Dr Filip Brković (1986 - 2016.)
Dvadeset devetog januara ove godine u Briselu je, tek što je napunio 29 godina, nakon kratke bolesti, preminuo dr Filip Brković, moj brat, najmlađi diplomac Beogradskog univerziteta, čovjek koji je volio život i radovao se ljudima, genijalac koji je želio da u savremenu nauku i današnji surovi kapitalizam unese dozu humanosti. Njegov životni put bio je vrlo nesvakidašnja priča za ovo vrijeme u kom su istinske vrijednosti izgubile na značaju.
Filipu su i majka i otac porijeklom iz Crne Gore, koju je veoma volio, iako je čitav život proveo u Beogradu. Kad se prisjećam svog djetinjstva, Filip u njemu uvijek zauzima posebno mjesto. Njegovi djed i baba, Veljko i Milena Kavarić, živjeli su u kući, odmah do naše zgrade Baston, u Bulevaru Save Kovačevića u Podgorici. Veljko je bio agronom, imao je veliku baštu sa raznim voćem i povrćem u kojoj je mali Filip naučio prve važne lekcije o poljoprivredi i ekonomiji, koje će kasnije briljantno teorijski razraditi, al će ga smrt spriječiti da ih potpuno primijeni u praksi. Nezaobilazna asocijacija na taj mutni, ali za nas srećni, period devedesetih je i Sutomore gdje su svi Podgoričani učili da plivaju. Sa njima i Filip. Uvijek je bio brži od mene, a kasnije je sjajno plivao i na polju nauke. Još jedna važna uspomena koja pokazuje kakav je Filip bio je njegova, za mene, nevjerovatna fascinacija baštom hotela Crna Gora. Kad god bi došao u Podgoricu, to nam je bilo zborno mjesto. I po dvije kugle sladoleda, od čokolade i vanile, jedinog u ponudi. Čudio sam se šta Filip vidi u toj socrealističkoj građevini i ambijentu u kojem su uživali samo stariji ljudi, a on nije bio starmali. Međutim, znao je da voli i cijeni tradicionalne vrijednosti, koje danas tako olako odbacujemo. To sam tek kasnije shvatio. A danas nema ni bašte ni Filipa.
Filip je bio jedan od pionira tzv. Fair trade pokreta, odnosno pravedne trgovine u Srbiji. To je humani koncept međunarodne trgovine čiji je cilj da se pospješi prodaja proizvoda iz slabije razvijenih zemalja na bogatim tržištima i tako, u krajnjem, smanji i svjetsko siromaštvo. Trenutno je veliki hit u mnogim zapadnim državama, a takođe je jedan od mogućih lijekova za čitav naš region, koji žestoko zaostaje za razvijenim svijetom, ali nikad ne po pameti. Filip je još jedan dokaz za to.
Počeo je s međunarodnim odnosima koje je na Beogradskom univerzitetu završio po ubrzanom sistemu, za 3 godine. I tada sam mu se čudio, pitajući ga zašto žuri? A on kao da je predosjećao da nema baš puno vremena da svoje ideje sprovede u djelo. Uslijedio je master iz ekonomije i usavršavanje na čuvenom Kembridžu, a potom i dvostruki doktorat na Univerzitetu Vorik u Velikoj Britaniji i Libr u Briselu, na temu fair trade poslovanja u Srbiji. Dok se mnogi mladi ljudi na Fejsbuku oduševljavaju raznim glupostima iz svijeta estrade i rijalitija, Filip je bio najsrećniji kada bi na svom profilu mogao da objavi i podijeli da je neki novi proizvod iz fair trade poslovanja dospio na police prodavnica u Srbiji. Borba za malog poljoprivrednika i zdravu ekonomiju, za bolje sjutra svih nas - to je bio njegov osnovni naučni moto.
Filip je planirao da naučeno u inostranstvu primijeni u Srbiji i bude dio sistema koji će srpskim poljoprivrednim proizvodima omogućiti lakši pristup svjetskim tržištima. Da makar malo smanji uvoznu zavisnost koja razara sve balkanske ekonomije i ukloni barijere koje su stvorili političari. Da pretoči u djelo svoje prve lekcije naučene u bašti svog djeda u Podgorici. Jako korisna stvar o kojoj bi trebalo da razmislimo i mi u Crnoj Gori.
Posljednji put smo razgovarali telefonom prije oko pola godine. Bio je srećan jer je kupio stan u Beogradu u kom je uživao sa suprugom Katarinom u tek rođenim sinom Mihailom i uzbuđen zbog predstojeće odbrane doktorata. Radovao se mogućnosti da počne da naučeno primjenjuje u praksi. Iznenadna smrt spriječila ga je da pokaže da njegove ideje mogu pomoći mnogim ljudima. Njegova posvećenost i skromnost, želja za napredovanjem i ljubav i vjera u druge ljude i njihove mogućnosti, ostaće zauvijek u mom sjećanju. Kao podsjetnik da nisu sve floskule samo floskule. Ona, da sudbina često uzima najbolje od nas, još jednom se pokazala kao surova istina.
Bonus video:
