STAV

"Nit' luk jeo, nit' luk mirisao"

Obrazloženje ove većinske odluke nema mnogo dodirnih tačaka sa dokazima, logikom i racionalnošću, niti sa sudskim procesima koji su ranije okončani. Po mnogo tačaka u ovoj presudi, Sudsko vijeće nije ponudilo dokaze za svoju odluku
191 pregleda 9 komentar(a)
Vojislav Šešelj, Foto: Betaphoto
Vojislav Šešelj, Foto: Betaphoto
Ažurirano: 02.04.2016. 09:40h

Može se reći da je Sudsko vijeće Haškog suda (sa časnim izuzetkom sudije Flavije Latanzi) u potpunosti prihvatilo sve ideološke postavke na kojima se zasniva djelovanje V. Š., njegovih ratnih jurišnika, kao i političkih nasljednika koji se danas lažno predstavljaju kao evropejci i reformatori.

Oslobađajuća presuda se ne može interpretirati drugačije, osim kao opravdanje i obezbjeđivanje pravnog okvira za zločine na koje je V.Š. pozivao, a koje su u djelo sproveli pripadnici raznih paravojnih formacija,  jedinica VJ, i onih koje su pripadale para-državi Republika Srpska.

Obrazloženje ove većinske odluke nema mnogo dodirnih tačaka sa dokazima, logikom i racionalnošću, niti sa sudskim procesima koji su ranije okončani. Po mnogo tačaka u ovoj presudi, Sudsko vijeće nije ponudilo dokaze za svoju odluku.

U nekim slučajevima, kao što je to tvrdnja da su se sve strane u sukobu podjednako naoružavale, racionalizacija odluke je u suprotnosti sa ranije utvrđenim činjeničnim stanjem. Većina članova Sudskog vijeća su potpuno ignorisali brojne dokaze o postojanju zajedničkog kriminalnog udruživanja i ulozi koju je u tome imao V. Š. Njegove pozive za čišćenje i protjerivanje su interpretirali kao motivacione govore dobrovoljcima, i kao njegov napor da “podigne” moral uplašenog i ugroženog srpskog naroda u Hrvatskoj i BiH.

Oslobađajuća presuda V. Š. pobija dokazni material iz ranijih procesa i otvara mogućnost nove interpretacije već utvrđenog činjeničnog stanja. Osuđeni zločinci (Z. Tolimir, na primjer) sada će imati snažniji osnov da traže poništenje svojih presuda. Osim toga, valja podsjetiti da tek slijedi žalba u slučaju Radovana Karadžića. Mogućnost da se dokazani zločini ospore tako što će se dokazi relativizovati i redefinisati kroz besmislene interpetacije je, vjerujem, najopasnija dugoročna posljedica odluke da se V. Š. oslobodi krivice.

Zvuči nevjerovatno, ali je djelimično istinito: V. Š. jeste pobijedio Haški sud. Naime, u Hagu je pobijedio nacionalizam. Farsa sa suđenjem i oslobađajućom presudom V. Š., naravno, nije prvi put da se sudski procesi u Hagu završavaju odlukama koje zatvaraju oči pred uspostavljenim činjenicama. Nakon pobjeda hrvatskog (Ante Gotovina), albanskog (Ramuš Haradinaj) i bošnjačkog (Naser Orić) nacionalizma, i njihov srpski blizanac je odnio pobjedu nad mehanizmom koji je žrtvama zločina trebalo da obezbijedi kakvu-takvu dozu pravne satisfakcije.

Svi pomenuti slučajevi su posljedica strukturalne falinke međunarodnog suda. Ona se manifestuje kroz dvije forme. Prva: vjerovanje da ovaj Haški sud može i treba da donosi ocjene o prirodi jugoslovenskih ratova. Druga: odluke suda treba da odslikavaju objektivnost i profesionalnost procesa utvrđivanja krivice optuženih. 

Sud u Hagu nije bio zadužen - niti može imati takva zaduženja - da donosi ocjene o karakteru jugoslovenskog raspada. Te ocjene se donose u drugim institucijama koje nijesu obavezno pravnog karaktera. Nadalje, objektivnost i profesionalnost Haškog suda je dovođena u pitanje mnogo puta i postoji mnogo razloga za nepovjerenje u hašku “balans-štanglu”. Cinici bi rekli da bi, šta god mi mislili o presudi V. Š. trebalo da budemo  zahvalni sudu što nas je zaštitio of opasnog kriminalca pod imenom Florens Artman. 

U svojem izdvojenom mišljenju, sudija Flavia Latanzi je ustvrdila da je čitajuci obrazloženje većinske presude imala utisak da putuje u davnu prošlost “kada su Rimljani, da bi opravdali svoja krvava osvajanja i ubistva svojih političkih neprijatelja u građanskim ratovima, govorili: Silent enim leges inter arma - U ratu zakoni ćute.”

Sudeći po najnovijoj presudi, ali i decenijskoj zaostavštini Međunarodnog suda u Hagu, može se reći da, kada su u pitanju zločini počinjeni tokom jugoslovenskih ratova, zakoni ćute i u miru.

Preporučujemo za Vas