Poligraf

Ono slavno Davičovo Oj Srbijo među šljivama ovih dana je postalo - Oj Srbijo među državnim udarima... Ako popodne volite da odrijemate, u Srbiji vam se može desiti da prespavate - državni udar. Toliko se državno udara, da to više niko ne može pohvatati. Primijetio sam da postoji neki novinar koji čim ga posadite u tv studio zavrišti da je upravo u toku državni udar. Nabraja imena, pokazuje sms poruke, preklinje premijera da se odbrani od Sila Zla...

Nakon policijskog prekida podgoričkih protesta i nasilja koje je uslijedilo, ovdje je neko od novinara odmah lansirao sintagmu “državni udar”. Ipak, ovdje nije prošlo. Ali, kao da su spin doktori rekli - grijeh je da propadne ovako inventivna ideja, pa su priču prebacili u Srbiju. Gdje se to naslonilo na žestoke medijske sukobe tabloida i njihovih političkih zaštitnika. Tako da u Srbiji imate potpuno suludu situaciju: premijer ima podršku kao Enver Hodža u svoje pero, ali - svi drhte od državnog udara. Nije jasno ko će ga izvesti, ali... Ustvari, tako je vladao i pomenuti Hodža. Imao je 104 posto podrške, ali, svuda su bili “neprijatelji”.

Srpski premijer Vučić, taj ponajbolji Đukanovićev učenik (od Šešelja do Mila, i u CG su mnogi prošli taj put), odavno je velemajstor demagogije, odnosno, i više od toga - čovjek postavlja nove standarde u demagoškom pregnuću kao takvom. Ali, odluka da na providne i jeftine napade iz novina odgovori tako što će da ode na poligraf - je spektakularna novost. A rezultat poligrafskog ispitivanja saopštava ministar policije sa postrojenim specijalcima na bini. Pa ne vjeruj mu, majčin sine... Ogavna orgija demagogije.

Što saopštava ministar? Da je premijer otišao na poligraf i dokazao svoju - nevinost. Pri čemu niko ne pita ko je i kako izveo to ispitivanje, daje se samo konačni nalaz. Koji je jasan - Vučić je drugo ime za Istinu.

Tu već “poligraf” postaje mitsko biće, deus ex machina, božanstvo istine. Sjetite se i neke tv emisije sa nesrećnicima koje su prvo testirali na poligrafu, a onda ispitivali o svemu i svačemu. Taj dobrovoljni odlazak na poligraf ovakvim povodom jedan je od demagoških vrhunaca našega vremena.

Premijer na poligrafu, ah... Zamislite da se na premijerski sat, ili kako se već zove ono kad svi premijeru postavljaju pitanja, donese i instalira - poligraf. Pa kad krenu pitanja iz DPS - obično inventivno i krajnje kritički sročena - premijer odgovara prikopčan na poligraf. Da vidimo koliko će biti novih radnih mjesta. I ko je smjestio Zeki Rodžeru... Đe će Marović čekati Novu godinu, i slično... I u kontekstu pozivnice za NATO Crnoj Gori (trenutno je teško odlučiti da li je naporniji festival banalnog trijumfalizma, ili festival ogorčenja) bilo bi mjesta za poligraf. I kod pristalica i kod protivnika. U državi u kojoj niko nikome ne vjeruje, poligraf je osuđen da bude - božanstvo. Kao u bratskoj Srbiji. Među državnim udarima, naravno...

Najtužnije od svega je što će u prvo vrijeme DPS pozivnicu NATO iskoristiti isključivo da pojača postojeće i stvori nove podjele u Crnoj Gori. Oni na tome postoje. To je jedina funkcionalna strategija koju poznaju.

U susret novim i starim podjelama, slika dana je - Rankovo sviranje klavira. Neko bi taj nastup mogao da “čita” u žargonskom ključu. Možda predsjednik parlamenta, dok Đukanović daje izjavu, asocira na onaj pijanizam gdje se najvećim uspjehom smatra nastup u Spuškoj filharmoniji? A možda je samo trag odrastanja u Kotoru - ovi šti su odrastali u Nikšiću bolje bi se snašli sa guslama.

Ali, onaj poligraf je zanimljiv instrument... Hajdeger je vjerovao da je važnije izraditi pitanje, nego pronaći odgovor. Što biste vi, dakle, pitali premijera da vas zapadne? Kako bi izgledala vaša lista pitanja? I što vam još govori ta lista sa pitanjima? Možda na kraju shvatite da je ključni odgovor kod vas, a ne kod njega...