Povodom članka “Zašto smo objavili Kočin mail”
Stav urednika Mihaila Jovovića satkan je od neistina i poluistina, koje ću taksativno demantovati.
Sa autorom teksta u kome je 06. februara plasiran falsifikovani sadržaj dobijen od anonimnog izvora, sa novinarom Samirom Kajoševićem, prije objavljivanja teksta “Tajno tražimo novog Lekića” nisam ostvario nikakav kontakt niti sam prozborio ijednu riječ na tu temu.
Nakon što sam u četvrtak, kasno uveče 05.februara (oko 22 sata), dobio informaciju da će Vijesti objaviti nekakav sadržaj koji se veže za moje ime, telefonom sam pozvao Neđeljka Rudovića, jedinog člana uredništva sa kojim još uvijek imam korektnu ljudsku komunikaciju. U nezvaničnom razgovoru sam mu rekao da „pojma nemam“ o kakvom se mejlu radi, ali da sam siguran da je to iskonstruisana podmetačina. Zamolio sam ga da glavnom uredniku Mihailu Jovoviću prenese dvije stvari. Prvo, da ću, ukoliko bilo koji moj privatni mejl bez mog odobrenja objave, tužiti „Vijesti“ i da naravno „odbijam da dam bilo kakve izjave“ (kako tačno citira Jovović) o mojoj privatnoj pošti, o čemu god da se radi. Takođe sam ga zamolio da glavnom uredniku prenese da ću, ukoliko se radi o podmetačini, odmah demantovati njegovu autentičnost. Zapanjen sam da je ovakva moja reakcija od strane Jovovića protumačena kao indirektna potvrda da je elektronska poruka autentična, kako danas tvrdi u svome Stavu.
U demantiju, koji sam uputio 06.02.2015, odmah nakon što sam se upoznao sa falsifikovanim sadržajem, jasno sam rekao uz ostalo i sljedeće: „vlasnici Vijesti su danas pribjegli objavljivanju potpuno izmišljenih udbaških uradaka, proizvedenih u kuhinji kriminalizovanog, režimskog ANB-a.” Do ovog zaključka sam došao zato što sam bio uvjeren da g. Jovović, koji me i dalje oslovljava sa “moj prijatelj Koča”, nije sam napravio ovu podmetačinu, već da mu je falsifikovani sadržaj doturen od strane Službe. Možda je to naivno, ali ja i sada vjerujem u isto.
A ako sadržaj iz moga demantija koji sam gore citirao ne predstavlja jasno negiranje autentičnosti elektronske poruke koju su Vijesti objavile, i na kojoj su utemeljile čitav napad na “svoga prijatelja Koču”, ja onda ne znam šta znači demantovanje.
Laičkim, površnim uvidom u fotografiju maila koji su Vijesti dobile, lako se da vidjeti da je falsifikovani sadržaj moga tobožnjeg maila do g. Jovovića dospio sa neke Telekomove e-mail adrese koju uredništvo Vijesti krije, a koja je klasična e-mail adresa otvorena za jednokratnu upotrebu. Ovo kažem zato što u donjem desnom uglu postoji podatak da se radi o mail nalogu u čijoj arhivi nema niti jedna druga poruka, ni poslana ni primljena, osim ove koju su dobili “moji prijatelji” iz Vijesti.
Danas, u svom Stavu, g. Jovović tvrdi da “materijal koji su dobili potiče” sa t-com naloga moje dvojice kolega, Medojevića i/ili Vasiljevića. Ali pritom g. Jovović izbjegava da kaže ko je, i na koji način pribavio i njima doturio taj falsifikovani material.
Kao diplomirani pravnik i dugogodišnji urednik, g. Jovović će se valjda složiti sa mnom da je svako takvo pribavljanje nezakonito, i da to u Crnoj Gori radi isključivo Služba. A to je upravo ono što i ja tvrdim. A ako se slažemo da takve poslove u Crnoj Gori obavlja Služba i da to nije nikakva teorija zavjere već tragično stanje stvari u našoj državi, onda slijedi logično pitanje: Zašto je g. Jovović uvjeren da je taj od Službe dotureni sadržaj ipak autentičan?
Možda g. Jovović sarađuje sa nekim “poštenim jezgrom Službe”, nekim čojskim i sojskim udbašima, koji samo hakuju mail-adrese i identitete, koji kradu privatne prepiske i prisluškuje opozicione prvake - ali ni po koju cijenu ne mijenjaju sadržaj toga što ukradu, ošpijaju i podmetnu!? Da nisu to isti oni moralni kriminalci (sa značkama ANB) koje je pominjala i g-đa Čarapić?
Ako g. Jovović zaista vjeruje u to, onda mi je žao što su slijepi politički interesi vlasnika Vijesti potpuno popili zdravi razum moga nekadašnjeg prijatelja.
I konačno - g. Jovović kao pravnik zna da Zakon o medijima jasno definiše okvir javnog interesa zbog koga je dozvoljeno objaviti čak i one informacije koje su pribavljene na nelegitiman način. On odlično zna da ti zakonom definisani interesi javnosti u ovom slučaju apsolutno ne postoje.
Gospodin Jovović takođe zna da je njegov medij bio dužan da objavi moj odgovor-demantij na tekst „Tajno tražimo novog Lekića“, baš kao što je dužan da objavi i ovaj moj odgovor na Jovovićev Stav. Pravnik Jovović je potpuno svjestan da Zakon ne daje nikakvo pravo njemu i Vijestima da odbiju moj odgovor-demantij samo zato što im se ne sviđa sadržaj onoga što sam ja u demantiju napisao.
I na samom kraju: Zašto g.Jovović ponavlja da je bilo kakva istraga nepotrebna? Zašto se plaši rasvjetljavanja ove udbaško-medijske podmetačine? Ja mislim da je pravo javnosti da sazna kompletnu istinu o pozadini ovog slučaja, i pozivam g. Jovovića da u tome pomogne. Za početak, neka kaže ko mu je doturio onaj falsifikovani e-mai
Bonus video:
