EVROPSKI UGAO

Cilj EU je da potpiše pristupni sporazum sa Crnom Gorom u junu

Može se reći da je Crna Gora više pred izazovima nego pred problemima. Prava i jedina velika prepreka ostaje spor sa Hrvatskom

1621 pregleda 0 komentar(a)
Foto: Shutterstock
Foto: Shutterstock

"U institucijama EU koje direktno rade na dosijeu Crne Gore postoje tri prolazna vremena koja su podvučena crvenom bojom s ciljem da Podgorica postane punopravna članica EU krajem 2028. ili tokom 2029. godine. Prvi rok je zaključivanje pregovora do kraja ove godine ili u januaru. Drugi rok je redovni sastanak u martu 2027. godine Saveta ministara ekonomije i finansija (Ekofin), koji treba da završi svoj deo posla oko regulisanja pretpristupne pomoći za Crnu Goru, a treći je u junu sledeće godine za potpisivanje Pristupnog ugovora. Pravnici-lingvisti uveliko rade na Pristupnom ugovoru i sasvim je realno da sve bude spremno za potpisivanje ugovora Crne Gore sa EU u junu", preneo je "Vijestima" izvor odlično upućen u crnogorski pregovarački proces u institucijama EU.

Prema rečima našeg sagovornika, u novembru bi trebalo da bude zatvoreno još barem pet poglavlja. Ne računajući najteža poglavlja 23 i 24, koja se odnose na pravnu državu i slobode, kao i poglavlje 31, vezano za spoljnu politiku, jedino poglavlje oko kojeg i dalje ima ozbiljnijih problema jeste 14. poglavlje, vezano za transport.

Naime, Hrvatska koči njegovo zatvaranje zbog civilne avijacije, odnosno SMATSA (Kontrola letenja Srbije i Crne Gore), koja kontroliše vazdušni prostor Srbije, Crne Gore, deo Jadranskog mora i deo vazdušnog prostora Bosne i Hercegovine. Crna Gora je usvojila dva Akciona plana koja su trebala da reše to pitanje sa Hrvatskom, ali je Zagreb imao određene primedbe i prigovore i na jedan od njih, pa bi to trebalo da bude rešeno u revidiranom Akcionom planu.

Istini za volju, Zagreb je imao i određene zahteve vezane za 12. poglavlje, pogotovo oko fitosanitarne politike, ali tu nam naši kontakti u EU kažu da se radi o stručnim i opravdanim zahtevima. Ipak, i pored poteškoća, očekuje se da i 12. i 14. poglavlje budu zatvorena.

Generalno, može se reći da je Crna Gora više pred izazovima nego pred problemima, naravno, ako izuzmemo par delikatnih bilateralnih pitanja sa Hrvatskom. Glavni izazov je trka protiv vremena. Crna Gora je odradila gotovo sav deo posla koji je bio do nje, ali bi moglo da dođe do kreiranja uskog grla u COELA (Radna grupa Saveta EU za proširenje) i COREPER (Komitet stalnih predstavnika članica EU), koji pripremaju odluke o privremenom zatvaranju poglavlja za Savet ministara spoljnih poslova.

Treba imati u vidu da pomenuta tela EU moraju da sačekaju završetak procedura u zemljama članicama, poput Holandije, Švedske i Francuske, gde o svim pitanjima vezanim za proširenje moraju da se izjasne i daju zeleno svetlo nadležni parlamentarni odbori. Imajući u vidu da u svim pomenutim zemljama imamo vrlo heterogene sastave parlamentarnih odbora i da nisu svi apriori naklonjeni proširenju, nije isključeno odugovlačenje ili podmetanje klipova u točkove.

Ali, kao što smo rekli, to su više izazovi nego problemi. Prava i jedina velika prepreka ostaje spor sa Hrvatskom. Nalazimo se u veoma senzibilnoj situaciji. S jedne strane, Zagreb ne želi da bude stavljen u istu ravan sa Sofijom i Atinom, koje su blokirale u prošlosti komšijske zemlje, ali je i čvrsto rešen da izboksuje ono što je zacrtao u relacijama sa Podgoricom.

Približavanje zaključenju pregovora, kao i realan rok da se potpiše Pristupni ugovor u junu sledeće godine, utiču i na Crnu Goru i Hrvatsku. S jedne strane raste želja da se stigne do kompromisa, a s druge se povećavaju ulozi i pojačava retorika oko pojedinih stavki na listi hrvatskih uslova, što dovodi do prilično usijane atmosfere. Povratak imovine, rešavanje pitanja nestalih osoba i procesuiranje ratnih zločina ostaju najdelikatnije teme. Uprkos svemu navedenom, u EU su uvereni da će se na kraju pronaći rešenje koje će i Podgorica i Zagreb moći da predstave kao veliku pobedu.

Što se tiče drugih uslova i zadataka iz 23. i 24. poglavlja, ne računajući hrvatske zahteve, Crna Gora je praktično sve odradila što je trebalo; ostalo je par, uslovno rečeno, sitnica koje ne mogu da uspore, a kamoli blokiraju zatvaranje i tih najtežih poglavlja.

Poraz režima Aleksandra Vučića se u Briselu tumači kao apsolutno pozitivna vest za uspešno okončanje pristupnog procesa Crne Gore. Štaviše, smatra se da je vlada premijera Milojka Spajića, po onoj Napoleonovoj definiciji, i dalje pod zvezdom sreće, što je nekad važnije od sposobnosti, jer joj se otvaraju svi putevi. Priča sa Telekomom Srbija i namera da preuzme i stavi pod kontrolu nezavisne medije u Crnoj Gori mogla je da ima veliku političku težinu i da kreira ozbiljne probleme. Prema rečima naših evropskih izvora, pritisci na premijera Spajića bili su veliki i zato je odreagovao mnogo oštrije nego što bi inače. Sa promenom vlasti u Beogradu, Crna Gora više neće biti pod pritiskom s te strane i moći će da se posveti u potpunosti završetku najvažnijeg posla ove generacije.

Valja podvući i da su maliciozne i tendenciozne interpretacije i stavovi da bi svako uveo Crnu Goru u EU da se našao na vlasti u ovom istorijskom periodu. Na taj način se nipodaštava ogroman napor i trud stotina ljudi koji su radili na ispunjavanju uslova, ali i investicija stranaka koje čine vladajuću koaliciju u evropsku budućnost Crne Gore. Pojedine partije su platile i tek će platiti visoku cenu doslednosti i održavanja date reči da će učiniti sve što je neophodno da Crna Gora završi pregovore sa EU. Jedina stranka koja nije bila iskrena u toj nameri sama je otpala, a to je Demokratska narodna partija.

Internet pamti sve i dovoljno je prisetiti se šta se pričalo 2020. i 2023. godine, od toga da Crna Gora nikada neće ući u EU sa ovom vlašću do toga da će razoriti državu i pretvoriti je u vazala Srbije. Ništa se od toga nije dogodilo; naprotiv, Crna Gora je na pragu EU, dok su sve ostale države Zapadnog Balkana, nažalost, i dalje daleko od tog cilja, uključujući i one koje bi EU još više podržavala i gurala od Crne Gore.

Slučaj je hteo da stavi pred hamletovski rebus premijera Milojka Spajića, potpredsednika Aleksu Bečića, predsednika skupštine Andriju Mandića i predsednika Jakova Milatovića: kada raspisati parlamentarne izbore? Da li po zatvaranju pregovaračkog procesa, krajem zime i početkom proleća, ili čekati "bingo", potpisivanje Pristupnog ugovora sa Evropskom unijom uz fanfare i šampanjac u junu?

U politici je "tajming" često važniji od suštine i može da okrene za 180 stepeni svaku priču, pa čak i onu najuspešniju. Od dogovora i dobro izabranog trenutka zavisi politička sudbina i Spajića, i Bečića, i Mandića, i Milatovića, odnosno da li će pokupiti sve dividende četvorogodišnjeg uspešnog evropskog puta ili će propustiti "carpe diem".

Pogledajte još:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")