U svijetu akademskog života postoje mnoge "liste", ali ne znam niti jednu koja ima, ili se za nju može vezati, bilo koji pozitivan predznak. Kada jedna zajednica ima ambiciju da bude akademska i suštinu zamijeni formom, onda se dešavaju tragikomične stvari poput onih koje uporno serviraju umišljene tehnokrate na UCG.
Da se odmah razumijemo. Intelektualna elita jednog društva trebalo bi da bude na Univerzitetu, nezavisno od predznaka vlasništva nad njim. Ali ako on nije slobodan, besmislen je i neobjašnjivo skup. Neko će reći "znanje" je po pravilu skupo. Zato se ono ocjenjuje, a ne mjeri. Zato je svako ocjenjivanje subjektivno. Tamo gdje se znanje "mjeri" znak je da su se tehnokrate počele igrati "znanja".
„Izmjereno znanje”
Teško je procijeniti koliko tako nešto može biti skupo za jedno društvo. Posebno, ako skorojevićki manir globalnog elitizma želite preseliti u ideologizirane kabinete upravljanja akademskom zajednicom. Onda dobijete neoliberalni koncept "izmjerenog znanja", čiji je ekvivalent SCI lista. Ako nemate radove objavljene u časopisima sa SCI liste, ne možete biti birani u više zvanje, ne možete biti mentor, ne možete... osim ako nijeste na (partijskoj) listi koja obavezno ima (S), ali kao posljednje. Ne vjerujete? Neka objave komisije i doktorate odbranjene u posljednjih pet godina. 'Ajde da to nekako i prihvatimo kao uslov za izbor u najviša akademska zvanja, ali ako je to uslov i za doktorande (početnike u nauci), onda se postavlja pitanje (bez)smisla takvog zahtjeva. Tim prije, što je vaš univerzitet na jednoj listi (Šangajskoj) još iznad 3.000 i nekog mjesta i što sve to što ne možete na UCG, možete biti na univerzitetima koji su na listi ispod 1.000.
Ali se to se nikog ne tiče. Možete imati referentnu knjigu objavljenu na stranom jeziku, kod međunarodno prestižnog izdavača - uzalud. Ako nemate rad na SCI listi (može ako treba i koautorski koji će potpisati jedno 25 lica), pod uslovom da se bavite "repulzijom", rezanjem metala ili mehanikom leptirovih krila. Tehnokrata ne može da izmjeri vaše znanje, jer ne može da shvati da onim čime se vi bavite nešto čime se ljudi bave već dvije hiljade godina, ili ako je "nauka" u pitanju, onda najmanje dva vijeka. Da biste imali površni uvid u takvo "znanje", koje je sabirano generacijama, morate iščitati više djela nego što nekom treba slovnih znaka da bi spoznao čitavu svoju "nauku", ustanovljenu unazad desetak godina ili mjeseci. Pri tome je u elementarnom poimanju pojma "nauka" nužno odvojiti ono što se zovu društvene od "prirodnih" nauka. Zašto je ovo uopšte nužno potencirati. To su elementarne stvari ispod nivoa interesa bilo koje, a posebno akademske zajednice. Možda je tako, u prestižnom akademskom svijetu, ali nije na UCG. Da se razumijemo, kvalitet je ideal kojem treba težiti, ali ambicija opšte kompetetnosti koje se serviraju iz skorojevićkih tehnokratskih krugova i političkih štabova sa UCG, već poprima obilježja "intelektualnog terora zaodjenutog u formu navodno mjerljivog znanja", koje jedino ne važi za njih. Rezultat? Niko ko se bavi društvenim, odnosno humanističkim naukama u Crnoj Gori (još ako je politički nepodoban) ne može biti npr. mentor na doktorskim studijama, redovni profesor ili slično, po pravilima koje "diktira" upravljačka struktura.
Tajno glasanje
Naravno, bilo bi smiješno u uslovima u kojima niko ne zna kada je profesorima isplaćen rad po osnovu rada sa postdiplomcima ili doktorandima, da je njima nešto posebno stalo do mentorstva. Ali to ne znači da nemaju odgovornosti i poštovanja prema onima kojima fakultet uzme (ne mali) novac po osnovu plaćene školarine i potom ih "tehnokrate" "analiziraju", te je li tema disertabilna (zamislite neukusa kada bi se bavio disertabilnošću neke teme iz metalgurgije, "repulzije", botanike ili zoologije). Međutim, da bi i takva glupost upakovana u ideološku metlu poprimila formu "ideološkog štaba za 'naučnu'" kompetetnost, osnovan je Centar za doktorske studije. Zamislite, najniži nivo organizovanja (Centar) za najviši nivo obrazovanja (doktorske studije). Pošto o tom organu (sastav, stručnost, kompetetnost, način biranja) ne možete ništa saznati, onda ne treba da vas iznenadi činjenica da ovaj "organ" donosi odluke "TAJNIM" glasanjem. Citram: "Na osnovu Pravila doktorskih studija Univerziteta Crne Gore, Odbor za doktorske studije na sjednici održanoj 02.07.2015, nakon tajnog glasanja (sa 1 glasom za i 8 glasova protiv svih prisutnih članova Odbora) je donio 'Prijedlog... Ne prihvata se prijedlog vijeća Filozofskog fakulteta da se (NN profesor) odredi za mentora prilikom izrade doktorske disertacije pod naslovom (... ...) kandidata (....... .)” Zamislite nesretni odbor koji mora da tajno glasa o tome da li su mentor i kandidat "podobni", a tema disertabilna.
Koliko je vremena moralo proteći da izaberu birački odbor, nađu kutije za glasanje, prebroje glasove? Ako neko misli da bi bar minimum akademske obaveze bio pravo žalbe - toga nema. Tajno donijeta odluka je definitivna. Nema ni obrazloženja, osim gluposti tipa: "Na osnovu svega navedenog, zaključuje se da (NN profesor) ne ispunjava uslove propisane članom 29. Pravila doktorskih studija za imenovanje mentora". Ako ste radoznali i potražite propisani član Pravila koji glasi: “Na osnovu pozitivne odluke Senata Univerziteta o prihvatanju podobnosti doktorske teze i kandidata, student stiče pravo da upiše III semestar i nastavi rad na naučnom i stručnom usavršavanju”, tek tada shvatite o kakvim se nedopustivim proizvoljnostima radi.
Ideal prosječnosti
Postaje potpuno nebitno, da je ovo normalna, uređena zajednica, što bi potencijalni doktorand mogao da naplati ozbiljnu odštetu zbog obmanjivanja, jer mu nije rečeno, prije nego mu je uzet novac, da ne može dobiti usluge koje je unaprijed platio. Trebalo mu je reći - vaš (potencijalni) mentor nema članke na SCI listi, knjige se ne broje, jer je u našem "mjerenju" članak važniji od knjige. Jer knjige pišu samo ovi "dokoni", koji se bave humanističkim naukama, dok mi koji se "bavimo egzaktnim naukama" to radimo na kartici papira, jer zakoni su isti za sve pojave u prirodnim naukama. I zaista, šta je ta famozna SCI lista? Da bi konačno i sam shvatio o čemu se radi, potražio sam tekst akademika Petra Vukoslavčevića, o tom pitanju, u kojem, ovaj vrsni intelektualac, zamislite i "akademik"?, (mimo znanja) Odbora, navodi sljedeće u vezi sa SCI listom: “Vrednovanje naučnih rezultata nije jednoznačan proces. Danas je u svijetu opšteprihvaćena metodologija Američkog instituta naučnih informacija iz koje je proizišla tzv. Tomsonova SCI rang lista naučnih časopisa. Nauka je podijeljena u određeni broj oblasti (trenutno 52) i naučni časopisi u svakoj oblasti rangirani su u skladu sa renomeom koji uživaju u naučnim krugovima. Pojedini časopisi određenim manipulacijama privremeno zauzmu nezasluženo mjesto na rang listi. Te manipulacije su tipične, i do sada evidentne samo za časopise iz donjeg dijela liste. Zato se objavljeni radovi rangiraju u više kategorija u skladu sa pozicijom časopisa na Tomsonovoj SCI rang listi.” Uzmimo za primjer da je normalno da u prirodnim naukama postoje časopisi koji su referentni po svojoj univerzalnosti, jer se radi o egzaktnim naukama koje u čitavom svijetu imaju isti "naučni aparat i naučnu metodu" (neki od takvih "časopisa" izlaze 365 puta godišnje), dok se za oblast humanističkih nauka ne može govoriti o univerzalnom znanju, osim ako se ne radi o nekoj vrsti "mjerenja", a to je duh i ideal prosječnosti.
Zato za ove oblasti postoje specijalizovani časopisi koji izlaze mnogo duže u kontinuitetu, nego što pojedine discipline iz oblasti prirodnih nauka egzistiraju kao takve. U to ćete se uvjeriti površnim uvidom u naslove i vrstu časopisa na SCI listi. Zato su oni univerziteti, koji su za razliku od UCG , na rang listama ispod 500 mjesta (beogradski, ljubljanski, zagrebački) napravili "svoje" liste referentnih časopisa za oblast društvenih i humanističkih nauka. Tako je Nacionalni savjet za visoko obrazovanje Srbije definisao listu časopisa (2010) "koji će se vrednovati u procesu izbora u zvanja u polju društveno-humanističkih nauka”. Na njihovoj listi su časopisi: 1. Godišnjak za društvenu istoriju, 2. Zbornik Matice srpske za istoriju, 3. Istorijski časopis 4. Glas SANU, Odeljenje humanističkih nauka, 5. Stari srpski arhiv, Filozofski fakultet, Beograd, 6. Zbornik Matice srpske za klasične studije, 7. Vojnoistorijski glasnik, Beograd. Pored navedenih, na SCI listi su: Facta universitatis - series: Linguistics and Literature, Glasnik Antropološkog društva Jugoslavije, Glasnik Antropološkog društva Srbije, Kultura, New Sound - International Magazine for Music; Novi zvuk - internacionalni časopis za muziku; Sabornost; Zbornik radova Filozofskog fakulteta u Prištini.
Kao što se vidi, na ovoj listi nema niti jednog časopisa koji počinje sa Acta… a njihovi ekvivalenti postoje u svim razvijenim nacionalnim kulturama. Slično je urađeno na zagrebačkom, ljubljanskom, sarajevskom univerzitetu za oblasti društveno-humanističkih nauka. Kada se pogleda hrvatski spisak časopisa, pomislio bi neupućeni da se radi o univerzitetima koji su negdje oko 10.000 mjesta na Šangajskoj listi, ali nije, oni su ispred UCG.
Staljin
Zašto je tamo tako? Zato što su se tamo profesori izborili da im univerzitetom ne upravljaju partijski štabovi, nego kompetentna naučna tijela, profesori koji imaju (objavljene) doktorate i koji su jednako uvaženi, svugdje gdje postoje objektivni naučni kriterijumi. Da li su oni zaostali u odnosu na UCG? Sudeći po "mjerenju", UCG za sada "zaostaje" za takvima nekih 2.500-3.000 mjesta. Nemam ništa protiv ako se može dokazati da ćemo ovakvom "politikom" za par godina dostići bar univerzitete u regionu. No, čini mi se vjerovatnijim scenario, po kojem će Crna Gora i dalje ostati "zavisna neokolonijalna intelektualna periferija" i zemlja u kojoj će neoliberalni tehnokrati sva znanja iz oblasti društveno-humanističkih nauka, koja nijesu "izmjerena" proglasiti "društvenim i nepotrebnim luksuzom".
I na kraju, čemu Staljin u ovoj priči. Pa za njega se vezuje sljedeći događaj: 14. aprila 1930. na tajnom procesu grupi bakteriologa na čelu sa prof. Kartiginom "suđeno" zbog navodne krivice za nerodnu godinu i pojavu gladi. Njih 48 je osuđeno na smrt i strijeljano. Najtragičnije u svemu je to što se po zapisnicima "osuđenima", među kojima je bilo svjetskih imena u nauci, može vidjeti da su uglavnom svi "priznali krivicu" iako nijesu imali nikakve logične veze sa ovom pojavom. Zato je možda vrijeme da priznamo da smo "krivi"?!
Bonus video:
