Otvoreno pismo ministru prosvjete, Predragu Boškoviću
Još par ljeta i stiže mi pedeseta, a nikako da savladam Dučićevog Radovana i prisvojim istinu kojom kaže: “Veliki uspjeh u životu imaju ćutalice... I učenici Pitagore su morali ćutati. Katolički red kaluđera karmelita imaju tako propis da govore samo četvrtkom. Kad bi svi ljudi i žene govorili samo četvrtkom, na svijetu bi bilo mnogo manje gluposti i mnogo manje zla”.
Stiže nam, uvaženi ministre Boškoviću, Veliki četvrtak - 14. april, mjesec u kojem mi pojedini slavimo 20 godina obećanja “krova nad glavom”, a dan kojim se navršava i 6 godina od kako je započela nova-stara dubiozna priča o rješavanju stambenih pitanja u naselju Dubovica. Dan u kojem će potpisi nekih značajnih ljudi opet zaigrati pred očima svjedoka i trpljenika agonije koji sve ove godine prate silne radove o kojima ste se tako predano i vizionarski dogovarali. Nažalost, uz zamagljene poglede, smrznute misli i hipnotisane duše kojim ste tako lako gospodarili i krijepili vaše perjaničke političke izlete.
Znate li, uvaženi ministre Boškoviću, gdje ste polagali kamen temeljac i svečano trijumfarili? Na mjestu koje je proglašeno više puta kao nepodesno za gradnju. Na mjestu koje je po relevantnoj dokumentaciji bilo unaprijed žrtvovano za nas, po važećoj statistici gotovo nebitan sloj društva. Ljude čija je prosječna plata ispod prosječne plate u državi, ljude koji su bitni samo u izbornim kampanjama, a Vama očigledno još ni bitni ni nebitni, jer nijeste imali kad da poslovičnu, diplomatsku indiferentnost obogatite bar pristojnom dozom empatije.
Znate li, uvaženi ministre, da budvanski prosvjetni radnici skoro 20 godina imaju u svom vlasništvu plac oslobođen plaćanja komunalija, plaćene i preplaćene sve projekte, ama sve završeno od lokalne uprave, a uprkos tome nikako da se njihove i Vaše riječi otjelotvore i proglase Vas vodećim demijurzima regiona.
Sjećate li se šta su Vam pričali, to su one zgrade naopako projektovane, pa više puta rotirane. One za koje je projektant tri puta radio projekat, a nije morao jer su projektni zadaci bili jasni i konkretni. I pritom, Bože mu pomozi, uzimao 3 puta nadoknadu, više od pola miliona eura. I neke stanove kao na primjer onaj na 4. spratu sa pogledom na more u Lameli 1, gdje je korišćen materijal kojeg nema u drugim stanovima u istoj zgradi. Uh, povlašćeni Veliki majstor. Čak i primalac desetina hiljada eura kao nadzorni organ. Čak i potpisnik Zapisnika nakon odrona zemlje uprkos tome što je to bio direktni konflikt interesa. Projektant koji je napravio posao za sebe, a najružniju, najnefunkcionalniju i najčudniju zgradu ostavio u zalog zbunjenim kolegama i, naravno, dosolio smrtno ranjenoj i urbanistički uplakanoj Budvi.
Znate li uvaženi ministre da je po osnovnom projektu na tenderu bilo 3 etaže garaža, a da sada u toj Lameli 1 postoji 5 etaža garaža? Jedna podzemna i 4 nadzemne, zbog čega je prizemlje na 4. spratu, na nivou susjednih krovova?!
Eh, gospodine Boškoviću, bio sam prisutan kad ste se dohvatili lopate i kamena temeljca iako je bunker-zgrada bila uveliko u izgradnji. Jeste li znali tada da je “štelovanje” kota i ignorisanje činjenica dovelo do toga da je remek djelo kojeg ste blagosiljali proizvelo 800 m3 betona, 50 t armature i nekoliko hiljada m3 nasipa. Naravno, onog najskupljeg iz Zete ili Morače ali ne zbog kvaliteta, već zbog provjerene istine da je Budva samoj sebi hronično - najdalja. Nijeste znali? Ma nije strašno. Bar ste upoznati da je SO Budva kupila sve garaže u toj zgradi da bi sačuvala cijenu od 650 eura m2. Uostalom, šta će profesorima parking. A i klima uređaji, kad je obezbijeđena tolika količina promaje.
Nego, da Vas ne umaram nasipima, garažama i zidovima od rigipsa. Neki evropski zidovi su davno shvaćeni pa srušeni, a ove naše ne shvata niko a prihvata ko mora.
Hajde da se malo priupitamo o ljudima. Znate li, gospodine Boškoviću, da kojim slučajem odmah ozvaničite useljavanje u Budvi, morali biste dobro da pripazite kako uručujete ključeve. Ne rekoh kome, jer je to neizvjesno, nego kako. Ako vjerujete u Boga, onda nema mjesta ponosu. To ne bi bilo za slavlje već za tugu. U ovih 20 godina desilo se nažalost da neke kolege nijesu više među nama, da su neki penzionisani kao podstanari, da su mnogi odlučili da se isključe iz procesa i uzmu nepovoljne kredite, a da se uvećava broj onih koji razmišljaju da odustanu od opjevanih betonjerki.
Znate li Vi, uvaženi ministre, da ta cijena kvadrata za nas, dvodecenijskom iluzijom ozračene prosvjetne radnike sa sve kreditima i kamatom neće uvesti u “konačno rješavanje stambenog pitanja” već u novo stanje produženog dužničkog ropstva. Uz jednu jedinu pogodnost što ćemo imati bar osjećaj da plaćamo svoje. Uprkos tome što nijesmo gotovo ništa sami birali. Vi, zapravo država, opština i amputirana Zadruga, odlučivali ste van domašaja nas-korisnika, ugovore sastavljali bez našeg znanja, vodili sve prvo po vašim pa ako je šta preostalo po našim interesima. E, utoliko Vam hvala. Hvala SO Budva, hvala Vladi CG, hvala svima koji će omogućiti da kao profesor sa 25 godina radnog i podstanarskog staža i petočlanom porodicom u narednih 20 godina plaćam oko 400 eura mjesečno.
Zanimljivo? Nekoliko stotina eura plaćati svakog mjeseca tokom 25 godina a onda nastaviti 400 svakog mjeseca do kraja života pod uslovom da potraje. A zamislite, Budva pomogla i sve platila.I Vlada CG pomogla, platila i garantovala. I to sve pod uslovom da cijena kvadrata ne poraste. A ne, neće cijena nikud. Neće ići na 750, ili 850 kako pričaju ovih dana. To su samo puke glasine a mi smo, u nedostatku ugovora u kojem precizno piše 650 eura, podržavaoci i ljubitelji čvrste riječi, zar ne?
Računam da Vam možemo vjerovati. Disciplinovali ste nas. Naučili istrajnosti, trpeljivosti, volšebnoj egzistencijalnoj dovitljivosti u najskupljem crnogorskom gradu. A to su dragocjene vještine. O, kako samo imponuju i snažno motivaciono djeluju Vaše riječi kad, uvaženi gospodine Boškoviću, hvalite Vaše saradnike, zadrugare-neimare. Prosto da čovjek zaboravi da se osim zadrugarenja o našem radničkom trošku, u slobodnom vremenu bave i politikom. Eto, zato i ne sumnjam da su Vas informisali iz prve ruke, odnosno vjerujem da znate između ostalog, čija su ona 4 stana u potkrovlju Lamele 1 sa sve boljom gradnjom od ostalih stanova, a da pritom, nijesu bili predviđeni projektom... Radujemo li se, gospodine Boškoviću, zajedno tim stanovima i onim koji slijede u potkrovljima Lamela 2 i 3 iako ni oni nijesu projektovani?
Ma znam. Sve je to naše. I Vi naravno nećete dozvoliti da se tu nastane golubovi makar bili prekookeanski preletači. Taj žar kojim ste do sada posipali mračne vilajete i bespuća naših socijalnih uzusa, a potom i školstva, nesumnjivo će biti presudan potencijal koji će obezbijediti konačno razrešenje budvanske prosvjetne enigme! I to brzih dana, kako su govorili brojni Vaši prethodnici dok su plesali po našim gradilištima… Za nekoliko godina, desetina, kao do sada…
Je li tako, uvaženi ministre?
Bonus video:
