Izvjesno je, da će se u Crnoj Gori graditi drugi blok termoelektrane. Graditi termoelektranu u vremenu kada ih druge države gase, ili namjeravaju da ih ugase, ne bi trebalo da bude strategija države koja ima ambiciju da se zove ekološka.
Nesporno je - razvoja nema bez energije, ali ni života u degradiranom i zagađenom prostoru. U Americi Vlada godišnje izdvaja milijarde dolara za liječenje bolesti „crnih pluća“. Bolest je posljedica udisanja ugljene prašine. Državna strategija SAD je jednostavna - ulagati u vjetroenergiju, a istim tempom gasiti termo i nuklearne elektrane.
Vjetroelektarne zapošljavaju 15 do 20 radnika po megavatu, a nije zabilježen slučaj oboljenja ili smrti od posljedica te djelatnosti.
Danska iz vjetra proizvodi dovoljno struje i za izvoz.
Njemačka planira da do 2025. godine ugasi sve nuklearne elektrane i zamijeni ih vjetroelektranama.
Crna Gora je vjetrovita zemlja. Dokaz su strani investitori koji grade vjetroelektrane u njoj. Vjetroenergija nema alternativu za Crnu Goru. Ulaganje u ovu djelatnost kao u porodični biznis oživio bi sjever i morsko zaleđe. Stanovništo bi živjelo zdravo i bogato baveći se istovremeno drugim djelatinostima. Kada bi se umjesto termoelektrane od 300 megavata u Crnoj Gori izgradile vetroelektrane iste snage za isti novac, zapošljavale bi od 4.500 do 6.000 radnika.
Što se ulaganja tiče, EU nudi novac u vidu projekta „Horizont 2020“ za koji je na raspolaganju 80 milijardi eura. Samo treba znati uzeti.
Neznanje je osnovi problem u Crnoj Gori, iako ima više doktora nauka od Njemačke, njihov doprinos u razvoju zemlje se ne primjećuje. Problematikom vjetroenergije ne bavi se niko.
Vjetrovi i vjetrenjače
Vjetrovi su posljedica energije sunca. Jedan odsto sunčeve energije svakodnevno se pretvara u kretanje vazduha - vjetar.
Vjetrenjače kinetičku energiju vjetra pretvaraju u mehaničku, odnosno u električnu struju. Danas su u svijetu u upotrebi isključivo horizontalne vjetrenjače - sa tri oštrice (blades), takozvani danski model. Dinamika razvoja vjetrenjača prouzrokovana je povećanim potrebama za energijom sredinom prošlog vijeka. U tu svrhu povećava se prečnik (diametar) rotora. Razlog je taj što se povećanjem prečnika rotora dva puta dobijena energija uvećava četiri puta (po funkciji kvadrata). Međutim, ovaj tip vjetrenjače (sa tri oštrice) je veoma skup (oko 1,5 milion eura) po megavatu i komplikovan je za izradu. Samo oštrice (blades) i kula (tower) čine više od 50 posto ulaganja, a izrađuju se u specijalizovanim fabrikama. Stepen iskorišćenja vjetrova kod ovih vjetrenjača ograničen je po brzini vjetra od 6 do 19 metrara u sekundi a stepen iskorišćenja vjetrova u protoku je samo 20 do 30 odsto energije (Becov zakon).
Bez obzira na sve te nedostatke, vertikalne vjetrenjače nijesu uspjele da se izbore za primat u trci za sve višim prečnikom rotora. Tada pzinata Darijusova vjetrenjača bila je komplikovana, skupa za izradu i visinski vezana za tlo. Savonijusova vjetrenjača u velikim prečnicima nije bila tehnički rješiva.
Vertikalna vjetrenjača sa pokretnim krilima, nacionalni patent br. 01450 i Wipo-Ženeva rb. PCT IB 2014000968, čiji sam autor, rješava većinu prethodno navedenih problema i nedostataka u odnosu na konvencionalu (horizontalnu).
Jednostavna je za izradu i mnogostruko jeftinija po megavatu. Kinetička energija koja djeluje na rotor dovedena je vektorsku ravan koja djeluje u dva smjera. Sa čela rotora (gledano iz pravca vjetra) sa desna u lijevo, istovremeno na začelju rotora (zadnji dio) sa lijeva u desno. Obodna (obimna) brzina povećava se proporcionalno povećanju prečnika rotora a takođe i površina i broj krila što dobijenu energiju uvećava po funkciji kuba (osam puta).
Nečujna je pri radu, koristi vjetrove svih pravaca i brzina.
Autor je pronalazač
Bonus video:
