Jedno od pitanja koje je veoma interesovalo Lava Tolstoja bilo je izučavanje prirode i granica moći. Šta je Francusku učinilo tako užasnim neprijateljem Rusije? Ta osnovna tema u njegovom veličanstvenom romanu Rat i mir - bila je toliko važna da je sam Tolstoj govorio kako knjiga uopšte nije roman već studija filozofije istorije.
Pod granicama moći Tolstoj je najvjerovatnije podrazmijevao ono što je kasnije britanski feldmaršal iz vremena II svjetkog rata Bernard Lou Montgomeri nazvao prvim zakonom rata. “Nikada ne počinji pohod na Moskvu” (u neodgovarajuće vrijeme). Zima je čak bila strašniji saveznik od njemačkih generala koji su pomogli Rusima u njihovoj uspješnoj borbi portiv Napoleona (lekcija na koju Hitler, na sreću, nije obratio pažnju).
Što se tiče prirode vlasti, Tolstoj nije bio istoričar u oblasti ekonomije, a nije bio ni demograf. Kada je 1869. objavljen Rat i mir, na drugoj strani Beringovog moreuza nalazila se zemlja, Sjedinjenje Američke Države, koja je samo nekoliko godina ranije od Rusa dobila Aljasku po cijeni od dva centa po jutru.
Amerika u tom trenutku tek počinje da prerasta u svjetsku silu na fonu talasa globalizacije u posljednjoj trećini XIX vijeka koji se podudario sa otvaranjem američkog Zapada. Sa svega 4-5% svjetskog stanovništva, Amerika je obezbjeđivala 20-30% svjetske prozvodnje od trenutka pojave parobroda, željezničkih pruga i prvog u svijetu nebodera u Čikagu.
Tako, u osnovi velike moći zemlje leži njena ekonomska moć u cjelini kao i s tačke gledišta blagostanja njenih građana. Kina, koja ima najviše stanovnika na svijetu, može parirati Americi u ukupnom bogatstvu, ali po glavi stanovnika ono čini tek peti dio u poređenju sa SAD.
Recept procvata Amerike je u sposobosti zemlje da mobilizuje prirodne resurse cijelog kontinenta uz političku stabilnost i neobično rijetki spoj državne uprave i inovativne djelatnosti privatnih preduzetnika. Počev od Aleksandra Hamiltona, vlada je uspjela u promovisanju stabilnog ekonomskog rasta. Među plodovima tog partnerstva mogu se izdvojiti američki istraživačke ustanove svjetskog nivoa i tehnološki razvoj koji prednjači u vojnim istraživanjima.
Drugi razlog američkog uspjeha je to što je uvijek bila magnet za najtalentovanije i najenergičnije ljude iz cijelog svijeta, koji su svoju darovitost i energiju usmjerili u mašinu za stvaranje američke nacije. Taj proces traje i dan danas.
Demografi predviđaju da će SAD ostati jedina velika razvijena zemlja u kojoj će se dogoditi značajno povećanje broja stanovnika u prvoj polovini XXI vijeka. Uzimajući u obzir činjenicu da će veći dio rasta broja stanovnika dogoditi u najsiromašnijim zemljama svijeta, multijezičko, multirasno i mnogonacionalno stanovništvo Amerike, koje broji 320 miliona, vjerovatno će se u tom periodu uvećati za približno 100 miliona ljudi.
Privrženost Amerike devizi e pluribus unum (mnogi čine jednoga) obezbijedilo je zemlji jednu od najveličanstvenijih istorija uspjeha.
Uzimajući to u obzir, predsjednička kandidatura Donalda Trampa ovaploćenje je opasne fantazije na svim nivoima. S jedne strane, postavljanje zidova za zaštitu Amerike od ostatka svijeta, za koje se on veoma zalaže, možda i ne profunkcioniše. Što je važnije: ko to hoće da to funkcioniše? Dok stanovništvo Amerike raste, Rusija, tone. Koliko bi ljudi više voljelo da živi u Moskvi, a ne u Njujorku?
Trampov program prouzrokuje veliku obmanu koja leži u srcu populizma koji se trenutno širi Amerikom i Evropom. Hoćemo nazad svoju nezavisnost - viču ljudi. Hoćemo da kontrolišemo sopstvene živote i granice. U Velikoj Britaniji, u kojoj će se u junu održati referendum o izlasku iz Evropske unije, ta raspoloženja podgrijavaju ministri žestoko nastrojeni protiv EU i koji dezinformišu stanovništvo o stepenu u kom se, navodno, diktatorski režim u Briselu miješa u vršenje njihovim službenih obaveza.
Mnogi od njih lako dolaze u zabludu zbog pogrešnog vjerovanja da postoji jednostavno rješenje izbjegličke krize u Evropi. Podignite zidove. Vratite ih sve kućama. Zaustavite planetu, mi silazimo.
Istina je da će se pritisak na granice Evrope nastaviti, posebno ako se budu urušavale siromašnije države na jugu i istoku. Evropljani mogu riješiti taj veliki problem samo zajedno radeći na stvaranju koherentnih strategija spoljne politike, bezbjednosti, ekonomskog rasta i imigracije, a ne odbacivanjem naših susjeda i ignorisanjem njihovih zakonskih interesa. Moramo riješiti taj problem u njegovim korijenima i to obnovom siromašnih zemalja i davanjem povoda njihovim građanima da ostanu kući.
Ni Amerika ni Evropa ne moraju da se odreknu svoje politike u korist opasne virtuelne realnosti populista. Njihove predstave ne odražavaju realni svijet u kojem živimo ili svijet u kojem treba i hoćemo da živimo. To je izmišljeni svijet, ona nema ničeg zajedničkog s našim problemima koji nove generacije čitalaca privlače djelima Tolstoja .
Autor je rektor Univerziteta Oksford
Bonus video:
