“Javni servis RTCG je najprofesionalnija, najobjektivnija i najotvorenija medijska kuća u Crnoj Gori”, kaže premijer Milo Đukanović. Ovakva izjava data od šefa režima u suštini je već dovoljan razlog da se na javnom servisu - sve promijeni. Ako je njemu sve potaman, stvari su jasne - javni servis ne valja boba.
Ali, ključna Đukanovićeva riječ je izgovorena u potrebi da objasni od čega je namjeran sačuvati javni servis. Od - jednoumlja.
Govoreći o nezavisnim i kritički nastrojenim medijima, Đukanović veli: “Takvi mediji odgovaraju opoziciji i ona to jednoumlje želji sprovesti i na JS.” Očito mu nije po volji što “takvi mediji” odgovaraju opoziciji. Koliko shvatam, on bi želio nezavisne medije koji odgovaranju njemu. I ta Đukanovićeva namjera - koju, evo, deset godina ne uspijeva sasvim sprovesti, zapravo je onaj ključni impuls koji je debelo unazadio crnogorsku medijsku scenu. Zato su prorežimski crnogorski mediji postali poligon za orgije laži i prostor za iživljavanje medijskih specijalaca i plaćenika. Na ekranima crnogorskim već imate lica koja čim vidite znate da će pljuvati po Vijestima i nezavisnim intelektualcima.
Takvi likovi, svi zajedno, pričaju istu priču, “iz jedne glave”. Vjerujući, valjda, u onu staru formulaciju po kojoj će sto puta ponovljena laž jednom funkcionisati kao istina. Kad pročita ovakvu izjavu, pomislio bi čovjek da premijer
Đukanović želi medijsku scenu koja ne boluje od jednoumlja. A kako je namjeran to sprovesti? Tako što će da uništi neposlušne medije, i da onda od poslušnih sluša dirljive i uzbudljive ode sebi samome i svom režimu. Valjda se to zove - demokratsko raznoglasje.
No, da vidimo, što je to - jednoumlje?
Klasična definicija rekla bi da je to situacija kada ljudi ne misle svojom glavom, već slijepo i bez ostatka vjeruju svemu što im preporuči Glavni. Da biste imali jednoumlje morate imati gomilu glava koje odbijaju da misle, i jednu glavu koja je voljna da misli za sve. I vjeruje da to može.
Zašto optužba za jednoumlje? Jer, svijest premijera i njegovih ne može da shvati istinsko raznoglasje. To je zona u kojoj se svaki autokrata osjeća uznemireno i nesigurno. Tako da on kad upozorava na jednoumlje, zapravo pokušava sačuvati tv jednoumlje nad kojim se zgražavaju i domaći i stranci.
Kada je već premijer lansirao riječ “jednoumlje”, bilo bi zgodno potražiti tipičan primjer takve svijesti.
A to vam donosi rektorkin odgovor uglednim profesorima, osnivačima Prirodno-matematičkog fakulteta, na njihovo pismo gdje su razložno objasnili zašto je, pod maskom “racionalizacije”, pogrešno spajati matematiku i fiziku. Čak i da ne ulazimo u predmet spora, ako ništa drugo, jer su stvari tu jasne, da jasnije ne mogu biti, odgovor gospođe Vojvodić je duboko falsifikujući, uz to i - krajnje nevaspitan. To je važan momenat. Otkriva nam, naime, aroganciju i bahatost kojom rektorka želi osjenčiti svoj odgovor. A svi šrafčići ovoga sistema tu aroganciju prigrle da bi što više ličili na šefa. Sve to, hoću reći, ide iz - jednog uma.
“Iza vas su ostale ruševine”, poručuje aktuelna rektorka profesorima. A što će ostati nakon nje, što mislite? Uništen i ponižen univerzitet? A kad to završi neka joj sa konkurentskog univerziteta pošalju zahvalnicu, za osoben i presudan doprinos razvoju...
Ako postoji amblem jednoumlja u Crnoj Gori onda je to - premijer Đukanović. Tako da njegov napad na “jednoumlje” liči na situaciju u kojoj bi vlasnik kazina kritikovao igrače zbog strasti prema kocki. Kao što sve što ima vlasnik kazina duguje strasti igrača, tako i Đukanović za sav politički kapital koji ima mora zahvaliti upravo - jednoumlju. On, ovakav kakav je, u bilo kakvom višeumlju naprosto - nije moguć.
Bonus video:
