Protesti

Bez obzira na ishod, aktuelni protesti, očito pospješuju neku vrstu društvene dinamike. Stvari se kreću, iako djeluje da su obje strane ukopane. To je, vjerovatno, najveća vrijednost čitavog višenedjeljnog performansa. Kako je samo Đukanović, sasvim neuobičajeno za njega, na momente djelovao “konstruktivno” u nastupu na javnom servisu.

U ovoj partiji šaha mnogo je i neobičnih i nejasnih poteza. Vjerovatno i - iznuđenih. Prvo - sam čin rastjerivanja je oživio gotovo zamrle proteste. Ali, još veća misterija je odluka lidera protesta da u trenutku kada je protest na vrhuncu, kada je dobio zamah, novu energiju, unekoliko i drugačiju, bolju profilaciju, dakle u nedjelju - kao sljedeći korak protesta označe - narednu subotu. Dobra energija ne trpi intermeco. Hlađenje zasigurno nije u interesu demonstanata. A u čijem jest? Na koncu, poklonili su šest dana DPS vlasti da djeluje na sve one njima najbliže i najpoznatije načine... To je ona zona gdje su oni odavno majstori igre. Kao da vidim kako se terenski radnici šalju u spec. misije. Plaća se struja, daju dozvole za kuću, zapošljavaju đeca diljem Crne Gore. “Samo, pamet u glavu...” U proteklih šest dana, vlast je, gdje god treba, pokazala svoj istančani socijalni sens, i manje-više legendarnu želju da pomogne ljudima... Ipak, veliko je pitanje da li će domet takvih akcija biti na nivou iz ranijih godina i decenija.

Dobro je da se desila evolucija protesta. Jer, ovaj protest je započeo kao stranački marketing kojim se pokušava vratiti težina političkoj snazi koja je značajno izgubila odlaskim svog arhitekte i lidera.

Namjera je bila od razbacanih krhotina sastaviti ćup. U koji će, po vlastima, da se sipa - rusko blago. Tu već čovjek mora da se nasmije. Ne zato što je to nemoguća konstrukcija. Rusi su u cijeloj ovoj priči zainteresovana strana, makar svojom imperijalnom logikom, ali adresa sa koje dolaze optužbe o ruskim parama je zanimljiva. Naime, malo je vjerovatno da u ovom dijelu Evrope postoji ekipa koja je bila izdašnije “zasipana” ruskim parama od crnogorske vlasti (vidi: Šojgu, Vila Gorica)...

Vlast je izvršila mobilizaciju po svim linijama - od domaćeg terena, preko regionalnih saradnika pa do dijaspore. U medije je poslata teška artiljerija. Ustreptala Rektorka branila je vlast kao pionirka iz 1973. što bi branila druga Tita. Mijenjaju se teze, priziva se neki imaginarni legalizam... U državi gdje je Vlada upravo ukrala 10 miliona eura od svojih građana i nema namjeru (kažu ni način) da ih vrati, iako je presuđeno da to nije bila taksa, već - otimačina.

I na koncu, jedna molba medijima i pojedincima. Odavno je odnos prema jeziku ovdje vrlo aljkav, ali, moram makar reći, spasiti dušu... Naime, u našem jeziku / jezicima, riječ “protestant” znači samo i jedino - vjersku pripadnost. Zvaničnici, novinari, intelektualci uporno govore o “protestantima” na podgoričkim ulicana. Eh, da Crna Gora ima desetak-dvadeset hiljada protestanata, odavno bismo bili srećno društvo. Ali, ovo nisu - protestanti. Riječ je o - demonstrantima. Dakle, prestanite da govorite o protestantima, izuzev ako je i ovo dio priče o Zakonu o vjerskim zajednicama...

Ali, da ne bude zabune - svaki protest protiv nasilja Moći valja podržati. Bez obzira na genezu, kontroverze, nejasnoće, improvizacije, način na koji se prekinuti protesti zasužuje reakciju.

Uostalom, nije Đukanoviću lako. Dovoljno je iskusan i pametan da zna da “dikatator svaki jednom mora pasti”, ali, ponaša se kao onaj rabin iz vica koji je ispričan u velikom filmu Matju Kasovica “Mržnja” iz 1995. U vicu, rabin pada sa pedesetog sprata, i dok pada, govori - Za sada je dobro... nije važno koliko padaš, važno je prizemljenje... A to prizemljenje jednom će doći.