Kakva nečuvena mutljavina smućkana od izdaje, tvrdoglavosti, podbacivanja i jada! Savezna vlada Njemačke zaglavila se u ćorskaku, u kome je otpuštanje jednog saveznog državnog tužioca, koji je ionako za koji mjesec silom zakona morao u penziju, bilo prosto neizostavno: jasni dokaz slabosti. Istražnim debaklom protiv Netzpolitik.org, vlada i njene službe isprovocirale su borbu u kojoj može da ima samo gubitnika. A ova vlada je započela puno takvih bitaka: od Grčke, odnosa prema izbeglicama preko digitalne privrede pa do obnove demokratije.
Možda se Angela Merkel ne mora smatrati glavnom odgovornom, iako puno ljudi - i ja među njima - to tako želimo da vidimo. Možda u A. Merkel treba vidjeti samo simptom. Jer, centralna karakteristika najmoćnije žene u Njemačkoj je - ćutanje. Sve drugo je kod nje na prodaju pa i konzerativne vrijednosti (da o progresivnim ne pričamo!), ali ćutanje ostaje savršena konstanta.
Posebno njemački mediji konstantu negovora A. Merkel vide kao dokaz snage, pameti, čak i mudrosti. Ali šta ako je istina sušta suprotnost: ako je to znak slabosti i kukavičluka? I šta ako upravo kancelarka upravo egzemplarno oličava današnju Njemačku?
Radikal najneugodnije sorte
Polako! Slabosti ? Često se može, kako od konzervativnih tako i od lijevih komentatora čuti kako kancelarka pokazuje snagu. Tačno. Ali samo prema slabašnima. Po naređenju ovdašnje bulevarske štampe ona je čvrsta prema Grcima, koji balansiraju na ivici ponora državnog bankrota: čvrsta i žestoka! Ali prema špijunskoj mašineriji od BND do NSA, Merkel djeluje kao stidljiva gimnazijalka, koja školskog tabadžiju moli da je sljedećeg puta ne premlati baš tako puno.
I na toj poziciji Merkel nije usamljena: bivši savezni državni tužilac se svim silama trudio da ne otvori nikakvu istragu protiv NSA. Ali se zato silno “naložio” protiv dva sirota blogera bez ikavih finansijskih rezervi, bez jake medijske kuće u pozadini. I do kraja tvrdoglavo ostao pri tome. Što se savršeno uklapa u sliku, jer i otac optužbe za „veleizdaju“, šef Službe za zaštitu ustavnog poretka, radikal je najneugodnije sorte: nepopustiv prema slabima, sladunjavo zaljubljen u moćne i lišen svakog relalnog pristupa prema jakima.
I dok pomenuta Služba, inače zadužena za kontrašpijunažu, koja u slučaju Snoudena nit je išta vidjela-nit je išta preduzela, u slučaju nevinog Murata Kurnaza pokazala je dijamantsku čvrstinu. Njen šef, Masen, odlučio je da jadnom Kurnazu oduzme dozvolu boravka, jer je više od 6 mjeseci boravio van Njemačke. Naime, u Gvantanamu. Masen je to ovako obrazložio ( čitalac nek se drži za što čvrsto u svojoj blizini i neka pokuša da se ne ispovraća): „Meni je svejedno da li je on bio u inostranstvu dobrovoljno ili ne.“
Nisu samo političari krivi
Ako se Angela Merkel sa svom svojom vladom i njenim službenicima shvati kao simptom, onda se Njemačka nalazi u teškom problemu, koji ne pogađa samo i isključivo politiku. Jer, politika ne mora da uvijek i svuda biti za sve kriva. Problem pogađa njemačke elite u cjelosti.
Konceptualno posmatrano, pojam „elite“ neki mogu smatrati nesimpatičnim, ali u ovom slučaju je on posve na mjestu: jer radi se o nekoliko hiljada političara, službenika, funkcionera, medijskih ljudi, intelektualaca, biznismena i prominencije, koja definiše javni život Njemačke. I time što čini i time - što ne čini. Pa iako cijeli svijet ključa, njemačke elite se prave lude i momentalno čine vrlo malo, a dopuštaju vrlo mnogo.
Njemačka ima problem sa elitama, jer su one slabe, prestravljene i zabavljene same sobom. Tačno prije dvije godine Jirgen Habermas je u Špiglu pisao o podbacivanju njemačke elite u eurokrizi. Realnost je, dvije godine potom, još gora od one koju je Habermas opisao.
Primjer: koliko god da je pohvalno što je jedan Til Švajger, popularni glumac iz lakih filmova, postao glas razuma protiv opšte hajke na izbjeglice, isto toliko je porazna sama činjenica da je on jedini prominentni koji to čini, a da svi ostali u Njemačkoj ćute, muče, ne ustaju, okreću glavu.
Njemačka ćuti i dopušta vladi sve
Njemačka je, naime, umukla, Merkel-like. Tračanje i blebetanje je sveprisutno, ali viši diskurs, koji bi bio esencijalan za politiku, društvo, budućnost, postoji samo među par novinara, autora i blogera, dok u daljini laju psi: njemačke elite su donijele odluku da sve bavljenje politikom prepuste vladi, koja bez ikakve vizije obavlja svoj posao, od danas do sjutra.
Ustanak šefova njemačkih koncerna, jer je od proljeća jasno da je BND poreskim novcem pomagala da ih NSA špijunira? Izostao! Da li iko diskutuje o tome da je 40% porodica sa jednim roditeljem, pa makar taj bio i zaposlen, prinuđeno da traži socijalnu pomoć ? Niko! Da li nekoga interesuje to što se svijet dramatično mijenja kroz digitalno premrežavanje, globalizaciju i platformski kapitalizam? U Njemačkoj - nikog. Jedino što njemačkim sindikatima na ovu temu pada na pamet jeste da osudi samostalne privrednike. A ovu listu možemo slobodno produžiti...
Pritisak na političare se isplati
Svijet se mijenja nevjerovatnom brzinom, ali pošto je Njemačka trenutno privredno enormno uspješna, njene elite smatraju liniju najmanjeg otpora za najbolji put. I složno ignorišu da savremene svjetske bure (trajuće krize, migracione pokrete, digitalnu transformaciju) sve se tješeći time, da će nekako sve biti u redu. Nema nikakve potrebe da te naporne civilno-društvene promjene budu obrađene. Ali rezulat ovakvog ponašanja njemačkih elita već se nazire: u državi bez funkcionalnog civilnog društva rastu samo populizam i tehnokratija.
I koliko god da je bilo umirujuće što je minimum 2/3 medijskog prostora prepoznalo težinu afere „Veleizdaja“ i što je na odgovarajući način široko protestovalo, to isto dovodi do sljedeća dva zaključka: prvi - da je moguće tako pritisnuti političare da budu prinuđeni da dj eluju i drugi - da se to prosto nije dešavalo posljednjih godina .
Ali i sada je samo delić njemačkih elita protestovao, mediji naime, jer se i sam osjetio ugroženim apsurdnom optužbom za veleizdaju. I to pokazuje još jednu muku: dok god se ja lično ne osjećam ugroženim, sve drugo mi je svejedno. Što je sramotno, fatalno pozicioniranje, a od strane „elita“ time još duplo gore.
(Spiegel)
Preveo: M. VULETIĆ
Bonus video:
