STAV

Otvoriti tajne dosijee

Dokumentovanje krivičnih djela sa političkim obilježjem, o kojima je ovdje riječ, krajnji je cilj svake službe
176 pregleda 1 komentar(a)
tender, dokumenta, Foto: Shutterstock.com
tender, dokumenta, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 11.02.2019. 02:36h

Tekst "Neophodna katarza" o otvaranju tajnih dosijea gos. Ranka Vukovića (Vijesti,  24. 03. 2016.) podstakao me je da se i ja glasnem i o toj osjetljivoj temi saopštim neke nepobitne činjenice i izrazim svoj stav. Dakle, ne da polemišem, iako generalisanje ovog pitanja (što čini ne samo Vuković) nije dobar put ka istini, jer svako vrijeme ima svoje specifičnosti i karakteristike. 

Za ovu temu smatram se kompetentnim jer sam preko dvadeset godina proveo na ključnim mjestima u SDB CG, od toga sam dva mandata bio i njen rukovodilac, pa ću se, prije svega, fokusirati na taj period. 

Ne postoji država (velika ili mala) na koju se ne vrše udari spolja i iznutra zbog njenog geostrateškog položaja, društvenog uređenja, ekonomskih, političkih, socijalnih i drugih prilika. I svaka se država koliko zna i umije od toga  brani. Zbog toga nije centralno pitanje je li potrebna  tajna služba, nego  čime da se bavi i pod kojim uslovima. Predmet njenog interesovanja nema biti ko drugi nego čovjek, pa zvali ga unutrašnji ili spoljni neprijatelj ili nekako drugo. Sprečavanje napada na najviše vrijednosti naroda i države ne smije se dovoditi u pitanje. Pogrešna je teza da država nema protivnike, pogotovo kada su u pitanju njeni građani pa u to ne treba dirati. Mora se izdvojiti destrukcija od demokratije. Zločin je, na primjer rušiti svoju državu, a Valter bi rekao: "Ko oprašta zločin postaje njegov saučesnika". 

Tajne službe se bave otkrivanjem, dokumentovanjem, presijecanjem tajne i organizovane neprijateljske djelatnosti uperene protiv Ustavom utvrđenog poretka zemlje. Manje-više, bez obzira na društveno uređenje, to su krivična djela koja imaju obilježje političkog kriminala: kontrarevolucionarno ugrožavanje društvenog uređenja, terorizam, špijunaža, sabotaža, izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i razdora i drugih oblika političke destrukcije. U moje vrijeme služba je pratila i lakše oblike nedozvoljenih aktivnosti, kao što su napadi i devalviranje državno-partijskih odluka što se kretalo samom ivicom inkriminacije i nije karakteristično za demokratska društva. 

Preduzimanje preventivnih mjera i sprečavanje neželjenih posljedica važna je komponenta svake tajne službe. 

Dokumentovanje krivičnih djela sa političkim obilježjem, o kojima je ovdje riječ, krajnji je cilj svake službe, ali isto tako je nesporna činjenica da je ilegalni rad teško dokumentovati, pa procesuirani slučajevi nijesu česti. Zato je ključni, primarni zadatak tajnih službi svake zemlje, pa i za vrijeme socijalističke Jugoslavije, da blagovremeno dođe do kapitalnih podataka od značaja za bezbjednost i politiku zemlje i da o tome informiše državno i političko rukovodstvo koje na osnovu tih informacija utvrđuje strategiju, donosi odluke i preduzima mjere.

Pod obradom crnogorske Službe bezbjednosti (govorimo o vremenu između 1966. i 1989. godine) našle su se one osobe za koje su postojale indicije ili osnovi sumnje da vrše krivična djela sa političkim obilježjem. Na udaru su se mogli naći nosioci svih nacionalizama, građanske desnice, sa birokratsko-dogmatskih pozicija, starih klasnih struktura, anarho-liberalnih i klerikalnih pozicija (tzv. unutrašnji neprijatelj), te osobe vezane za strane obavještajne službe i ekstremnu emigraciju. Odluku o otvaranju dosijea, na osnovu obrazloženog predloga donosio je republički sekretar za unutrašnje poslove ili rukovodilac SDB. U obradi lica primjenjivana su operativno-tehnička sredstva i ljudski faktor. O svim saznanjima do kojih je služba dolazila, shodno Odluci Izvršnog vijeća Crne Gore, obavještavani su najodgovorniji funkcioneri u Republici, njeni predstavnici u Federaciji i Savezni sekretarijat za unutrašnje poslove. 

Kad je riječ o mjerama SDB, treba naglasiti da su korišćeni tzv. informativni razgovori gdje su nosioci određenih nedozvoljenih aktivnosti u neposrednom razgovoru upozoravani na njihovu djelatnost i da to država neće tolerisati. Tvrdim da su ti razgovori vođeni korektno i sa mjerom i sa tog stanovišta pripadnicima službe savjest je mirna. To je, inače, relativno miran period razvitka zemlje i ne može se porediti sa onim poratnim kad se vodio obračun sa bandom, Informbiroom i kad je služba bila "isukani mač revolucije". 

Da bi se sagledao ritam društvenih promjena nije moguće bez autentične građe i dokumentacije. Sa tog stanovišta svaki izvorni, činjenični podatak može biti dragocjen da bi se sagledala cjelina događaja. Zbog toga, a i proizvoljnost ocjena i etiketiranja zalažem se za otvaranje tajnih dosijea iz SDB svih sem onih koji su sada aktivni, pa bi se vidjelo da služba nije enigma obavijena tajanstvenošću, već važna državna institucija koja štiti ustavni poredak zemlje. Naravno, uz imena obrada objavila bi se i prateća dokumentacija. Vjerujem da će se tada mnogi razočarati, kad pročitaju dosijee, koji danas lamentiraju nad sudbinom ljudi koji su bili pod obradom. 

Ja sam, ne čekajući državne odluke, pošao u susret tom zahtjevu pa sam u knjigama "Vrijeme meteža", 1988/89. i "25 godina poslije" ad literam objavio brojna dokumenta (dosijee) sa imenima lica - aktera, inspiratora, organizatora i režisera populizma i AB revolucije iz vremena 1987-1990. godine (oko 100 imena). Zanimljivo je, iako je prva knjiga objavljena četiri, a druga dva puta u velikom tiražu, nije bilo reagovanja od osoba koje su tamo pomenute, što znači da su njihove uloge istinito prezentirane (jedni su rezonovali da su to zaslužili jer su pogrešno vidjeli stvarnost, a drugi su smatrali da je to najbolji dio njihovih biografija). Kao što se zna, rezultat prevrata 1989. godine u Jugoslaviji bio je rušenje jedne velike državne tvorevine koja je industrijom zločina pretvorena u krv i pepeo.

Konačno, formiranje dosijea koja imaju za cilj sprečavanje napada na najviše vrijednosti naroda i države CG, pa bilo od koga dolazile, ne može se dovoditi u pitanje. A tajnom i organizovanom neprijateljskom radu  može se suprotstaviti samo visoko profesionalna služba, znanjem i stručnošću. Otkrivanje takve djelatnosti ne može se obaviti u transparentnom postupku. Na drugoj strani, treba se zakonskim sredstvima suprotstaviti onima koji na nedozvoljen način zloupotrebljavaju službu i ugrožavaju ljudska prava i slobode.