STAV

Mi i naše nepogode

57 pregleda 2 komentar(a)
odron, Markovići, klizište, Foto: Savo Prelević
odron, Markovići, klizište, Foto: Savo Prelević
Ažurirano: 12.03.2015. 09:34h

Pored nekoliko kompromitujućih afera naše političke elite, ovih dana pažnju medija zaokuplja nevelika prirodna pojava - klizište iznad Budve. U većim državama slične i znatno veće nepogode i prirodne pojave su česte i društvo ima razrađene i adekvatne odgovore u vidu detaljnih i jasnih procedura i uputstava za postupanje građana i odgovarajućih službi. Tamo postoje zakonski okviri u kojima je jasno i detaljno razrađen sistem dejstva uz preciznu subordinaciju službi i njihovih rukovodilaca. Naravno te službe i pojedinci, planski i ozbiljno uvježbavaju postpupke djelovanja u simuliranim situacijama sličnim realnim. Vlade tih država u sve te aktivnosti ulažu značajne ljudske i materijalne resurse, u cilju izbjegavanja i predupređvanja neželjenih i teških posljedica: ljudskih nesreća i velikih materijalnih šteta.

Ranjivost i alarmantna nespremnost crnogorskog društva na ovakve i slične pojave, (koje nemaju kvalifikativ i nivo katastrofalnih elementarnih nepogoda), dokazala se nedavno i na ovom primjeru. Ranije smo bili svjedoci sličnih nemuštosti naših (ne)nadležnih, sa snijegom u Podgorici, požarima oko Podgorice i Budve, poplavama u Zeti i Ulcinju itd. Strašno je da se na ovim lošim primjerima još nije shvatila opasnost od slabosti društva da na slične pojave nema adekvatne institucionalne odgovore. Nekadašnji sistem civilne zaštite je kod nas potpuno urušen i danas praktično od tog moćnog sistema nema ni traga. Vojska CG nema funkciju nekadašnje JNA, da aktivno i sinhronizovano učestvuje u sanaciji elementarnih i drugih nepogoda. Ona čak nije ni sačuvala materijalne i tehničke resurse za ovakve aktivnosti, a kamo li da je te resurse obnovila i modernizovala.

Klizište u Markovićima je proradilo u petak, saobraćaj je prekinut tek kada je put potpuno pokidan, a ne kada je nadležna inspekcija proaktivno najavila opasnost, što bi bilo normalno u nekoj gore pominjanoj zemlji iz npr. EU. Put od najvećeg državnog značaja je postao potpuno neupotrebljiv u subotu, a krizni štab se okupio tek u poneđeljak popodne?! Zar su toliko privatno bili zauzeti vikendom? Ili nijesu znali ko treba da ih okupi?

Predhodne krajnje komične izjave direktora državne Direkcije za puteve gospodina SavaParače, kako se desila strašna katastrofa koja se možda neće sanirati ni do turističke sezone paradigma je neodgovornosti i nekompetetnosti koja je apsolutno nedopustiva za ovakve funkcije i ovakva državna društva. Takođe izjave predsjednika opštine Budva, g. Lazara Rađenovića, da će se narednih dana „izvršiti pokušaj da se pronađu alternativni putevi“ istog je ili sličnog nivoa i ozbiljnosti. Najpozvaniji da saopšti plan hitnih dejstava direktor MUP-ovog sektora za vanredne situacije o temi se nije ni oglašavao.

Kada sve ovo gleda i sluša neko ko nije odavde, doživljava nas još gore nego što zaslužujemo. Crna Gora ima kvalitetnog i dovoljno tehnički edukovanog kadra, koji zna kako se predupređuju i saniraju slični događaji. Drugo je pitanje koliko je takvog kadra upošljeno u državnim i opštinskim službama koje se bave ovim pitanjima. Posebno je pitanje i koliko država i opštine tragaju za takvim kadom, koji po pravilu zbog svog profesionalnog digniteta teško pristaje na zloupotrebe i kršenje tehničkih propisa, pa stoga izbjegava da radi u ovim organima i službama.

Nakon svega nameću se dva krucijalna pitanja.

Prvo, ako je jedna ovakva prirodna pojava takav težak problem za državu, šta nas čeka u slučaju nekog budućeg zemljotresa ili rata, ne daj Bože. Drugo, iako je ovo prirodna pojava, ljudi od struke znaju da smo mi, kao i za mnoge predhodne, i za ovu nepogodu makar djelimično odgovorni. Gradnja u zoni vodotoka, pregrađivanje samih vodotoka, neodržavanje i zatrpavanje smećem putnih kosina i kanala, koji evakuišu atmosfersku vodu itd, obavezno dovodi do ovakvih situacija. Niko se sistematski ne bavi ovim pitanjima. Kod nas poskidaju saobraćajne znakove pored puteva par mjeseci nakon što se te dionice sagrade i otvore. I niko se ne pita: đe su? Ko ih je ponio? Kada će se ponovo staviti novi? Itd. Takođe, niko se ne brine zašto je npr. neko izvršio nelegalan priključak na magistralni put i pritom zatrpao vodootvodni kanal, izvršivši novi i tehnički kritičan smjer atmosferskih i podzemnih voda?! Sužbe navodno postoje, ali može im biti da se ne miješaju u svoj posao. Nije dovoljno samo pričati o crnogorskom turističkom raju, nego na njegovom ostvarenju treba predano i planski raditi. Ovo najboje vide naši gosti, oni se čude kako je moguće da naši građani imaju tako nizak nivo kulture prema svojim javnim dobrima. Tim strancima nikako nije jasno zašto država ništa praktično ne preduzima da ove negativne trendove mijenja? I ta činjenica najviše zabrinjava!

Dok ne krenemo da ove devijantne pojave mijenjamo iz korijena, da pronalazimo i adekvatno kažnjavamo one koji lome mobilijar po našim parkovima, koji devastiraju našu prirodu, da ne pominjem one koji se bave direktnim diverzijama u vidu podmetanja požara itd. pratiće nas slične i opasnije pojave od kojih ćemo se stravljivati, tj. od kojih će nas stravljivati naši vrli nadležni. Dok ne zaustavimo urbanistički haos u Budvi i oko Budve, čuvajmo se svakog putnog usijeka, jer svakog trenutka nam može nešto pasti na glavu. Strašno je pomisliti kako bi izgledale naše uske uličice da nam se ponovi zemljotres iz 1979? Ko bi i kada mogao tuda da se probije i kada bi se probio? U našoj halapljivoj namjeri da sve što je moguće što prije betoniramo i podignemo što više u visinu, srtani gosti će shvatiti da tu nemaju šta da traže, a mi ćemo na nama svojstven način post faktum shvatiti da smo opet bili zatečeni jer smo odjednom ostali bez njih.