The beauty of life is in small details, not in big events. Jim Jarmusch
Ova Džarmušova tvrdnja može se prevesti u stilu Abulaha Sidrana kao: „Detalj je Bog“.
I zaista je tako, naročito ako se detalj nađe na slici koja vrijedi hiljadu riječi. Fotografija hapšenja Ranka Radulovića je dragocjena. Pri izlasku iz marice, u sendviču između dva policajca, sa lisicama na rukama on se smiješi i pobjedonosno pokazuje slovo V, victory.
Čovjek koji je nedavno bio u žiži javnosti sa još jednom dragocjenom fotografijom na kojoj se vidi kako uz pomoć drvenog krsta pacifikuje pobunjene radnike, sada sa lisicama na rukama šalje znak pobjede i smije se. Pitanje je: kome se obraća i koga je to on pobijedio?
Nakon victory pozdrava poslao je i vulgarnu poruku imenjaku Ranku, predsjedniku parlamenta, kao i Rašku, ministru unutrašnjih poslova. Međutim, da bi fotografija bila potpuna, fali mu šmekerski šešir i odijelo Vinstona Čerčila koji je „vlasnik“ victory pozdrava, i naravno, fali mu tompus međ zubima.
Vjerovatno da Radulović nije svjestan da znak kojim se obraća ministru unutrašnjih poslova je preuzeo od Čerčila koji je 1910. godine u Britaniji postavljen za Državnog sekretara za unutrašnje poslove, odnosno, ministra unutrašnjih poslova. Možda je posrijedi dublja analogija, odnosno greška u tumačenju Čerčilovog imena, jer je evidentno religiozni Radulović možda posumnjao da prezime Churchill ima neke veze sa crkvom (church), pa je lansirao baš ta dva prsta u vis.
Sve liči na komediju zabune, obzirom na to da Ranko R. imitira nekadašnjeg britanskog ministra unutrašnjih poslova šaljući poruku našem aktuelnom ministru unutrašnjih poslova i Ranku K.
Nije konfuzija i krađa simbola nesvakidašnja pojava u našem društvu, imajući u vidu da većina „mladih“ iz redova DPS-a histerično navija za Crnu Goru u sportskim nadmetanjima dižući u vis palac i kažiprst, simbol LSCG, partije koju je isti DPS devedestih godina svim silama uništavao i proglašavao za državne neprijatelje jer se zalažu za nezavisnu Crnu Goru i protive se procvatu zajedničke države (tad njihove drage SRJ).
Detalj je Bog, samo što mi zaboravljamo sve te detalje. Možda je tako i bolje, inače ne bi uz prisustvo toliko likova koji su doživjeli transformacije iz komunista u kapitaliste i ratnih huškača u mirotvorce mogli preživjeti našu divnu svakodnevicu. Pukli bi.
Pjesnik Marko Tomaš svoju izvanrednu pjesmu „Pismo Venjički“ završava sa:
„Umrijet ću i ja, Venja, doći će dan, ali neću svhatiti tu stoku“.
Valja ponoviti, jer, detalj je Bog. Intervju koji je sa ruskim piscem Venediktom Jerofejevom vodio Igor Boličev nosi naslov: „Umrijet ću, a da nikad neću shvatiti tu stoku“!
Bonus video:
