„Vujanović je kazao da je da je temelj suvereniteta Crne Gore poštovanje volje građana u formiranju vlasti.“ (Vijesti 25.10)
Država koja je, ne tako davno, mnogome Crnogorcu bila putokaz k najvišem društvenom cilju, dobru i vrijednosti, postaje sve izvjesnije sredstvo za učvršćivanje interesa i volje odnarođene depees klase. Pravni poredak i vladavina Zakona - ono što je u pristojnom državnom uređenju samorazumljivo - jer čini srž i osnovni pojam, postaje daleko obećanje i utopija. Sve smo dalje i dalje od onog što je na početku izgledalo na dohvat ruke. Samo ne žuriti, rekao bi dugogodišnji DPS ideolog iz Grblja. Država ne samo da ne pjeva onako kao što o njoj sanjahu Crnogorci nego krivotvori i izvrće sve moguće „sovjete zdravoga razuma“.
Još ovaj put da pričeka
Pravo i pravda mogu i moraju da pričekaju. Inače, jamačno ne bi bilo svih rezultata koje smo postigli. Za nepunih 10 godina rastureno je i rasprodato sve što što čini okosnicu i održivost ekonomije jedne države. Ostavši bez izvora, državni budžet je već godinama na kreditima iz inostranstva. Uprkos tome - tvrde DPS govornici - divi nam se vascijela Evropa - od Skandinavije do Bugarske i Rumunije.
Ali čudo je suverenitet, sada partije tj. njenog vođstva, ali biće uskoro i državnih tijela, tužilaštva, sudstva,... Do tada ćemo ovu (privremenu jel’ te) diktaturu DPS-a nazivati suverenošću države i poštovanjem izborne volje građana.
Suverenost što takoe
Neko će ipak pitati o kakvoj je ovdje suverenosti riječ?! Od tri osnovna uslova koji čine državu suverenom, dva nemamo, a treći posvećeno tanjimo - rasprodajemo. Suverenu državu čini zdrava ekonomija, sposobnost da se sama brani i, naravno, teritorija. Naši „suverenisti“, mahom NATO-propagandisti, hvale se i ističu, kako ne možemo da se samostalno branimo (čak ni od susjeda) jer je to preskupo i prezahtjevno za našu nemoćnu ekonomiju. Iznajmljivaćemo stoga teritoriju ne bi li skrpili sredstva za članarinu. Suvereno nema što! Sreća što (još uvijek) imamo ovaj treći uslov. Koji vladajuće udruga, kao i sve naslijeđeno,ubrzano ustupa stranom eksploatatoru, zarad vlastitog preživljavanja. Trošenjem državne teritorije kruniše svoj put “prosperiteta i napretka”. Na djelu je integracija sa krupnim kapitalom i „zapadnim vrijednostima“: ono što je naše biće njihovo. Ono što je pak njihovo - zadržaće za sebe.
Predsjednik u trećem pokušaju
"Vlast mora da bude iskaz volje građana na izborima". (Vujanović)
Vječnost se, ipak, kreće, pokazuje da je nenadmašni grbaljski politikolog postao tehnološki višak. Uvježbali se, što opozicionari, koji neće sa opozicijom ali hoće sa vlašću - što čelni depeesovci - i vezu li vezu, ne zaostaju kvalitetom za slavnim misliocem i državnikom na pjeni od mora. Da su doline niske, a planine visoke, čujemo sve češće i od tihog, skromnog i Boginji pravde odanog predsjednika republike. I pravna mu nauka ide sve bolje: osim originalnog doprinosa teoriji i praksi suvereniteta, evo ga ‘đe dodatno pojašnjava - očigledano je, veli, da traženje bilo kog modela koji bi bio “suprotan volji građana … znači nepoštovanje volje građana”.
Poštovanje volje građana
Princip “jedan zaposleni - četiri glasa” zanago se naslanja na slobodno izraženu volju građana do koje je predsjedniku, očigledno, neizmjerno stalo. Građane (osim možda terenskih trudbenika DPS-a) niko ne uznemirava ili prisiljava da glasaju za zaposlenje člana familije. Mogu zaista da izvrše slobodan (demokratski) izbor: da glasaju za DPS ili se odluče da kao nezaposleni skapavaju u bijedi i oskudici. A to što je DPS izračunao da je broj zaposlenih neophodno pomnožiti sa četiri sigurna glasa, da bi se namakla demokratska većina u parlamentu, nije ništa drugo do uspostavljanje slobodne volje građana. I samim tim suvereniteta države Crne Gore. Traženje “suprotnog modela” je, čujemo ovih dana od raznih marovićevskih umova, ništa drugo do - državni udar. Jer je DPS vlastonosni princip “jedan zaposleni - četiri glasa” ugrađen u sam temelj suvereniteta države Crne Gore.
Bonus video:
