naknada 3. fiskalne mogućnosti. Svi ovi atributi zahtijevaju posebnu analizu i vrlo su dokazivi, u smislu izrečenih tvrdnji. Ali, neću više o tome. Ono što želim da istaknem upravo je moja ranija tvrdnja - da su predlagači Zakona ovakvim predlogom htjeli politički da ućare. Tada sam saopštio da se grdno varaju, a to su najbolje pokazali izbori u Tivtu na kojima je predlagač tog Zakona prepolovio svoje glasove.

Drugi događaj koji me je podstakao da se ponovo oglasim po ovom pitanju je nedavno emitovana emisija Dnevnica. U glavnoj ulozi našla se porodica Begović iz Bandića. Da nisam gledao, ne bih vjerovao da danas na početku XXI v. neko živi na takvom nivou standarda. Međutim, mislim da je navedena porodica izuzetno bogata, kada je izrodila šestoro zdrave djece, sve jednom drugom do uveta i kad uspijeva da ih prehrani bez ijednog eura plate i penzije uz bijednu socijalnu pomoć. Gledajući emisiju razmišljao sam i pitao sam sebe da li ovo gledaju čelnici SNP. Eklatantan primjer, koliko predlagači Zakona nisu dovoljno vodili računa prilikom predlaganja Zakona. Ova ponosna majka rađajući šestoro djece i mučeći se da ih prehrani u surovim uslovima, bez vode i dovoljno hrane, gdje je magarac osnovna tovarna snaga, uspjela je da ih održi žive i zdrave. Boreći se sa surovim uslovima života nije imala vremena da se javlja na Biro rada i da na taj način stekne pretpostavke da ostvari doživotnu naknadu. Zaista grehota i na sramotu predlagača. Koliko je takvih majki širom Crne Gore, koje su rodile i do desetoro djece ostalo van ovog Zakona. Ovakvi primjeri sve me više ubjeđuju da sam duboko u pravu što se javljam i drugi put.

I treći događaj koji je do temelja poljuljao moja uvjerenja i moje nade da će se nešto poraditi na donešenom Zakonu, u smislu njegove dorade kao i reduciranja stečenog prava je upravo navedena odluka Ustavnog suda. Prije donošenja ove odluke sasvim slučajno sam razgovarao sa jednim bivšim sudijom Ustavnog suda. Saopštio mi je citiram: “Ovaj zakon nema veze i neustavan je, ovo nema nigdje u okruženju, bilo je hiljadu drugih načina da se stimuliše natalitet, a ne na ovaj način. Mislim da će Zakon biti ukinut, a stečeno pravo reducirano”. Međutim, Ustavni sud je rekao to što je rekao, ne mogu da shvatim. Gospodo sudije, kada je Valtazar Bogišić pisao prvi imovinski Zakon u Kraljevini, prvo se dobro upoznao sa narodom, običajima, a posebno sa ekonomskim prilikama. Nisam pravnik, ali ipak nešto znam iz prava. Zakoni koje pišu pravnici, a vi ih odobravate ili osporavate, zasnovani su uglavnom na nekim činjenicama, pretpostavkama i sl. Drugim riječima, pravno zaokružuju određena stanja, bilo da je riječ o ekonomiji, demografiji, socijali, kulturi... Gospodo sudije, ovakvom odlukom vi ste bukvalno u narednom periodu, za dugi niz godina, izbacili sa tržišta rada jednu značajnu populacionu grupu (mlade majke) kao bitnu pretpostavku i značajan resurs privrednog razvoja. Smatram da će veoma mali broj žena u narednom periodu pristati da radi, da privređuje, da “ganja karijeru”, a ono što najviše boli jeste činjenica da ovaj Zakon neće bitnije popraviti natalitet. Ovo iz jednostavnog razloga, što sve demografske analize iz prošlosti pokazuju da je najveći natalitet bio u siromašnim sredinama gdje su majke rađale i po desetoro djece, a istovremeno i krvnički radile da ih prehrane. Ovo je, gospodo sudije, aksiom, provjerite.

Ipak se uzdam da će se parlamentarna većina posle oktobarskih izbora još jednom pozabaviti ovim Zakonom. Očekujem da će ovog puta biti napravljena detaljna analiza sa svih aspekata, što znači da se neće dozvoliti nikakve improvizacije. Očekujem da će, ako Zakon opstane, biti izbjegnute dosadašnje zamke, a posebno diskriminacije. Obim stečenog prava, siguran sam, biće značajno reduciran i upodobljen standardima okruženja a posebno fiskalnim mogućnostima. Reduciranjem obima prava korisnica ponovo će se steći pretpostavke za aktivnije uključivanje mladih majki na tržište rada što je u svemu ovom najvažnije.