Poštovani narodni poslanici,
Kao neko ko skoro 10 godina pomno prati sve što se dešava u vezi planiranja izgradnje autoputeva u Crnoj Gori i regionu, smatram kao svoju obavezu da vas upozorim na nekoliko činjenica prije nego podignete ruku za usvajanje famoznog zakona o izgradnji dionice autoputa Smokovac-Mateševo. Kao uvod u priču mislim da je dobro da najprije čujete glas doajena putnog inženjerstva u nekadašnjoj Jugoslaviji, prof. Mihaila Maletina, koji u autorskom tekstu „Potrebe i mogućnosti razvoja autoputeva u Srbiji“ (objavljenom avgusta 2014.) navodi neka poučna iskustva iz regiona:
„Pošto je pitanje ekonomske opravdanosti izgradnje autoputa presudno u procesu donošenja odluka, u mnogim zemljama se definišu donje granice opravdanosti ulaganja u okviru propisa za projektovanje. Na osnovu propisa Nemačke i Srbije: donju granicu prvenstveno određuju mogućnosti otplate investicije i ona se može očekivati pri prosečnom godišnjem dnevnom saobraćaju (PGDS) od 22.000 - 25.000 voz/dan u prvoj godini eksploatacije. Kada se ova vrednost uporedi sa brojanjem na autoputevima u Srbiji 2012. godine, jasno se uočava da najveći broj deonica postojeće mreže autoputeva kao i sve deonice autoputeva u izgradnji imaju čak tri puta manja saobraćajna opterećenja od graničnih, pa u suštini stvaraju gubitke, odnosno, stvoriće gubitke koji se moraju nadoknaditi iz državnih prihoda. Primera radi, prosečno opterećenje na autoputu u nadležnosti Autoceste Rijeka-Zagreb od 16.500 voz/dan prema Izvješću o stanju Društva 2012. godine, uzrokuje gubitke od oko 37.000.000 godišnje “. Kolike su te brojke kod nas?
Složićemo se da je pravac Podgorica-Bar jedan od najopterećenijih putnih pravaca u Crnoj Gori. Tu imamo i zvanične podatke: “Prema podacima Monteputa, PGDS kroz tunel Sozina od otvaranja do danas iznosi 5.730 vozila, a za 2012. godinu 5.767”. Kako je 2007. PGDS bio 5.584 vozila, vidimo koliko je „snažan“ taj priliv - cijelih 183 vozila za 5 godina!
Znam, šta ćete reći… Nije važno što nema dovoljno saobraćaja (skoro 5 puta manje od potrebnog, sa tempom rasta takvim da se potrebni broj vozila neće dostići… Nikad?). Pričaćete o tome kako će se ovim projektom spasiti ljudski životi.
Da, sigurno je… i oko toga se nećemo sporiti. Ali šta je sa tim životima na preostalih 900 km postojeće mreže magistralnih puteva? Morate znati da se svi ti benefiti po društvenu zajednicu itekako vrednuju prilikom izrade studija opravdanosti. I posljedice saobraćajnih nezgoda i uštede u vremenu, u sredstvima potrebnim za održavanje vozila, u gorivu i ekološke uštede… itd. Zato, prije nego što podignete vašu ruku, zasigurno uvjereni da radite nešto dobro za Crnu Goru, zatražite od vaših kolega iz Ministarstva pomorstva i saobraćaja da vam daju na uvid 2 studije opravdanosti koje su za njihove potrebe radili Louis Berger - 2008. i Scot & Wilson - 2012. godine.
Tražite da vam gospoda iz MPIS objasne da su po tim studijama, koje ste plaćali i vi zajedno sa svim građanima Crne Gore, za sva tri analizirana ekonomska parametra, vrijednosti daleko ispod one granice koja je utvrđena da bi se jedan projekat mogao smatrati ekonomski opravdanim! Siguran sam da bi se iznenadili kad bi samo zavirili u te studije i vidjeli koliko se u njih ušlo sa nerealnim ulaznim podacima. Na primjer, koliko je predimenzioniran broj vozila za baznu 2007. godinu, da se u sve proračune ušlo sa pretpostavljenim godišnjim stopama rasta BDP-a od 6-7 % godišnje (?!) i slično.
I nalazi su opet izrazito negativni. Šta bi tek bilo da se u sve proračune ušlo sa realnim parametrima? Zar vam sama činjenica da to što niko ne želi koncesiju na ovakav projekat ne nagovještava da sve ovo nije baš tako isplativo kako bismo mi željeli? Ako već ne želite da uzmete kalkulator u ruke i sa par prostih računskih operacija sami sebi to i dokažete… Možda da, ipak, zatražite malo vremena prije nego podignete ruke? Da zahtijevate da se održi kvalitetna javna rasprava… Čemu žurba?
Možda će onda gospoda profesori sa Građevinskog fakulteta konačno moći da vam objasne notornu činjenicu da se u ondašnji početak radova sa Konstruktorom ušlo sa nivoa GENERALNOG projekta koji, po definiciji, nosi sa sobom mogućnost greške u predračunskoj vrijednosti projekta od ±30%! Pazite: 30% od 2,7 milijarde€! Ili, da se sada u ovo “parče” autoputa ulazi sa nivoa IDEJNOG projekta, koji po sličnoj definiciji nosi ±10%! Sitnica… 10% od milijarde?! Oko stotinu miliona koje, bez da smo i počeli radove, dajemo nekom da raspolaže njima! Koliko je to gospodo porodilišta, vrtića, škola… možda neki hotel ili fabrika?!
Razumijem gospodu profesore, biće da su bili zaneseni najavljenim “svjetskim rekordima” pa nisu imali kad da povedu računa o ovakvim “sitnicama” koje predstavljaju elementarnu stvar u obrazovanju bilo kojeg građevinskog inženjera. Kako vam sada sa ovim saznanjem zvuče samopohvale našeg vrlog pregovaračkog tima da su svojim vještinama spustili cijenu projekta? U odnosu na šta? Na neku slobodnu procjenu Kineza ili na pouzdanu osnovu koja može proizaći tek kad se uradi GLAVNI projekat, a koju oni ni dan danas ne znaju. Na ovaj način se ne ugovara ni lokalna ulica vrijedna par hiljada eura, a kamoli “projekat vijeka” težak milijardu€!
Dalje, da li je moguće da vam ne smeta što “javni servis” bruji od “ekonomskih analiza” koje o multiplikativnim efektima izgradnje autoputa govore preko broja pojedenih vekni hleba od strane kineskih radnika ili o mogućnostima imaginarnog turiste da sa Jaza svrati na kačamak u Savrdak za (pazite!) pola sata… a da se pri tom niko ne upita: da li se cement proizvodi u Crnoj Gori? Ili možda bitumen ? Ima li u Crnoj Gori eruptivnog kamenog agregata potrebnog za ugradnju enormnih količina asfalta… i sl.
Da li mislite da je realno da će, sve da se ova dionica i uradi za 4 godine, (podsjećanja radi - jedna cijev tunela Sozina od 4,2 km je rađena za isti vremenski period), Crna Gora biti sposobna da nastavi dalje. Odakle nove milijarde? Od prihoda sa ove dionice? Od prihoda sa Sozine? Ne budimo smiješni. Šta je garant da će Srbija, u kojoj po svim analizama i studijama posle Požege prestaje potreba za autoputem (jer PGDS pada na manje od 4.000 voz/dan) ikada nastaviti prema Boljarima… Tim prije što su za rekonstrukciju puta preko Zlatibora već uložena enormna sredstva?!
Suviše je sve to rizično da bismo ulazili u ove priče o milijardama dok su nam plate takve kakve su, dok nam se djeca liječe i uče u ovakvim uslovima… Šta onda, pitate se? Evo za vas jednog predloga. Pođimo od podatka da je za sve ono što je urađeno na putnom pravcu Podgorica-Budva uloženo “svega” 11 miliona eura. A složićemo se da taj putni pravac na sasvim solidan način zadovoljava sve saobraćajne potrebe. Stariji će se sjetiti koliko je, u periodu prije rekonstrukcije, tek taj pravac života odnio i koliko je puta samo u tom aspektu stanje poboljšano. Sad probajte da zamislite sljedeće: za nekih 200-300 miliona, uz angažovanje domaće operative (100% ne 30%!) i sigurnu podršku evropskih banaka, možemo na taj nivo dovesti sve magistralne puteve u Crnoj Gori. Možemo povezati Pljevlja, Berane, Andrijevicu, Herceg Novi,Tivat, Plužine, Gusinje… Možemo “otčepiti” ljeti blokirane primorske gradove (Bar, Budvu i Kotor) zaobilaznicama… itd.
Da li će takav jedan pristup imati bolje efekte po povezivanje sjevera i juga, po turizam, po razvoj privrede od izgrađenog “slijepog” (po tome će nažalost jedino biti svjetski rekorder) autoputa Smokovac-Mateševo?! Uporedite ovu sliku sa vrlo realnom slikom dionice Smokovac-Mateševo koja ostaje za neodređeno dug niz godina “ostrvo” u cijelom saobraćajnom sistemu Crne Gore. Zašto ne zadužite MPIS da napravi realnu studiju i za jednu ovakvu varijantu? Pa da dobijete mogućnost izbora kad već o tome podižete ruke? Ograničeni novinski prostor mi nažalost, ne dozvoljava da dalje elaboriram.
A vi gospodo, razmislite… Možda još nije kasno da učinite nešto kako ne biste tim dizanjem ruku vi umjesto ovih Kineza dospijeli na neku “crnu listu” - na “crnu listu” svojih unuka, na “crnu listu” crnogorske budućnosti.
Bonus video:
