Pukotina u temeljima kuće, ukoliko se ne popravi, može nastaviti da raste i na kraju narušiti strukturu i uzrokovati da postane neupotrebljiva za život. Stanari onda moraju da se presele u drugi dom. Međutim svjetska populacija ne može da se preseli negdje drugo. Kuće, mada nijesu jeftine, jesu zamjenjive, a naša planeta to svakako nije.
Klimatske promjene, kao što znamo već godinama, jedna su takva pukotina. Međuvladina komisija o klimatskim promjenama (IPCC) proučava ovaj fenomen od 1988. Prije 22 godine, predstavljena je Okvirna konvencija Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama (UNFCCC); danas 195 zemalja je pristalo da spriječi opasno globalno zagrijavanje ograničavajući porast globalne temperatu na dva stepena Celzijusa.
Ipak, nastavljamo opasnim putem. IPCC je proračunao da se krećemo prema porastu temperature od 3,7 stepeni do 4,8 stepeni do kraja vijeka. Pukotina postaje sve veća, i pojedini stanovnici planete - naročito oni najranjiviji - već imaju problema sa nestašicom vode. Ko je odgovoran i ko bi trebalo da plati da se zaustavi zagrijavanje?
Ova pitanja od samog početka dominiraju na međunarodnim diskusijama i debatama o klimatskim promjenama. Postavljanje granice između uzročne odgovornosti i odgovornosti za nalaženje rješenja je ključna, a glavni dokument UNFCCC-a prepoznaje zajedničke, ali i različite odgovornostu, kao i pojedinačne mogućnosti. Kao što je sociolog Klaus Ofe nedavno istakao, jedno je reći ko je kriv za štetu, a sasvim je drugo utvrditi ko može ili treba da preuzme odgovornost za rješavanje problema. Ova beskrajna potraga za pravim izvorom nije ograničena na realnost klimatskih promjena. U globalizovanom svijetu, na primjer, građani država nacija mogu se zapitati (kao što mnogi i jesu) zašto finanijska kriza udaljena cijelu hemisferu uzrokuje bankrot banaka u njihovim zemljama.
U Evropi, gdje su zemlje povezane od kraja Drugog svjetskog rata, odrekavši se dragocjenog pojedinačnog suvereniteta kako bi doprinijele stabilnijoj cjelini, problemi zajedničke valute su utjerali strah u kosti građana - što se odrazilo i na njihove glasove. U smjeni sa vlade na upravljanje, stvorili smo matricu aktera - privatnih i javnih, lokalnih, nacionalnih i supranacionalnih nivoa - kako bi se pozabavili socijalnim i ekonomskim problemima. Međutim, u ovom intrigantnom i uvijek promjenjivom univerzumu, često ne znamo ko ima kontrolu.
Ova tema je najviše aktuelna kada su u pitanju zajednički globalni problemi, poput klimatskih promjena. Jednostavno rečeno, međunarodni poredak se mora promijeniti i prilagoditi ekonomskom usponu zemalja poput Indije i Kine. Nedavni sporazum između zemalja BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika) o osnivanju Nove razvojne banke jasan je signal ove težnje za promjenama.
Međutim, opsežna strukturna reforma globalne ekonomske institucionalne arhitekture je malo vjerovatna, bez obzira na kontekst. U prelaznom periodu ključ je kreativnost. Najbolja rješenja su izgrađena na najsnažnijim tačkama aktuelne strukture.
Pristupi upravljanja od vrha do dna su korisni i pokazuju spremnost nekih istorijskih emitera štetnih gasova da prihvate odgovornost za rješenje problema. Evropska unija je, na primjer, potvrdila svoju posvećenost Kjoto protokolu UNFCCC-a, jedinom međunarodnom sporazumu o klimatskim promjenama koji uključuje obavezujuće ciljeve smanjenja štetnih emisija. Međutim, na nedavnim UNFCCC samitima pokazale su se i granice ovog pristupa.
Dakle, dok se svijet priprema za UNFCCC samit u Parizu 2015. godine, kojem će prethoditi samit na visokom nivou čiji će domaćin biti generalni sekretar UN Ban Ki Mun u Njujorku ovog septembra, bilo bi korisno istražiti i predstaviti kreativne inicijative koje potiču sa nižih nivoa. Kina je, na primjer, predstavila sedam pilotskih šema za trgovinu emisijama, koje pokrivaju četvrtinu milijarde ljudi - što je drugi po veličini napor tog tipa na svijetu (poslije EU). U Ugandi, grad Kampala radi na tome kako bi osvijetlio ulice koristeći solarnu energiju. Mnoge male ostrvske države, poput Tuvalua, daju važan primjer, brzo sprovodeći cilj ugljeničke neutralnosti.
Jedan od glavnih prioriteta UNFCCC-a jeste da se obezbijedi finansiranje kako bi se pojačali napori zemalja u razvoju, a samim tim mobilisali kapaciteti i spremnost starih emitera da rade na daljim inovacijama. Naučnici širom svijeta rade na pronalasku rješenja: i zapravo samo nauka će nam pomoći da budemo efikasni, isto kao što je omogućila da životni standardi u većem dijelu svijeta značajno porastu. U ovom ključnom trenutku, kada fosilna goriva koja su nam pružila toliki napredak mogu dovesti do našeg uništenja, još jednom je tehnološki napredak taj koji nas može postaviti na bolji put.
U slučaju klimatskih promjena, samo kreativnost, inovacija, odgovornost i politička volja mogu da nam omoguće da sačuvamo zajednički dom. Moramo da otvorimo oči, priznamo da postoji pukotina u temelju, i suočimo se sa sopstvenom odgovornosšću da je popravimo. U prvoj četvrtini 2015. godine vlade treba da saopšte koliki su doprinosi njihovih vlada tim naporima i na taj način ojačaju samopouzdanje i ubrzaju napredak. U međuvremenu, treba da tragamo za potencijalnim inovacijama i ulažemo u istraživanja i razvoj u svim oblastima koje imaju potencijal.
Bonus video:
