Transformersi Danila Baletića su postal simbol Podgorice. Kako nazvati izložbu koja prebaci promociju autora i postane simbol grada osim briljantnom? To ne prepoznaje jedino Sekretarijat za kulturu i sport Podgorice i ovih dana se nakon negativne komunikacije sa umjetnikom, dogovorio da se nakon 1. maja skulpture o trošku autora premjeste na otpad u Zeti gdje su i nastale.
Danilo Baletić je svojom izložbom napravio više stvari: o Podgorici se pisalo danima po svjetskim medijima (na vrlo afirmativan način), svojom izložbom je Podgoricu postavio na mapu svijeta po vrlo jedinstvenoj izložbi, dao je projekciju korišćenja otpada u cilju reciklaže i njegove upotrebe - što se može nazvati osnovnom edukacijom onih koji bi trebalo da promišljaju vodeći ovu državu, i na kraju - učinio nas je ponosnim za što smo dobili povratnu potvrdu svijeta čiji dio želimo da budemo.
Komunikacija Sekretarijata za kulturu i sport Podgorice je mjera kratkovidosti. Možda je na startu i izgledalo da se radi o promociji umjetnika. Rezultat je evidentan - njegove skulpture su postale simbol Podgorice. Danilo je sa svojih 22 godine postavio Podgoricu na mapu svijeta. Uspio je da glavni grad Crne Gore, kroz koji se do tada samo prolazilo, učini interesantnim turistima. Mogućnosti Podgorice u turizmu su prepuštene samo entuzijastima, a i te kako bi mogle da se valorizuju. Potpuno je razbio decenijsku monotoniju Podgorice, koja je jedino uspijevala da ubije i sruši svoje simbole.
Danilo je uložio 2.000 eura za postavljanje sedam skulptura transformersa. “Podgoričko kulturno ljeto” je učestvovalo sa 800 eura. Sekretarijat od umjetnika traži da snosi troškove uklanjanja sedam skulptura, napominjući da se radilo o njegovoj promociji. A ta promocija je postala promocija Podgorice. Da opet naznačim da je Danilo uspio da učini ponosnim svakog građanina ovog grada.
Umjesto da Sekretarijat predloži stalnu postavku skulptura, recimo na brdu Ljubović, oni dogovaraju da se skulpture o trošku umjetnika izmjeste na otpad na kom su i nastale. Da ih prepakuje i da ih uzmu oni koji će znati da cijene njihovu vrijednost i sve poruke koje nose. Prva asocijacija je kako voštane figure izgledaju blijedo prema Danilovim Transformersima, a jesu stalna postavka u Londonu.
Danilovi Transformersi su dali šmek ovom gradu i on je umjetnik kome treba dati podršku, da ne ode negdje drugo pa da mu se iz daljine divimo.
Prosjek ne smije da mjeri vrhove, jer onda vrhovi postaju nečiji drugi, a mi svaki naš iskorak moramo da zadržimo ovdje, da bi nas i po njima prepoznavali. Jer jedino se po takvima možemo prepoznati.
Ovo je kontinuitet uništavanja i rušenja prepoznatljivosti ovog grada od strane gradske vlasti. Ovo je odnos prema kulturi od strane gradske vlasti.
Transformersi Danila Baletića su simbol Podgorice i zaslužuju da budu stalna postavka. A nama ostaje da se zaista zamislimo kuda idemo i šta nam je rezultat? Nema evidencije o onima koji su napustili ovu zemlju. O onima koji su na zapadu prepoznati kao njihova potreba, a ovdje nijesu mogli ništa. Ova zaista tužna završnica oko Transformersa me potsjetila na djevojku iz moje generacije za koju sam već u osnovnoj znao da će biti čudo. Fizika je bila njen izbor. Bila je profesor na fakultetima u Njemačkoj. Jedini je fizičar iz regiona koji je radio u CERN-u (ministarka Sanja Vlahović može samo da se slika pored nje), a koja je imala želju da se vrati u Crnu Goru. Na Univerzitetu nemaju potrebu za kadrom poput nje. Ne treba sumnjati u to.
Dok god najbolje među nama ne budemo prepoznavali i pružali im šansu da sve nas učine boljim, pametnijim i bogatijim, Danilovi Transformesi će imati teži zadatak - možda će čuvati NEW YORK.
Bonus video:
