Kada su barski gimnazijalci, uz pomoć profesora i građana zagrlili čemprese kojima je već bilo presuđeno, javila se nada da nam kičma svima nije skroz slomljena, da ima onih koji hoće da pruže otpor.
Srednjoškolci su pokazali srčanost, ono što smo vjerovali, da smo izgubili. Motorne pile su već bile upaljene, ali su ih zagrljaji preduhitrili. Braneći barske čemprese, tamošnji gimnazijalci brane i onu mrvu dostojanstva koju smo možda i zaboravili da imamo. Pokazali su ljudima da treba da se i oni pitaju šta i kako se gradi u njihovom gradu, a ne da pristaju na sve što planeri ucrtaju, posljednjih godina, većinom, ugađajući krupnom građevinskom kapitalu.
Ti čempresi su svjedok njihovog odrastanja, svih pobjeda, strahova, pokojeg poraza, ti čempresi su život barskih gimnazijalaca, zato ih tako iskreno i brane. Gimanzijalski otpor našao je iskru u kamenu pa su ih podržali i sugrađani. Oko 3.000 ljudi potpisalo je peticiju da se u Skupštini opštine opet raspravlja o tome gdje da se gradi vrtić koji treba gradu. U gradu pod Rumijom čemprese i noću čuvaju.
Ne znam da li će barski gimnazijalci i njihovi sugrađani uspjeti da spasu zelenilo i spriječe izgradnju novog vrtića u blizini njihove škole, ali je njihova odlučnost podcrtana u svakoj izjavi koju daju medijima, jasno daju do znanja da neće odustati. Valjda to i pripada mladosti, kad imate viška baruta u krvotoku. Barske ilije Čvorovići (Balkanski špijun) sad lome glavu kakva li to klica otpora vije gnijezdo u barskim čempresima? Samo da nije lako prenosiva?! Da taj polen pobune ne poleti daleko!
Oni kojima nije simpatičan otpor gimanzijalaca, građanskih aktivista, Barana... prebaciće kako je trebalo ranije da se uključe, još za doba javne rasprave, i da je sada kasno za protest. Vidjećemo da li će u ovom slučaju biti jača građanska odlučnost ili formalno sprovedena kompletna procedura oko izgradnje vrtića. Koji ima i sprat, što je malo neobično za vrtić. Na mjestu na kojem su ministar prosvjete Damir Šehović i predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević prošlog ponedjeljka položili kamen temeljac, učesnici građanskog protesta zasadili su u nedjelju simbolično novu sadnicu.
Svako drvo, u blizini barske gimnazije, dobilo je svog čovjeka, ženu i dijete.
***
Hoće li barska čempres revolucija stići i do Podgorice, jer Podgoričani imaju priliku da brane zelenilo, pogotovo, u centru grada - vidjećemo u vremenu koje dolazi. Predstoji rasplet oko kasarne Morača, hoće li se i koliko zgrada graditi na tom prostoru? Planirana je i gradnja dvije zgrade u Njegoševom parku. Iz organizacije Ko ako ne arhitekt/KANA upozoravaju da je parku kod Sportskog centra već presuđeno. U podnožju Gorice već je ucrtano nekoliko zgrada čija se izgradnja planira na proljeće...
A još ima živih učenika podgoričke gimnazije koji pamte kako su pedesetih godina prošlog vijeka sadili borove na Gorici, kako je svako drvo u gradu koji je bombardovan 82 puta u toku Drugog svjetskog rata, bilo spasonosno tokom vrelih ljetnjih dana. Na Gorici u to vrijeme, prije akcije sadnje, nije bilo zelenog lista.
Moj prijatelj, čiji su roditelji odselili u Kanadu prije više od pola vijeka, prošlog ljeta došao je u Podgoricu sa idejom da kupi stan i da se konačno, on, žena i njegova majka, opet dosele u Crnu Goru. Iznajmio je stan u Siti kvartu i kaže da je zasigurno izliječio išijas, tvrdi da je pregorio ovog ljeta u Podgorici i odustao od kupovine nekretnine - vraća se u Kanadu. Nije mu jasno kako u čitavom naselju nije posađeno nijedno drvo. Ne olakšava mu ništa ni to što mu mnogi govore kako prehodnog ljeta u Podgorici nije bilo ekstremno visokih temperatura. On se dovoljno skuvao, pa je odluka o povratku u Kanadu, već sprovedena.
Organizacija KOD podnijela je početkom jeseni gradonačelniku Podgorice Ivanu Vukoviću inicijativu za sadnju 100.000 stabala drveća na teritoriji Glavnog grada tokom naredne dvije godine.
“Podgorica je u posljednjih nekoliko decenija doživjela veliki gubitak površina koje su bile pod drvenastom vegetacijom. Glavni razlog za takvo stanje je ljudski faktor, koji se ogleda u neodgovornom i nestručnom upravljanju prostorom. Izgubljene su i značajne površine kako na obodu grada, tako i u gradskom jezgru”, navedeno je u predlogu inicijative koju su predali članovi KOD-a Mirza Krnić, Vladan Laković i Darko Zarubica. Iz KOD-a tvrde da će do kraja godine već usaditi novih 1.000 stabala.
Iz Glavnog grada su nedavno predstavili Aplikaciju “Moje drvo” koja može pomoći u rješavanju problema ozelenjavanja. Aplikaciju “Moje drvo” partnerski su razvijali podgorička kompanija Amplitudo, te nevladine organizacije “Ozon” i “Ljubitelji Gorice i prirode” i nedavno, kao doprinos rješavanju problema ozelenjavanja, poklonili Glavnom gradu. Kroz platformu, kako navode, građani i kompanije će moći da kupe drvo i izaberu lokaciju na kojoj će ono biti zasađeno.
Ko god da usadi drvo u Podgorici, Podgoričani će biti na dobiti, pa i političke partije da pošalju svoje aktiviste da kopaju rupe i sade sadnice, biće prihvatljivo.
Iz KANE upozoravaju da ni u jednom od 14 urbanističkih planova, koji su nedavno usvojeni u Glavnom gradu, nije predviđena izgradnja parkova i velikih zelenih površina. Nekim planovima, one su čak svedene na nivo greške. Tako je Izmjenama DUP “Titeks”, predviđeno da se sadašnje uređene i “neuređene” površine, sa 42 odsto površine plana svedu na 1,3 odsto.
Ima jedna istinita anegdota o putu starog Crnogorca kod sina u Ameriku. Kad je bio prvi put u posjeti i vratio se kući, pitali su ga kako je podnio let, pogotovo preko okeana, od čega se ne skrivajući plašio.
On je odgovorio da ga jeste bilo strah kad su lećeli preko velike vode, jer je neplivač, ali da mu je, kad su se dofatili kopna i gore, lakonulo kao kući da je stigao…Tako je svima koji žive u novim gradskim kvartovima - da im se dofatiti gore...
Bonus video:
