Na Kosovu, kao i u većini drugih država i državica jugoistoka Evrope, avgust je otjelotvorenje ljeta. I to ne samo zbog temperatura koje u ovom mjesecu dostižu maksimum, već i zbog sada već tradicionalnog dolaska desetina hiljada Kosovara iz dijaspore u domovinu.
Konvoji tih Kosovara, nekadašnjih gastarbajtera koji poodavno, godinama već, imaju statuse državljana po zemljama Zapadne i Sjeverne Evrope, koji dolaze u svojim vozilima prepoznatljivim po evropskim pa i američkim registarskim tablicama i bržoj vožnji - donoseći lokalnom stanovništvu svoje domovine priliv svježeg novca koji je presudan za preživljavanje male ekonomije.
Osim ekonomskog, ovi Kosovari-stranci donose nam i drugačije raspoloženje, pošto su oni gladni života kakvog nemaju po hladnim metropolama, gradovima i gradićima Zapada - danonoćni provodi, vesele svadbe, glasna narodna muzika, lude vožnje, ukratko život dvjesta na sat!
Naši rođaci iz Njemačke, Švajcarske, Skandinavije, Francuske, Velike Britanije, Belgije, Holandije, Amerike i mnogih drugih zemalja Zapada bi da im se pridružimo u toj ljetnoj vožnji, koja, nema ikakve sumnje, njima pomaže da se oslobode stresa nakupljenog tokom cijele godine, po cijenu trošenja godišnje ušteđevine.
A nama se ne da!* * *Nama se ne da, jer, za razliku pod prethodnih, ovogodišnji avgust na Kosovu je po mnogočemu drugačiji.
Zbog političkih, ekonomskih i ostalih problema, većina na Kosovu, onih koji žive tu, već ima neki osjećaj, da smo došli na kraj puta, primakli se preblizu rubu ponora, te da moramo veoma pažljivo birati sljedeće korake.
Nije nama do vožnje dvjesta na sat, već mi moramo da puzimo polako.-
Zašto?, pita prijatelj koji živi u Londonu.- Zato što već dva mjeseca imamo političku krizu, odgovaram.- Pa i prije je bilo političkih kriza, pa se ništa nije desilo!, kaže sa pravom on.- Istina, bilo je i prije političkih kriza, ali ove godine je drugačije!, kažem, objašnjavajući situaciju londonskom prijatelju: Ovoga puta je međunardna zajednica, to jest, ambasade najznačajnijih Zapadnih zemalja, odlučile da se ne miješaju u izbor vlasti.- Pa zar to nije dobro? Zar se nismo oduvijek žalili da nam stranci ne daju da sami odlučujemo, da nam nameću lidere, da nas maltene prisiljavaju da gradimo neoliberalni kapitalizam, da nam ruše socijalnu strukturu, i tako dalje, i tako dalje? Zar nije upravo to cilj slobode i demokratije - da sami riješavamo ko će nas voditi i kako?, pita sa pravom prijatelj.- To jeste dobro, ali nije u tome problem, kažem. Problem je što su naši lideri, oni na vlasti, spremni da pođu u pravi rat da bi ostali na vlasti, kao što su za rat spremni i ovi iz opozicije, kako bi preuzeli vlast.- Pih, pa to je tako u svim zemljama Evrope. Svugdje su političari spremni na sve zbog vlasti, i na manipulaciju, i na laganje, i na izborne krađe i na korupciju! - kaže lakonski prijatelj iz Londona.- Da, sa razlikom da se to u normalnim zemljama završava sa izborima, a kod nas ta borba zapravo počinje poslije izbora. Naši su političari spremni da ostave državu bez institucija, bez vlade, bez parlamenta, kako bi nametnuli sebe na vlasti! - odgovaram prijatelju.
Slaže se da je to problem, a još više kada mu kažem da to nije najveći problem Kosova, ovoga avgusta, podsjećajući ga da je poslije tri godine istrage, međunarodni tužilac Klint Vilijamson najavio podizanje nekoliko optužnica za ratne zločine protiv nekadašnjih visokih rukovodilaca Oslobodliačke Vojske Kosova, od kojih su većina na vrhu vlasti i politike Kosova.
- Problem Kosova je, što bi neki, ako moraju pasti, sa sobom povukli sve nas ostale!, - kažem prijatelju.
Na to, on nema odgovora. Ionako ide za London!* * *Avgust 2014, na Kosovu, najvjerovatnije neće biti pamćen dugo: političke prepirke, par vijesti iz crne hronike, i netipično niske temperature za ovo vrijeme, mogu ostati zapamćene do naredne godine, ali ne duže.
No, ono što se sprema na jesen, kad se svi naši rođaci iz dijaspore budu vratili svojim metropolama, gradovima i gradićima Zapada, a mi se budemo vratili životu u “normalnoj brzini”, promijeniće zauvijek mnogo šta na Kosovu.
Svi su znaci tu: neka nova vlast će doći, a neki dosadašnji vladari će morati da odu. Par njih i pred sud.
Što će poslije biti, teško da iko može znati. Ali, to što se već sada zna, jeste da mnoge stvari neće nikada više biti iste.- Koje stvari? - pita prijatelj iz Londona.- Do slijedećeg avgusta! - kažem.
Bonus video:
