U Crnoj Gori, posljednjih sedmica, nikako da izađemo iz - bordela. Ovako ili onako, ovdje sve završi na istom mjestu. Ideja da se ministru policije namjesti posjeta prostitutkama zanimljiva je na nekoliko načina.
Prije svega postoji ta bizarnost da na tome radi jedan policajac. Za koga to radi. Ko mu je dao takvu ideju? Koja je to “linija komandovanja”? Akcija je očito trebalo da se nakon “policijskog” dijela preseli u medije. Dvomjesečno čerečenje, a sve prođe kao minut-dva.
Zanimljiv je i taj etički relativizam. Naime, oni koji hoće na ovaj način kompromitovati ministra, sami se ne libe bordela. Inače, kako to da većinu takvih institucija, na ovaj ili onaj način, vode i obezbjeđuju policajci. Bivši ili sadašnji. Očekivali biste da misle: ono što je dobro za inspektore, moralo bi biti dobro i za ministra. Od moralnog relativizma već smo u zoni pop kulture: sada pjevanje kultne pjesmice “Hoću da budem Raško Konjević” benda Antonio Sančez i kurvini sinovi, dobija na semantičkoj slojevitosti i konotacijama.
Taj zlosrećni crnogorski “bordel”, sticajem okolnosti, iz nedjelje u nedjelju gubi na metaforičnosti a dobija na golom, napornom i tužnom realizmu.
Kud ćete spektakularniju potvrdu da duh bordela vlada našom ponosnom domovinom. Jedan inspektor se navodno svojski potrudio da ubijedi izvjesnu upućenu i djelatnu damu da je među njenim “mušterijama” bio i ministar unutrašnjih poslova. Dama je sigurno stručnjak za “unutrašnje poslove”, metaforično kazano.
Pozadina je jasna: u svijetlu buktećeg sukoba koalicionih partnera, DPS se sprema za žestoku i prljavu (a kako bi drugačije) bitku. Podijelili su im partiju, ekspresno doveli Džomketa koji će zasigurno u mjesecima koji predstoje mnogo puta uzeti u usta Ranka i Raška, a i Bebeto igra svoje dionice u ovoj igri.
Da stvar nije razotkrivena u ovoj, benignoj fazi, vjerovatno bismo dva naredna mjeseca na naslovnim stranama Doušnika gledali Raška u akciji... Uh, da se prestraviš. Moguće da eksplozija u Grandu nagovještava da će dvorski vrh imati i neke neplanirano otvorene frontove, ali malo je vjerovatno da će to zaustaviti akcije koje su otpočele.
Taj duh režimske podmetačine i besramnog laganja specijalaca vlasti već je konstanta najmanje pet godina na javnoj sceni u Crnoj Gori. I to je jedna od stvari od kojih Đukanovića neće oprati ni Nijagarini vodopadi, da ih neko, kakvim čudom, svrne u Crnu Goru... Sjetite se bolesnih izmišljotina iz Pobjedinih feljtona, u vrijeme kada je čitavom tom akcijom, uz nekoliko pomoćnika (srećom, sve ih imate na onoj slavnoj fotografiji kad dolaze Mugoši na poklonjenje, sve te perjanice, nacionalne dike) rukovodio Kusovac, tadašnji i sadašnji Đukanovićev blizak saradnik.
Ta vrsta zagađenja je takođe opasna, ne samo iz ekoloških razloga, premda će se posljedice takvih akcija po ovo društvo tek proučavati. A to zagađenje u Crnoj Gori desilo se jer je Đukanović dao odriješene ruke najgorima u tom prljavom poslu. To ne treba zaboraviti, kada sve te dogodovštine, a nije daleko taj trenutak, dođu do prav(n)og - svođenja računa.
I naravno, Raškovo sasvim smisleno pitanje - Što tek rade drugima, kad ovo rade ministru, valja shvatiti prije svega kao - retoričko pitanje. Jer, i do sada je ministar mogao dobro vidjeti što rade drugima - novinarima, kritičarima, aktivistima... Sada je samo na red došao ministar. I to od svog službenika... A, opet, da je na ranije slučajeve reagovano pravovremeno i kako treba, možda ministar (uopšte) ne bi došao na red...
Moguće da je ministra sablaznilo to što je shvatio da njegov službenik radi za ekipu sa druge strane zakona. Doduše, kad vidi ko mu je poslodavac, može ministar isto reći i za samog sebe. Bar dok sjedi tamo gdje sjedi.
Bonus video:
