„Istorija nas uči da će žene biti zaboravljene ako same zaborave misliti na sebe.“ (Lujza Oto )
Crna Gora je zbog EU usvojila skoro sve zakone koji se odnose na rodnu ravnopravnost, ali se žene i dalje nalaze na periferiji periferije.
Osmomartovska zasjedanja „Ženskog parlamenta“ su doprinos Skupštine Crne Gore obilježavanju Međunarodnog dana žena. To je osmišljeno kao prilika ženama da putem svojih predstavnica u Skupštini u javnom dijalogu između Skupštine, Vlade i civilnog društva identifikuju oblasti u koje je neophodno uložiti dodatne napore radi boljeg položaja žena u društvu.
Na Petom zasjedanju „Ženskog parlamenta“ ukazano je na potrebu povećanja broja žena na mjestima odlučivanja. Po procentualnoj zastupljenosti žena u Skupštini, Crna Gora se kao „uspješna evropska priča“ i „lider u reginonu“, među državama regiona, sa svojih 14,8%, nalazi na posljednjem mjestu i to iza Bosne i Hercegovine (21,4%), Hrvatske (23,8%), Makedonije (30,9%), Slovenije (32,2%) i Srbije (32,4%).
Političke žene u Skupštini bavile su se isključivo politikom, kao da 8. mart nije praznik svih žena. To što su predsjedavajuća „Ženskog parlamenta“ i predsjednik Skupštine rekli o teškom položaju žena u Crnoj Gori nije bilo dovoljno da „Ženski parlament“ opravda svrhu svog zasjedanja.
Prvi dio zasjedanja poslužio je da se javnost „upozna“ sa ličnim uspjesima nekoliko uglednih crnogorskih žena iz sfere politike, kulture, obrazovanja, te sudske i izvršne vlasti. Uspješne preduzetnice i zlatne sportistkinje bile su „odsutne“, a sve druge žene nalaze se - na listi čekanja.
Pitanja poslanica i drugih aktivistkinja, upućena ministru za ljudska i manjinska prava, odnosila su se na izborni zakon i kvote.
S obzirom da se zasjedanje „Ženskog parlamenta“ održava jednom u toku godine, bilo bi dobro da smo čuli bar po jedno pitanje: zlostavljanih žena; samohranih majki; zapošljenih mladih žena (progon na poslu, niske zarade, neplaćeni prekovremeni sati, uskraćivanje prava na majčinstvo...); nezapošljenih školovanih žena (nedostatak partijskih ili drugih veza za zaposlenje, izdržavana lica...); zapošljenih žena (teško usklađuju porodične i poslovne obaveza zbog neorganizovanog produženog boravka djece u školama); romskih djevojčica koje bi umjesto udaje izabrale školovanje; žena iz ruralnih područja kojima priroda odmaže, a ljudi ne pomažu; samohranih starica koje su zaboravljene od države i srodnika... itd.
Ženama iz Ostrosa koje su priredile izložbu ručnih radova u holu Skupštine, mjesto je bilo u sali, jer su imale mnogo pitanja za odsutne ministre...
Samo žene na mjestima odlučivanja mogu da utiču na donošenje i sprovođenje antidiskriminatorskih zakona, pod uslovom da ne razmišljaju na „muški način“.
Po ugledu na aktuelni parlamentarni dijalog, žene bi mogle od izvršne vlasti „zatražiti“ učešće u kontroli sprovođenja zakona koji garantuju poštovanje ženskih ljudskih prava.
Bonus video:
