Ironijom sudbine ili - kako bi se to na Google-help hrvaštini reklo - ajronijom fejta dogodilo se da eto baš premijer kojega je iskemijala Domoljubna koalicija otputuje eto baš u London i eto baš na skup pod službenim nazivom “Western Balkans Investment Summit”. Ovo “eto baš” vrijedi ponavljati najviše zbog onih koji se nerado sjećaju da je eto baš Domoljubna koalicija najavljivala kako će, dočim se uzvere na vlast, hrvatsku vanjsku politiku otrgnuti iz londonskih šapa - koje Svjetsku Našu guraju na Zapadni Balkan i sputavaju je regionalnim okovima - pa je suvereno vratiti pod okrilje “prirodnih saveznika” u Berlinu i Washingtonu.
Jedva što je prošlo mjesec dana od uspostave narodne vlasti, njezin se vrhovni obnašatelj zatekao eto baš u Londonu i u eto baš zapadnobalkanskom paketu. I bio doveden u situaciju da o zajedničkoj budućnosti razglaba eto baš sa srpskim premijerom Aleksandrom Vučićem.
Potužio se Vučić hrvatskom kolegi Tihomiru Oreškoviću na njegova prethodnika u Banskim dvorima, razmetnoga i nepametnoga Zorana Milanovića, koji je odbijao svaki razgovor o prosperitetnoj suradnji dviju susjednih zemalja.
“Želeli smo da imamo više zajedničkih projekata s Hrvatskom, ali mislim da za to nije bilo interesa na hrvatskoj strani. Više puta sam to vašem bivšem premijeru predlagao i više puta sam dobio odgovor da nisu zainteresovani za istočne izlaze, a mi jesmo i za zapadne i istočne. Mi smo uvek spremni na saradnju, jer naš prirodan put prema Zapadu vodi preko Hrvatske”, kazao je srpski premijer hrvatskome u lice, objašnjavajući zašto se Srbija morala opredijeliti za željezničko povezivanje sa Srednjom i Zapadnom Europom preko Budimpešte, a ne preko Vinkovaca i Sesvetskoga Kraljevca.
“Nije on naravno odgovoran, čovek je pristojan, sada je postao predsednik Vlade”, prepričavao je Vučić srpskim novinarima taj londonski susret s novopečenim hrvatskim kolegom, pokazujući puno razumijevanje za neugodnu poziciju u kojoj se Orešković našao zbog Milanovićeve četverogodišnje indolencije. Pristojni Tim je pristojno odgovorio da na paralelnu izgradnju srpske pruge prema Budimpešti i hrvatske pruge koja će Rijeku spojiti s Mađarskom ne gleda kao na konkurentske projekte. “Ja se ne želim baviti poviješću nego budućnošću. Treba otvoriti dijalog i surađivati. To je dobro za Hrvatsku i za regiju”, oteo je Orešković Vučiću riječ iz usta, uljudno se revanširajući za rečenicu koju mu je srpski istomišljenik minutu ranije skinuo s vrha jezika: “Nadam se da ćemo uspeti da prevladamo naše bolesti iz prošlosti, makar da racionalno razgovaramo o budućnosti.”
Dan nakon Londona, srpski i hrvatski uglednici su zajednički put u bolju budućnost nastavili u Pakracu. Mediji su pod egidom “novo iznenađenje s Pantovčaka” prenijeli vijest da je predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović kao svog posebnog izaslanika na pakrački susret s članovima Svetog arhijerejskog sinoda Srpske pravoslavne crkve predvođenima patrijarhom Irinejom otputila nikoga drugog do - ministra kulture Zlatka Hasanbegovića. Sam ministar je novinarima kazao kako bi u Pakrac, “na taj veliki narodni događaj”, otišao i da ga predsjednica nije izaslala, jer ga je tamo već pozvao episkop slavonski Jovan Ćulibrk. I Hasanbegović se tom pozivu rado odazvao, zato što mu je čast biti tamo i donijeti, kako je rekao, “poruke mira i snošljivosti”.
Dok je beogradska bulevarska štampa u naslovima izvikivala kako “Kolinda šalje ustašu na vladike”, vladika Jovan je predsjedničina izaslanika javno proglasio dobrodošlim na polaganje ekshumiranih posmrtnih ostataka četvorice pravoslavnih pakračkih episkopa u obnovljene kripte saborne crkve Svete Trojice. Pojasnio je episkop slavonski da je Hasanbegović zapravo jedina osoba koja može meritorno predstavljati Republiku Hrvatsku, budući da dvije trećine novca za obnovu teško oštećene crkve i minama razorenog Vladičanskog dvora dolaze iz državnog proračuna, i to baš preko Ministarstva kulture.
Zahuktala se, eto, ta budućnost pa nezaustavljivo piči po novim željezničkim pravcima i po starim Pakracima. Trasiraju je iz dana u dan premijeri i poslovnjaci, vlade i vladike, ustašofili i četnikoljupci. I tko zna kakav iskorak u novo sutra donosi današnji dan: možda potporu hrvatske Vlade kandidaturi Vuka Jeremića za glavnog tajnika Ujedinjenih naroda, možda najavu ujediniteljskog kongresa hrvatskih i srpskih nacionalista…
A dok budućnost juri, ne znajući kamo bi prije, sadašnjost gazi na koga naiđe, pa bilo to na Tomislava Š. u Vukovaru ili na Jovana M. u Okučanima.
Bonus video:
