Dobiti otkaz tokom porodiljskog odsustva, ili nakon njegovog isteka, praksa je koja je postala pravilo u Crnoj Gori. Samo malobrojne žene nadležnim organima prijave povredu svojih prava, iz prostog razloga što ne vjeruju u sistem u kome se i sindikalne vođe zbog fotelja fizički obračunavaju.
Crnogorske žene, zapošljene u privatnom sektoru, toliko su obespravljene i izložene mnogim poniženjima, od neisplaćivanja zarada, mobinga, do „uskraćivanja“ prava na majčinstvo.
Primjera radi, svi ih susrećemo u trgovinama, mlade, lijepe i umorne, kako, kao „multipraktik“ robinje, služe polupismene „gazde“, obavljajući poslove od kase do istovara šlepera, sortiranja robe i čišćenja prostorija. Sve to bez korišćenja slobodnih dana u sedmici ili u toku praznika, najčešće bez uplaćenih doprinosa na minimalac koji primaju i bez plaćenih prekovremenih radnih sati. Viđala sam ih kako stojeći uz pomoć štake ili sa rukom u gipsu uslužuju mušterije, jer ne smiju da izostanu sa posla. U malim „voćko“ radnjama mijenjaju ih, maltene sedmično. U drugim djelatnostima nije bolja situacija.
Zbog potrebe za preživljavanjem, često sa visokom stručnom spremom rade nekvalifikovane poslove. Sa diskriminacijom se susreću prilikom prvog razgovoru sa poslodavcima, koji se umjesto priče o poslu, raspituju za detalje iz njihovog porodičnog života: jesu li u braku, imaju li djece, nijesu li samohrane majke, itd.
Nakon tzv. „probnog rada“ nerijetko slijedi otpuštanje sa posla, bez isplaćene zarade, dok se za eventualno potpisivanje prvog ili produženje ugovora o radu mladim ženama preporučuje da „zaborave“ na rađanje djece, bilo da ih već imaju ili nemaju. Rađati ili raditi! - stav je bezobzirnih poslodavaca. Čak se dešava i to da, prije produženja ugovora o radu, radnica mora uraditi test na trudnoću. Postavlja se pitanje: kojim i čijim ženama je namijenjena „nacionalna“ penzija, nakon navršenih 25, odnosno 15 godina staža, ako rode troje ili više djece, s obzirom da žene zaposlene u javnom i privatnom sektoru nijesu ravnopravne?!
Populizam koji podstiče diskriminaciju!
Žene u malim i srednjim preduzećima rade na zahtjevnim, malo plaćenim poslovima u lošim uslovima za rad. Zajedno sa kolegama, stradaše u fabrici Tara grup u Mojkovcu, kao prije sto godina, kada su se fabričke radnice borile za prava žena. Gledali smo bivše radnice i njihove drugove sapatnike iz Vunka, Lenke, Košute, Oboda, Konija, Titeksa i drugih razorenih fabrika, kako tiho gaze ulicama Podgorice u potrazi za svojim pravima i pravdom. U Vladi su ih tada ignorisali, a do sada zaboravili, dok se pod mehanizacijom nikšićkih rudara „tresla“ cijela Crna Gora. Svi nadležni i nenadležni bili su mobilni...
Naš Zakon o radu jeste usklađen sa direktivama EU, kojim se zabranjuje svaki vid diskriminacije i posebno štite žene u toku trudnoće i roditeljskog odsustva. Stvarnost je tužna i poražavajuća, s obzirom da se u Crnoj Gori zakoni ne donose da bi ih primjenjivali, nego zbog EU i NATO integracija!
Bonus video:
