PRAVA STRATEGIJA

Kraj skandinavske neutralnosti

Produbljivanje partnerstva Švedske sa NATO-m drastično se razlikuje od doktrine neprisajedinjavanja koje se pridržavala tokom Hladnog rata
73 pregleda 8 komentar(a)
Švedska, Foto: Shutterstock
Švedska, Foto: Shutterstock
Ažurirano: 22.10.2018. 07:19h

Nakon iskrcavanja u lukama zapadne Švedske, vojni konvoji iz različitih zemalja NATO-a zakrčili su švedske ulice toliko da je švedska policija bila prinuđena da objavljuje upozorenja o zastojima na putevima. Vojnici su na putu za Norvešku, u kojoj će se oko 50.000 vojnika, pilota i mornara okupiti, na za mnoge, najvećim vojnim vježbama NATO-a. Ta operacija pod nazivom “Spojeni trozubac” ima jasan cilj: demonstritati sposobnost Alijanse da zaštiti Norvešku od stranog agresora.

Nije neophodno navoditi ime tog potencijalnog agresora. Jasno je da to nisu Švedska ili Finska: vojnici tih zemalja učestvuju u vježbi. U periodu Hladnog rata Finska je zaista nekada znala da popušta pod sovjetskim pritiskom, zato što je Kremlj nastojao da proširi svoje manevarsko polje. Ali, ta zemlja je uvijek ostala čvrsto opredijeljena da štiti svoj identitet, nordijski i zapadni.

Švedska se takođe uzdržavala od ulaska u NATO, što se objašnjavalo njenom starom političkom neutralnošću, a takođe i izrazom solidarnosti sa Fincima. Istovremeno, Danska i Norveška, iako članice bloka, odbijale su da razmještaju oružane snage na svojim teritorijama u mirnodopskom periodu.

Ali, posljednjih godina bezbjednosni pejzaž u Sjevernoj Evropi se promijenio. Kao odgovor na rusku agresiju i revizionizam, NATO je razmjestio taktičke trupe u Estoniji, Letoniji i Litvaniji, a takođe i avijacijske eskadrile radi zaštite neba tih zemalja. U međuvremenu, u Švedskoj i Finskoj rastu troškovi za odbranu i vode se debate o mogućnosti da se privilegovano partnerstvo sa NATO-m zamijeni punopravnim članstvom.

Švedska je, sa svoje strane, već shvatila da se njena teritorija u potpunosti može naći unutar scene eventualne operacije NATO-a ako počne konflikt u Sjevernoj Evropi. I to shvatanje se sve češće uzima u obzir u bezbjednosnoj politici zemlje, a takođe i u njenim odbrambenim pripremama. Švedski spoljnopolitički establišment shvata da će bilo koja prijetnja suverenitetu baltičkih zemalja ili Norveške biti i prijetnja bezbjednosti Švedske. Upravo zato Švedska ne samo da učestvuje u vježbi “Spojeni trozubac”, već i sa Poljskom razvija partnerstvo u sferi bezbjednosti radi nadzora odbrane teritorije Baltičkog mora.

Produbljivanje partnerstva Švedske sa NATO-m drastično se razlikuje od doktrine neprisajedinjavanja koje se pridržavala tokom Hladnog rata. U to vrijeme čuvari neutralnosti odmah su dizali galamu i sve aluzije na saradnju sa NATO-m i Zapadom proglašavali su izdajom. Strategija je bila ubijediti Kremlj u sljedeće: to se nikada neće desiti.

Ali, razumije se, to je uvijek bila samo farsa. SSSR je regrutovao dovoljno agenata u švedskoj vladi da bi saznali sve o njenim tajnim vezama sa Zapadom. Koliko god su ubjeđivali švedski narod da je zemlja neutralna, Sovjeti su znali da je to laž. Sada taj trik više nije u igri: na vidiku je potpuna vojna integracija u NATO.

Ipak, punopravno članstvo u NATO-u ostaje sporno pitanje u Švedskoj. U ranija vremena švedska spoljna politika bila je podijeljena između dva različita pristupa. S jedne strane, Švedska je bila ekstrovertni aktivista i više je ličila na nevladinu organizaciju nego na nacionalnu državu; s druge strane, ona je sprovodila izuzetno realnu politiku “duboke bezbjednosti”, iako se o njoj govorilo samo šapatom i iza zatvorenih vrata. Sve do naših dana taj konflikt kultura otežava vođenje racionalnih debata o politici bezbjednosti.

Što se tiče Finske, ona je uvijek aktivno primjenjivala drugi pristup, a prvi gotovo nikad. I na fonu odsustva ozbiljnih unutrašnjih razlika, ispostavilo se da je njoj lakše da se prilagodi novoj geopolitičkoj realnosti. Na primjer, Finska je eksplicitno saopštila da razmatra pristupanje NATO-u kao važnu opciju svoje bezbjednosne politike. A to je ono na šta lijevi centristi u Švedskoj još nijesu spremni.

Ipak, zahvaljujući vježbi “Spojeni trozubac” Šveđani će vidjeti kako će se brigada predvođena Švedskom (a sastoji se od švedskih i finskih jedinica) pridružiti NATO snagama radi učešća u obimnoj vojnoj obuci. Vidjeće do kojeg stepena su već intergisana švedska, finska i norveška vazduhoplovstva. Najzad, gledaće kako Finska rukovodi pomorskim manevrima u Baltičkom moru.

U godinama koje predstoje Švedska će nastaviti zbližavanje sa NATO-m. Zajedničke vježbe dovešće do produbljivanja operativne koordinacije i stvaranja zajedničkog potencijala odvraćanja za čitavu Sjevernu Evropu i zonu Baltičkog mora.

Da, naravno, današnja mobilizacija nije izazvana izraženom prijetnjom sa strane Rusije. Ali Rusija agresivno modernizuje svoju armiju, što jasno zahtijeva od Zapada da povisi svoj odbrambeni potencijal u tom regionu. Moramo poslati jasan signal: oportunistički akti agresije imaće odgovor i sada i u budućnosti. Spremajući odgovarajuću odbranu možemo garantovati mir i stabilnost u regionu, a to je neophodan uslov da se krene naprijed ka konstruktivnijim odnosima sa Rusijom u dugoročnoj perspektivi.

Autor predsjedava Globalnom komisijom za upravljanje internetom; član je Savjeta za globalnu agendu o Evropi Svjetskog ekonomskog foruma

Copyright: Project Syndicate, 2018.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")