Jevanđelje po Jovanu (11;50) : ...’’Niti pomišljate da je za nas bolje da jedan čovjek umre za narod, a ne da sav narod propadne’’. (riječi Kajafe; prvosveštenika.)
Nije tajna da se među mnogim umnim ljudima na demokratiju nerijetko gledalo sa skepsom. U tom krugu nalazi se i Berđajev. Po njemu, karakter demokratije je formalan.
"Ona (demokratija) sama ne poznaje svoj sadržaj i u granicama po njoj utvrđivanog principa, nema nikakvog sadržaja. Demokratija neće da zna u ime čega se izjavljuje volja naroda i neće predložiti volju naroda nikakvom višem cilju... Demokratija ostaje ravnodušna prema dobru i zlu. Ona je tolerantna jer je indiferentna, jer je izgubila vjeru u istinu, i nema snage da izabere istinu. Demokratija je skeptična, ona se javlja u skeptičnom vijeku, vijeku bezvjerja, kada su narodi izgubili stalne kritetijume istine i kad su nemoćni da ispovijedaju makar bilo kakvu apsolutnu istinu. Demokratija je krajnji relativizam, poricanje svega apsolutnog."
Možemo reći da se kod Berđajeva javlja snažan otpor prema pokušajima rješavanja društvenih protivrječnosti za koje je smatrao da se grade na pogrešnim temeljima. Slom ili neuspijevanje ukorijenjivanja demokratija u mnogim zemljama i pojava totalističkih sistema potvrdiće mnoge njegove slutnje.
Ovako brutalan napad na demokratiju prati i snažna odbrana njenog osnovnog principa, bar kako je mi to vidimo, tolerancije, što je prirodno za ovog filozofa kome se ideja dostojanstva i slobodnog razvoja ličnosti, odnosno ideja slobode, nalazi u centru filozofske misli, a koja se potvrđuje voljnim hrišćanskim stvaralaštvom. Za Berđajeva, fanatici koji su izvršili najveća zlodjela, nasilja i surovosti, uvijek osjećaju da su okruženi opasnočću, te da je zbog toga kod njih konstantno prisutan strah.
Netoleranciju definiše ovako: "Faktička netolerantnost je uvijek duboko nevjerovanje u čovjeka, u lik Božji u čovjeku, nevjerovanje u snagu istine, tj. na kraju krajeva, nevjerovanje u Boga". Dalje ističe da "fanatizam ne dopušta koegzistenciju različitih ideja i pogleda na svijet". Komunisti, fašisti, fanatici "ortodoksnog" pravoslavlja, katoličanstva ili protestantizma ne spore se ni sa kakvim idejama, oni trpaju protivnike u suprotni tabor na koji su upereni mitraljezi". Drugim riječima istina se brani skoz slobodu, a ne uz pomoć sile i nasilja.
Da li je moguća tolerancija u nedemokratskim uređenjima, odnosno da li je demokratija najmanje loš sistem jer na najbolje poznati način omogućava pluralizam mišljenja i ideja?
Ako se sa visina Berđajevih misli spustimo na realnost društvenih odnosa, onda možemo istaći da ljudska prava predstavljaju duhovno načelo na kojem se izgrađuje demokratija. Tačno je da sadržaj ili suština određenih prava i sloboda jesu sporna i predmet su brojnih debata. To ograničenje treba da prihvatimo u duhu tolerancije i omogućimo svakom slobodan izbor. Fanatizam mora biti isključen iz "borbe". Osnovna ljudska prava i slobode jesu ’’aristokratski element’’ u demokratijama. Aristokratski u duhovnom smislu, da ne bi bilo zabune se se pruža apologetika nekom drugom njenom obliku. Tvrdo jezgro ljudskim prava, garantovano ustavnim tekstom i međunarodnim dokumentima, nije podložno kvantitativnoj provjeri. Postavljajući granice demokratiji pruža joj se zaštita od kvarenja.
Vrijeme je za novi dijalog između tradicije i stvaralaštva. Jedno ne smije da isključuje drugo. Crna Gora mora biti zajednica koja stvara kvalitet, jer se bez toga teško može zamisliti njen dugoročni opstanak. Tu se nalazi smisao ideje moderne crnogorske države. Ekonomski razvoj se javlja kao prateća pojava. Kompleksnost naše zajednice i turbulentnost regiona u kojem se nalazimo nameću nam potrebu za pojačanim senzibilitetom prema kompromisima. Oni treba da vode snaženju institucija koje, sa druge strane, moraju čuvati slobodu. Da li smo dovoljno zreli za ovakvo djelovanje? Vrijeme će pokazati.
Bonus video:
