Borba protiv korupcije kao - porodični biznis?! Doduše, sudeći prema aktuelnim feljton-aferama (Budva, u nastavcima), ovdje je i kriminal prevashodno porodični posao. Mada, to su Sicilijanci odavno patentirali.
To je dobro - kad jedno društvo počiva na tako zdravom temelju. Porodica je porodica. “Osnovna ćelija društva.” (U konzervativnoj vizuri samo - ćelija.) Ovdje svaki tradicionalista treba da skoči do neba od sreće. Vraćamo se izvornim, porodičnim vrijednostima. Ovdje su odavno titule “brat”, “sestra” ili “kum” jača kvalifikacija od sumnjivih zvanja poput doktora, akademika, profesora... Ipak, kada vidimo da se jedna struktura profiliše na način da porodično povezani ljudi drže što veči komad moći - poput aktuelne situacije sa gospodinom Markovićem i njegovima, onda se ukazuje prava priroda “evropske” i “demokratske” retorike u Crnoj Gori. To je mantra za strance, domaći i tako ne znaju o čemu se radi...
Tako dolazi do jedne neobične konverzije riječi i pojmova. Ona neuhvatljiva semantička “proklizavanja”, nestabilnost svih mogućih značenja... Pa onda imamo situaciju da riječi poput “evropsko” ili “demokratija” imaju jedno značenje u kontekstu domaćeg publikuma a drugo u kontekstu uvaženih prijatelja iz inostranstva. Recimo, kada ovdašnji političar na vlasti svojima kaže “evropsko” on zapravo kaže - “Sviđalo vam se ili ne ovo moramo uraditi. Ja znam da se to vama ne sviđa, ne sviđa se ni meni, ali - moramo.” I sve jasno. Ta vrsta “podrške” predstavlja se strancima kao onaj standardni sadržaj pojma o kome je riječ. “Eto, vidite, Crna Gora i njeni građani se mijenjaju, sazrijevaju, mudra vlast ih vodi prema pravim vrijednostima.” Prevara, od početka do kraja.
U sličnu matricu crnogorskih perverzija, a ovo vrijeme nam je podarilo mnoge, i to antologijske perverzije, spada i način na koji poslušni, režimski mediji izvještavaju o aktuelnim protestima. Odabran je ovakav model: ne smetaju tim medijima protesti, ali, građani poluđeše zbog saobraćajne gužve, taksisti sa indignacijom saopštavaju da ne mogu da obavljaju svoj posao... I slično. Kao, oni su tako zabrinuti za građane, nije to nikakva politika. Ali, kada građani imaju realne, kudikamo složenije i veće probleme od nekolikodnevne saobraćajne gužve, te i takve medije to jednostavno ne zanima. Recimo, da sam na TV Farmi, u povodu prosutih para, silnih blaga poklonjenih tajkunima, makar jednom vidio anketu gdje se građane pita kako se osjećaju što će iz njihovog džepa biti plaćani ekonomski promašaji voljenih lidera, možda bih i povjerovao da je ta gužva baš toliki problem. Zapravo, u ovom trenutku, najveća podrška protestima je ta vrsta propagande. Nakon što vide tu i takvu medijsku besramnost, čak i oni koji imaju rezerve prema načinu organizovanja, prema nekima od organizatora, prema sumnjivo artikulisanoj strategiji pripreme, prema konceptu opizicione saradnje kakav je ponuđen - očas dobijaju želju da odu tamo i makar prošetaju jedan đir. Ipak, ta medijska mašinerija samo je rukavac obmanjivačke orgije koju kreiraju najmoćniji u ovom društvu.
Crna Gora sve više počinje da liči na onu suludu Borhesovu državu iz priče “Lutrija u Babiloniji”. Stari mag je ponudio sliku društva u kojem ništa ne postoji realno, kao zasluga... već se sve vrijednosti dijele svakodnevnom lutrijom. I oni koji imaju i oni koji nemaju, imaju i nemaju zahvaljujući lutriji, i ničemu drugom. Kao da je htio da pokaže socijum u kojem atrofira svaka ambicija, svaka želja za pregnućem, svaka borba. Gdje sve postoji jer je poklonjeno, jer je milost moći, a ne izboreno.
Crna Gora u jesen. Lutrija gadosti. Totalitarizam ništavila.
Sve to mi priziva stih iz jedne velike pjesme Ranka Jovovića: “Doba je jesenje i sve nisko pada”.
Bonus video:
