Simptomi bolesti crnogorskog društva nisu vidljivi samo u "zoni odgovornosti" ovakve vlasti, već i na drugoj strani, među onima koji osporavaju takvu (lošu, da ne može biti gora) vlast.
Naime, ako neko kao alternativu našem diktatoru vidi jednog drugog dikatora, onda tu stvari ne stoje dobro, i to na mnogo načina. Kojom mentalnom ekvilibristikom se može diktator pretvoriti u uzoritog vladaoca? A da ta ekvilibristika nije - besramna.
Koncept "neutralnosti" trebalo bi da podrazumijeva neku vrstu distance u odnosu na oba pola, a ovdje imamo "neutralnost" koja vrhuni u veličanju Putina. Teško je zamisliva lingvistika u kojoj se ovakvo značenje može pokriti riječju "neutralnost".
Suština je, bojim se u tome, što ruski samodržatelj naše putinoljupce fascinira upravo onim što je za prezir: svojom autentičnom nedemokratičnošću, surovim obračunima sa političkim protivnicima, vjerolomnošću, makijevelizmom... Zanimljivo, ali sve te stvari imate kod Đukanovića kao vladara.
Čime misle da je Putin (i njegov sistem) zadužio savremenu političku misao i praksu? Da vidimo... Ubijanjem novinara? Uništavanjem kritički nastrojenih medija? Progonom neprijatelja, montiranim procesima... Pljačkom Rusije kakva nije izvedena još od doba kolektivizacije i kolhoza. U čemu bi to Putin i putinovski način vladanja mogao da bude "dobar" za Crnu Goru? Pa mi sve ovo već imamo. Sa potpisom našeg Putina. A neko vjeruje da može čitaoca ubijediti da je sve pobrojano put ka multipolarnom svijetu, globalnoj pravdi i solidarnosti? Bojim se da je to nešto više od naivnosti. Naravno, najveća falsifikacija u čitavoj toj postavci je ideja da je onaj ko je protiv Putina istovremeno za Đukanovića.
Ova smiješna tvrdnja proističe iz naivnog uvjerenja da Đukanovića podržava Zapad više nego što ga podržava Putin. Odnosno, da se oni koji čak i ovakvu vlast guraju prema pravnoj državi i normalnom društvu neprijatelji, dok je onaj koji stoji iza tajkunske Rusije i lako se razumije sa arhitektom tajkunske Crne Gore, neka vrsta alternative?
Recimo, da li sve to znači da je jedan provjereni putinofil poput Ramiza Kedirova politička budućnost kakvu nam priželjkuju naši putinoljupci? Taj baš liči na lidera budućnosti i jednog pravednijeg, multipolarnog svijeta. I izgleda, uzgred, kao neko ko bi se odista lako razumio sa Đukanovićem i njegovima... Neobično je da sve to Putinovi fanovi među crnogorskim intelektualcima ne vide.
Konfuzija i to golema.
Idilično uvjerenje da je Putin rodonačelnik nekog novog, multipolarnog svjetskog poretka je ne samo naivna, već i glupava koliko je to moguće. Bez namjere da poredim glavne aktere, ali to liči na one kritičare liberalne demokratije koji su tridesetih godina vjerovali da je Hitler neka alternativa. Kao državnik koji je u Njemačkoj ukinuo krizu, podigao industriju... Kao što Hitler tada nikome i ničemu nije bio alternativa, tako nije to danas ni Putin. Onaj Putin koji je uhapsio djevojke iz Pusi Rajot, on treba da bude stožer neke nove demokratije? Ta “demokratija” odavno ima ime. Zove se - fašizam. I to se ne može sakriti pukom retorikom.
Crna Gora, doduše, jeste u mnogo čemu - specifičan slučaj. Ovdje su i Brežnjeva voljeli... Ali, ovdje ne govorimo o političkim diletantima i folklornim rusofilima, već o ozbiljnim ljudima koji Putina vide kao globalnu alternativu.
Tupost diktatora najbolje je vidljiva kad pokušaju da budu duhoviti. Vidjeli ste Putina kad priča o babi i njenom "organu". Tu su svi oni isti.
Zamislite Đukanovića ili Vučića kako vam pričaju vic? Jeste li već umrli od smijeha...
Bonus video:
