Čudni su putevi crnogorskih umjetnika. Naš umjetnik jedva čeka da dobije neku sumu novca od države, naravno što veću, koja bi mu osim egzistencije obezbijedila i opravdanje zašto je slijep, odnosno zašto neće da vidi što se dešava u njegovoj državi. Čim dobije novac prelazi u fazu „Nema smisla“, odnosno neće da reže granu na kojoj sjedi, pravdajući se da je drvo država, da voli drvo samo zbog boje kore i korijena, a ne zbog plodova koje redovno bere, svake sezone jedva čeka da počne da gricka.
Obožavaju crnogorski umjetnici kad prolista naša Crna Gora, njihovo drvo. Svake sezone na konkursu uberu plodove obično jedni te isti ljudi. Pojave se i nova lica, zagrabe po nešto, zahvalni su do zemlje se klanjaju, a ipak negoduju.
Ti su najgori, očekuju mnogo, dobiju mrvice koje ne žele da izgube i koje zadovoljavaju njihove osnovne potrebe po principu "bolje 'išta nego ništa" i zatim i dalje nastavljaju da kritikuju sve, ali jako suptilno i sve tiše i tiše nadajući se da će jednog dana na novoj raspodjeli oni biti imena pored kojih će biti najviše nula. Izgleda kao da su galamili samo da bi im se usulo nešto u kljun, očekuju da kad god zapijuču da će im Ministarstvo ubaciti po mrvu.
Raspodjele su skandalozne. Ministarstvo kulture ide naprijed seljačkom logikom, vjerovatno smatrajući kulturu nemjerljivom oblašću. Nije kultura sport, pa da se kao u fudbalu može jasno reći ko je kakav igrač, koliko je pretrčao i golova dao. Ne, mi imamo umjetnike koji se udaraju u grudi, veličaju svoje zasluge i govore da su sav svoj talenat ustupili Crnoj Gori.
Ne promovišu sebe, promovišu Crnu Goru, a to što se ogromna količina novca ulaže u njih, to je samo gorivo za pogon tih veličina koje moraju da se otisnu i promovišući sebe, zapravo promovišu našu malu i nepravedno zapostavljenu Crnu Goru. Neki od takvih promotera imaju i svoga vozača.
Ako imamo dvije akademije nauka, dvije crkve, dva jezika i dva sindikata, zašto ne bi imali i dva međunarodna sajma knjiga u Crnoj Gori. Apsurd! Jedan izgleda nije dovoljan, a država sipa. Bitno je što kaže novi Ministar kulture, odnosno Maxi-star, "prednost imaju projekti koji održavaju nacionalni identitet", kao da za promociju identiteta i čuvanje kulturne baštine nije zadužena Matica crnogorska.
Imamo književni časopis koji i treba da postoji, ali ogroman novac koji se u njega ulaže je u suprotnosti sa proizvodom koji na kraju dobijemo, a koji distribuciju skoro i da nema. O izdavaštvu ne treba trošiti riječi. Takođe, čudni filmski projekti se kite nulama, dok na primjer Momir Matović koji je okićen međunarodnim nagradama dobije zanemarljivu sumu.
Nije poenta biti podoban, već biti u sprezi kad se rotiraju ličnosti i zauzimaju pozicije, poznavati zamjenicu i pamtiti rođendane, biti darežljiv tih dana. I niko ništa, negoduje se u baštama kafana, raspravljaju umjetnici plaćajući račune upravo novcem dobijenim na tom konkursu, na koji će se prijaviti i sljedeće godine. Imamo živu umjetničku scenu, bilo bi najinteresantnije kad bi o sebi pisali i snimali, imali bi makar što da vidimo.
Bonus video:
